DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 70     <-- 70 -->        PDF

parenja drva. Autor, koji se već godinama
bavi aktivno ovom problematikom, uspio je
da ovim svojim djelom ispuni prazninu,
koja se u svim stručnim krugovima kako u
industriji, tako i na fakultetima osjećala.
Knjiga je pisana naučno, bez narativne širine,
jasno i na osnovi dokumentiranih
činjenica.


Veći dio knjige obuhvatio je sušenje drva
kao bitnu temu, a parenje drva obrađeno
je samo uzgred, što je i razumljivo, jer se
svo drvo mora sušiti, a pari se samo jedan
manji ´dio.


Kod sušenj a građa je podijeljena na:


I. Opći dio, II. Prirodno sušenje
i III. Umjetno sušenje.
U »Općem dijelu« izneseni su i točno
determinirani svi oni pojmovi i fizikalni
zakoni, s kojima se susrećemo kod
sušenja. Zatim je iznesena teorija procesa
sušenja prvo opća, pa posebno drva kao
anizotropnog i higroskopnog tijela. Objašnjeni
su svi faktori, koji na sušenje utječu.


U poglavlju »Prirodno sušenje«
autor je uz sistematski prikaz, ovog kod
nas donedavno jedinog načina sušenja drva,
utvrdio i uslove sušenja po raznim lokalitetima
u zemlji, odnosno dao važne pokazatelje
u kolebanju ravnoteže vlage. Pomoću
prikupljenih podataka u tablici 8,
srednje mjesečne i godišnje temperature
uzduha (t), relativne vlage (S) i vlage u
drvu (u) u različitim mjestima Jugoslavije,
biti će stručnjaci u mogućnosti, da se orjentiraju
o ravnoteži vlage na pojedinim skladištima
građe. »Ligno-izohigre« pojam, koji
je autor uveo, — instruktivno na zemljovidu
pokazuje mjesta iste higroskopske
ravnoteže.


Poglavlje »Umjetno sušenje« najopsežnije
je, a obuhvaća sušenje kako piljene
građe, tako i furnira, iverica i piljevine.
Dati su prvo opisi tipova komornih,
kanalnih ,te specijalnih furnirskih sušionica,
kao i režimi za normalno sušenje toplim
uzduhom. Opisane su i sve griješke
kod sušenja, vrlo instruktivno. Dane su


STRANA STRUČNA LITERATURA


IZGRAĐIVANJE ŠUMARSTVA
U ETIOPIJI


Etiopija sa milijun kv. km šest je puta
veća od Engleske s Walesom. Prema procjeni
misli se da ima 20 milijuna žitelja.
Malo se zna o golemim planinskim masivima
u unutrašnjosti zemlje i osim nekoliko
kulturnih centara veći je dio neraz


direktive za pravilnu gradnju sušionica kao
i za opremu. Napokon ukazano je na ispitivanje
sušionice, i što je najhitnije, na računanje
potrebne topline za sušenje.


Kako u našoj drvnoj industriji postoji
cio niz tipova sušionica komornih i kanalnih,
to će svatko naći u ovom djelu isti
ili adekvatni tip, a ujedno i odgovarajući
režim za pojedinu vrst drva i debljinu robe,
koju želi sušiti. Svakako režim sušenja
morat će akomodirati specifičnostima svoje
sušionice, ali osnovnu orijentaciju pružit
će mu knjiga.


Od modernih metoda sušenja podrobno
je razređena metoda sušenja drva
kod visoke temperature, t. j. iznad
100° C ili t. zv. sušenje pregrijanom
parom. Ove su metode naročito od interesa
zbog skraćenja vremena sušenja, a s time
i zbog povećanja kapaciteta sušionice za 5
do 10 puta od obične sušionice za sušenje
s vlažnim zrakom. Ostale opisane metode
sušenja s vrućim uljima, otapalima u vakuumu,
kemijsko i električno sušenje, kao
i sušenje infracrvenim zrakama, za nas su
još danas od manjeg značaja, ali svakako
ih treba znati.


U odsjeku »Sušenje usitnjenog
drva « prikazane su neke od sušionica u
tvornicama iverica. Važnost sušenja ivera
i za nas će biti brzo akutna, čim počnemo
proizvoditi naše iverice.


»Parenje drva« razdijeljeno je na:
Parenje trupaca i polovnjaka, parenje piljene
građe i parenje prije savijanja, pa su
dani opisi jama za parenje kao i parnih
komora, te svih postupaka pri tome.


Na kraju knjige nalazi se popis vrlo bogate
literature, na koju ukazuje autor onima,
koji žele još podrobnije ući u pojedini
problem.


U cjelini djelo je obuhvatilo svu problematiku
sušenja i parenja drva, pa će u njoj
svatko: student, inženjer, ekonomista i privrednik
naći sve, što je u tom području do
danas u nauci i praksi postignuto.


Ing. Franjo Stajduhar


vijen i zaostao. Ipak ta se zemlja može
znatno razviti na području poljoprivrede i
šumarstva, a ima i rudnog blaga, koje se
tek neznatno iskorišćuje. Glavni je izvorni
proizvod kava. Jedan je austrijski viši šumarski
činovnik upravljao etiopskim šumarstvom
sa zadatkom da organizira šumarsku
službu, da dokrajči haračenje šuma
i provede opsežan program pošumljavanja.