DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 72 <-- 72 --> PDF |
SUME KANADE Po površini šuma Kanada zauzima treće mjesto u svijetu. Zaostaje samo za Sovjetskim Savezom i tropskim područjima Brazilije. Čitava površina kanadskih šuma, bez Labradora, iznosi 4,081.200 kv. km (ubrojiv farmerske šume i nacionalne i oblasne parkove), ali se od toga 47»/o tj. 1,918.200 kv. km nalazi na sjeveru, po brdima i drugim teško dostupnim područjima, pa ih smatraju »nepodobnim« za iskorišćavanje radi velikih transportnih i drugih troškova, ma da ti masivi imaju vrijedne vrste drveća, koje su podesne za proizvodnju raznih drvarskih materijala i za celuloznopapimu industriju. (Broj stanovnika Kanade iznosi danas 16,800.000). Kanadske šume igraju važnu ulogu u ekonomici zemlje. Dovoljno je spomenuti, da bruto vrijednost šum. proizvodnje zauzima vodeće mjesto među svim ostalim granama preradbene industrije Kanade (1928. g. — 682 mil. dolara; 1947. g. — 1,6 mlrd. dolara; 1956. g. — više od 3 mlrd. dolara). Učešće drvarske proizvodnje u eksportu Kanade 1596. g. iznosilo je više od 35%. Šume Kanade nisu samo sirovinska baza industrije, nego igraju poljozaštitnu, vodozaštitnu i sanitarno-higijensku ulogu. Isto %^S3 tako ne smije se izgubiti iz vida da šumski masivi Kanade imaju veliko značenje u krznarstvu: one služe utočištem dlakarima, pa Kanada u izvozu krzna zauzima treće mjesto u svijetu iza Sovjetskog SavezaUSA. Šumska je vegetacija Kanade dosta raznolika i odlikuje se bogatstvom vrsta i raznoličnom šumovitošću pojedinih krajeva. U Kanadi ima više od 150 vrsta drveća, a od toga 31 vrst spada među četinare. Na sjeveru i po čitavom kanadskom arktičkom arhipelagu, koji zauzima gotovo trećinu zemlje, zajedno sa obešumljenim predjelima, nalaze se niske šumice tundre razbacane po malim grupama, šume tajge, oko Tihog oceana, brdske i subalpske, stepske i širokoliste šume. Borealno šumsko područje ili tajga zauzima velika prostranstva i proteže se od Newfoundland-a do Stjenovitih planina (Rockies) i Aljaske. Glavne vrste koje tu rastu jesu: bijela i crna omorika, jela balzamasta, jasika, topola mirisna (P. suaveolens), balzamasta, Pinus Banksiana (kanadski bor), breza papirna. Na sjeverozapadu borealne šumske oblasti raste jela alpska, bor brdski i breza bijela aljaška. Istočna su područja — od Manitobe do Newfoundlanda — osnovni rajoni za snab |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 73 <-- 73 --> PDF |
dijevanje mekim drvetom za dobivanje celuloze za papir. Borealno područje na sjeveru prelazi u subarktičku oblast ili tundru. Tu nalazimo bijelu i crnu omoriku, ariš američki, tamarak i brezu bijelu i papirnatu. Na krajnjem je sjeveru arktička tundra gdje ne raste nikakvo šumsko drveće Područje šuma Velikih jezera — zaliva Sv. Lovrinca proteže se od Šumskog jezera do zaliva Chaleura i čini prelazni pojas između borealnog područja i lisnatih šuma istočnog dijela sjeveroameričkog kontinenta. Tu dominira bijeli bor, crveni ili smolasti i tuja. Od četinjača su još tu: tamarik (am. ariš), jela balzamasta i bijela. Od listača: javor sladorovac iz koga se dobiva znatna količina šećera. Zanimljivo je, da je list tog javora nacionalni emblem Kanade. Osim toga tu raste bukva, breza žuta, jasen bijeli i crni. To se područje odlikuje visokokvalitetnim tehničkim drvom, koje se splavi rijekom Sv. Lovrinca i dolazi dijelom na domaće, a dijelom na strano tržište. To šumsko područje, koje zaprema razmjerno malen dio teritorija zemlje, poznato je po svojoj slikovitosti, koju stvaraju prekrasne jesenje boje lišća, a traje čitav rujan i polovicu listopada. Udružene sa na j raznoliki jim bojama grmlja i trava .privlače mnogobrojne kanadske i inostrane turiste. Područje subalpskih šuma obuhvata dugi i uski pojas duž podnožja Stjenovitih planina i niže dijelove gorskih padina. Na planinskim nizbrdicama Stjenovitih planina raste Engelmannova omorika, jela alpska, a na podnožju gora — jasika i bor brdski. Na jugu se nalazi ariš alpski. Oblast brdskih šuma leži na visoravnima i padinama južnog, unutrašnjeg dijela Britanske Kolumbije. Tipična je vrsta tih šuma bor žuti, koga na sjeveru smjenjuje jasika d bor primorski. Na sjeveroistoku nalazi se Engelmannova omorika i jela alpska, a na sjeveru — jasika. U šumama na obalama Tihog ocean a blagodareći fjovoljnoj vlažnoj klimi rastu veoma raznolike vrste drveća i grmlja, a odlikuju se bujnim rastom. Tu su većinom raznovrsne četinjače, među njima cuga i tuja, pa omorika sitkanska, duglasija, bor bijeli, jela srebrenasta i alpska. Na jugu je topola crna, javor krupnolisti, jela, hrast bijeli aregonski i dr. Kolumbijsko područje zaprema jugoistočni dio Britanske Kolumbije. Uslijed obilja oborina te se šume odlikuju nekim osobinama priobalskih šuma, ali isto tako imaju i mnoge značajke brdskih i subalpskih šuma. Dominirajuće su vrste: En gelmannova omorika, golema smrekuša (Thuja gigantea), cuga i duglasija. Na jugu raste: bor zapadni, ariš zapadni, jela, bor primorski i topola crna. Akadijsko šumsko područje leži istočno od šumskih oblasti Velikih jezera, pa je zapravo njihov nastavak. Zauzima provinciju New Brunswich i otok Princa Edwarda. Tu ćemo naći mnoge šumske vrste iz oblasti Velikih jezera-rijeke Sv. Lovrinca, tako na pr. cugu,. bor bijeli i crveni, bukvu, javor sladorovac, brezu žutu, omoriku bijelu, jelu balzamastu i neke druge vrste. Najtipičnija je vrsta u ovom području — omorika crvena. Najveća količina drveta ide na piljenu robu i celulozno drvo. Nijagarsko šumsko područje — to je malena oblast oko jezera Erie. Kao i oko Velikih jezera i tu je bor bijeli, crveni (smolasti), cuga, tuja, bor kameniti, jela balzamasta, omorika bijela i neke druge vrste. Ali za razliku od područja Velikih jezera, u nijagarskom šumskom području raste i kesten, tulipanovac, magnolija, kentukijsko »kavino drvo«, hikori, orah, lovor američki, sasafras (S. officinale) i neke druge vrste. Kako smo već rekli, šumski masivi Ka nade nisu ravnomjerno razmješteni. N a j šumovitiji su rajoni u provinci jama: Quebeck, Ontario, Brit. Kolumbija, Yukon i Sjeverozapadnim teritorijima. U tim rajonima nalazi se oko 70a/o svih šuma Kanade. Primorske provincije: Nova Scotia, New Brunswick i otoci Princa Edwarda manje su šumovite. Što se tiče otvaranja šumskih masiva u pojedinim provincijama, a tako i nivoa eks ploatacije, to je također raznoliko. Naj pristupačnije su šume provincije Quebeck, Ontario i Britanske Kolumbije. U tim provincijama 60 je postotaka svih ma siva zemlje, koji su podesni za eksploata ciju. Izrada šuma u provincijama: Mani toba, Saskatchewan, na Yukonu i Sjevero zapadnim teritorijima, otpada više od svih šuma u zemlji, a izrađuje se samo llo/o drva. Najbolju sliku o šumskim masivima Ka nade daje nam tablica 1., koja je načinjena po podacima od 22. veljače 1956. g. U šumskih masivima Kanade podesnim za iskorišćavanje pre težu četinjače i zauzimaju 64,60/o svih šumskih površina zemlje, koje su podesne za eksploataciju. Na mješovite sastojine otpada 25,5%, a na listače samo 9,9"Vo. Prema posljednjoj procjeni količina je drvne mase (bez panja i vršike) 12.576,7 min. kub. m; na četinjače otpada 10.247,8 min. kub. m, a na listače 2.333,9 min. kub. metara. |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 74 <-- 74 --> PDF |
Smještaj šumskih masiva na teritoriju Kanade (u tis. kv. km). Tabela 1. Četinj ače Mješ. šume Listače Svega Ukupno i w M CD 3 o o "" o ´" O CO ´ĆJ Provincije a .2 "öS .2 "3 3 a CD u N CO CD JH ;-< N U N 1 1 CO CO U N O C TS 0. P. o ^ CD u N CD CO N CD *| N CD L 2 b L T3 tJ 6 Newfoundland 66,8 8,8 0,3 2,6 0,1 0,6 79,2 138,3 217,5 O. Princa Edwarda 0,2 0,6 0,4 0,3 0,1 0,1 0,7 0,1 1,8 Nova Scotia 12,0 8,3 2,4 1,2 4,2 1,4 29,5 — 29,5 New Brunswick 13,0 17,4 10,9 13,0 3,1 3,9 61,3 0,9 62,2 Quebeck 300,0 89,7 76,7 75,4 10,9 22,3 575,0 338,0 913,5 Ontario 145,3 85,0 55,9 70,2 12,0 30,0 398,4 125,0 524,0 Manitoba 29,0 48,1 8,1 9,4 8,3 13,3 116,2 200,0 316,2 Saskatchewan 37,4 12,0 27,6 28,1 22,1 10,7 137,9 180,4 318,3 Alberta 20.0 62,6 24,3 81,6 9,4 43,9 241,8 97,5 339.3 Brit. Kolumbija 164,6 155,5 — — — — 320,1 322,6 642,7 Yukon i Sj. zap. ter . 91,5 26,0 51,5 9,1 12,1 6,5 196,7 520,0 716,7 Ukupno 879,8 514,0 258,1 290,9 82,3 132,7 2157,8 1923,4 4081,2 Najviše je drvne mase u šumama CenIskorišćene drvne mase i gubici tralnih provincija tj. 46,7;)/o od drvnog fon (u min. kub. m) da čitave zemlje (četinjača 67,8i:Vo; listača Tabela 3. 32,2,0/i>). Znatne su drvne zalihe u Brit. Kolumbiji, koja premašuje i Centralne provincije i sve ostale rajone množinom četi n njača. Prerijske provincije stoje na drugom mm tu mjestu po zalisi listača, a na trećem po koe? co SS«» ličini četinjača. § L HI CO co s s C0 a a Q. OJ " Nakon Svjetskog rata II. sječa se šuma B3 co co u u . p > i co CD u Kanadi znatno pojačala i to na račun drM T3 Hi varske i celulozne industrije. Ti su se´ proizvodi prilično plasirali i na vanjskom 1926. 63,4 17,8 81,2 78,0 22,0 tržištu. 1930. 69,4 22,8 92,2 75,3 24,7 Sječa šuma u Kanadi posljednjih decenija 1937. 66,6 26,6 93,2 71,4 28,6 (masa u min. kub. m, vrijednost u min. dol.) 1946. 78,7 18,2 94,9 82,9 17,1 1950. 93,6 18,5 112,1 83,5 16,5 Tabela 2. 1953. 100,2 18,4 118,6 84,7 15,3 1954. 104,0 19,0 123,0 84,5 15,5 God. Masa Vrijed. God. Masa Vrijed. 1926. 63,4 204,4 1948. 89.5 586,3 Razvitak drvne industrije u Kanadi 1930. 69,4 206,9 1949. 87,9 561,4 uporedo sa porastom obujma sječa poslije 1937. 66,6 163,2 1950. 93.6 625,7 Svjetskog rata II. išao je na račun premašenja etata. Prema službenim podacima 1939. 63,2 157,7 1951. 100,8 782,5 Statističkog biroa za dominione i Kanadske 1945. 71,8 334,3 1952. 99,8 815,7 šum. asocijacije, godišnji je prirast svih šu1946. 78,7 413,3 1953. 100,2 774,2 ma u zemlji iznosio između 1937. i 1939. — 1947. 86,6 519,8 1954. 104,0 780,1 67,1 min. kub. m, a sjeklo se samo 65,2 min. 72 |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 75 <-- 75 --> PDF |
tj. godišnji se prirast iskorišćavao sa 97%. Prvih poslijeratnih godina (1940. —1948.) uslijed porasta drvarske i celulozne industrije sječa je premašila prirast za 20°/o, a 1952.—1954. sjeklo se poprečno svake godine oko 101,3 min. kub. m, a godišnji je prirast tada bio oko 70,9 min. kub. m. To znači da se prirast iskorišćavao s a 143Vo. Iscrpljivanje drvnih zaliha Kanade nije samo rezultat godišnjih sječa, nego i gubitaka drvnih masa uslijed požara, štetnih kukaca i biljnih bolesti, a to sve ubrzava tempo smanjivanja šumskog fonda zemlje. To se najbolje vidi u tab. 3. Sječe se vode bez plana. Industrijalci u jagmi za maksimalnim profitom sijeku samo po najpristupačnijim rajonima pored vodenih i željezničkih putova, a na sjeverozapadu i po drugim teškodostupnim položajima gotovo i ne vrše sječu. Eksploatacija koju vrše privatne kompanije, drvarski industrijalci i kooperativna udruženja u pravilu nisu drugo nego prave devastacije. Tu se nitko ne brine da očuva šumu, a još manje o njezinom podizanju i uzgajanju. Oni na pr. ne čiste šumu nakon sječe, jer to smatraju nepotrebnim bacanjem novca u tutanj. Takav odnos spram sječina dovodi do neurednih sječina po kojima ležika i šušci dominiraju. Rezultat su šumski požari tako česti u Kanadi a štetni dnsekti razmnožavaju se do mile volje. Tako je na pr. 1953. g. bilo 6.400 šumskih požar a (1944.—1953. u srednjem 5.434 godišnje). Gubitak uslijed šumskih požara samo 1953. g. bio je 45 min. dolara a uzme li se u račun i rashod u vezi s borbom s požarima u iznosu od 2,1 min. dolara, onda su ukupni gubici dostigli sumu od 6,2 min. dolara. Godine 1954. smanjio se broj šumskih požara, ma da je još uvijek znatan. Kanadskom šumskom gospodarstvu na nose velike štete i in sekt i uslijed zapu štenosti sječina i slabe borbe s kukcima. Ustanovljeno je da su na pr. godišnje štete od kukaca, gljiva i drugih bole st i iznosile posljednjih decenija (1946.— 1955.) 14 min. kub. m. Najveći su gubici bili u tri vodeće šumske oblasti: Quebecku, Ontari-u i Brit. Kolumbiji. Organizaciju borbe sa šumskim požarima i štetnim insektima na Sjeverozapadnim te ritorijima, Yukonu, u nacionalnim parko vima, šum. eksperimentalnim stanicama ostvaruje federalna vlast, a u provincijama (bez otoka Princa Edwarda, gdje su gotovo sve šume u privatnim rukama) — provincijske vlade. Provincijske vlade, po čijem teritoriju prolaze željeznice, imaju specijalne ugovore sa željezničkim kompanijama, kojima se predviđaju odgovarajuće sankcije i dužnost da poduzmu borbu s požarima. Organizaciju borbe s požarima provincijska vlada koordinira i sa drvarskim industrijalcima koji vrše sječe u odnosnoj provinciji. Sve mjere borbe sa šumskim požarima i štetnim kukcima nalaze se u centru pažnje´ kanadskog Šum. udruženja utemeljena 1900. g., koje organizira specijalne kurseve za borbu s požarima i šumskim štetnicima, izdaje brošure, organizira radio i televizijska predavanja itd. Naučno istraživačkim radovima dirigiraju: Federalna vlada, neke provincijske uprave, instituti, četiri univerziteta sa šumarskim fakultetima i poneke velike drvarsko- industrijske kompanije. Pretežni dio šum. masiva Kanade u rukama je federalne i provincijskih vlada. Na njih otpada 930/o svih šuma u zemlji. Ostali je dio rasparčan među privatne korporacije. Mnoge šume privatnika i korporacija nalaze se u primorskim provincijama. Tako na pr. na otoku Princa Edwarda nalaze se gotovo sve šume u vlasništvu farmera; u Novoj Scotiji — 73°/o; u New Brunswicku — 50´%>; Ontariju — 8%>; Manitobe — 7!0/o Saskatchewanu — 7´°/o; Albertu — 7%>; Brit. Kolumbiji — 4°/o. Goleme šume Yukona i Sjeverozapadnih teritorija svojina su Federalne vlade, a ta ko i nacionalni parkovi i šum. eksperimen talne stanice. Neki su šumski masivi za štitne šume, koje štite tlo od erozija, a neke po brežuljcima čuvaju zemlju od isušenja. Upravu i kontrolu šuma vrši Federalna vlada. U šumarskoj službi nalazi se 2.200 namještenika. M. Pastušenko. Les. Hoz. br. 9. 1958. Preveo: Đ. Knežević |