DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 68 <-- 68 --> PDF |
nost povećanja šumskih šteta poslije zavođenja ovog novog načina opskrbe stanovnika drvom, naročito u selima u blizini šuma, moraju šumarije voditi određenu politiku pri planiranju sječe i prodaje drvnih sortimenata na ovim principima: a) Drvo sa sječina vlastite režije mora služiti prvenstveno za podmirenje lokalnog stanovništva u blizini šuma, naročito naselja koja ugrožavaju šumu. Radi toga će u ovim sječinama, kao i kod izrade pojedinih stabala (izvala, vjetroloma, sušaca) obvezatno proizvoditi Sortimente, koje potražuje lokalno stanovništvo i to do količine, koja makar minimalno podmiruje tu potražnju. To su grede, gredice, trupci za daske i letve, stupovi za 1.1. i elektrovode manjeg napona, dakle sortimenti za domaćinstvo i sitnije komunalne potrebe (vodovi, manji mostovi). Taninsko drvo mora se obvezatno proizvoditi za industriju. Drugi kritični sortimenti (jamsko drvo, želj. pragovi, celulozno drvo i dr.) izrađivati će se poslije osiguranja određene količine sortimenata, koja ima služiti za pokriće lokalne potrebe, b) Cijene izrađenom drvu, koje će se prodavati za lokalno stanovništvo, moraju biti što niže, maksimalno u visini troškova proizvodnje (šumska taksa, trošak sječe, vuče, izvoza i usklađištenja), c) Ekonomski slabim stanovnicima omogućiti, da na sječi i drugim šumskim radovima zarade toliko da mogu kupiti drvo, d) za opskrbu socijalno ugroženih domaćinstava po Uredbi o izdavanju drva po sniženoj cijeni i besplatno (N. N. br. 15/54.) treba osigurati potrebnu količinu ogrijevnog drva, e) U krajevima manje šumovitosti odnosno gdje se osjeća oskudica na ogrijevnom drvu vršiti stalnu intenzivnu njegu sastojina radi dobivanja, makar najneophodnijih količina ogrijevnog drva za naselja u blizini šuma. Radove rasporediti na sastojine u blizini naselja. 4. Prodaja sortimenata izrađenih u vlastitoj režiji lokalnom stanovništvu vršila se u pravilu samo putem trgovinskih radnja — prodavaona, a iznimno neposredno pojedinom potrošaču. Neposredna prodaja vršila se samo u zabačenim krajevima sa malim naseljima bez trgovinskih radnja i u slučajevima, kad bi se drvo — pri izvozu iz šume — moralo najprije voziti u udaljenija mjesta (u trgovinsku radnju) a onda natrag u bliže naselje, boravište potrošača. 5. Radi sprečavanja preprodaje drvnih sortimenata sa strane lokalne trgovinske radnje drugim trgovinskim ili industrijskim poduzećima, šumarije su trebale kod prodaje drva tražit; od kupca (trgov. radnje) pismenu obavezu, kojom se obvezuje, da će u slučaju preprodaje drva drugom platiti šumariji novčanu kaznu u određenom iznosu. Ovaj iznos morao bi biti toliki, da ukloni stimulans za preprodaju izvjesnog drvnog sortimenta. Ovakovu pismenu obavezu tražila je šumarija i kad se drvo prodavalo neposredno pojedinom potrošaču. Ove pismene obaveze važile su pred sudom kao ugovor. 6. Prodaja sortimenata, koji nisu bili namijenjeni za lokalno stanovništvo, vršila se kao i dotada tj. neposredno rudnicima, željeznicama, pilanama i t. d. već prema sortimentu. Ovim načinom se sve do god. 1957. i opskrbljivalo pučanstvo, pa se je pokazalo, da se je potreba na građi i ogrijevu svela na objektivnu potrebu uz veći prelaz na upotrebu drugih izvora grijanja (ugljen u Zagorju, Bjelovaru, Novoj Gradiški, elektrika iz privatnih šuma i dr.). Uz ovaj pozitivni efekat pokazalo se, da se nisu povećale šumske štete. Jedino u Lici nije uspjelo, da se pučanstvo sela privikne na izrađeno drvo. U god. 1958. pa nadalje nastala je nova situacija uslijed odredbe Društvenog plana NRH da svu sječu vrše drvno industrijska poduzeća. Posljedica ovakove distribucije bila je na terenu u god. 1958. takova, da se pučanstvo u glavnom nije snabdjelo građevnim i ogrijevnim drvom iz ovih razloga. Drvna industrijska poduzeća izrađivala su najprije koncentrirane zrele sječine, a takove su daleko od naselja. Svoje proizvode i to najprije Sortimente izvoze na glavno skladište, koja su uz željezničku prugu, a tek onda izrađuju ogrijev. To je obično mjesec XII. i I. kada bi pučanstvo trebalo imati ogrijev već kod svojih kuća. Za građu je ista situacija, jer dimenzije seljačke građe odgovaraju sortimentu kolarske građe i rudnog drveta, te trupaca III. klase. Poslije ovih sječa, prelazi se na sječu u svrhu njege šuma (čišćenja i prorede), a to se protegne i do V. mjeseca. U to yrijeme pučanstvo je zabavljeno poljoprivrednim poslovima, pa ne može misliti na opskrbu drvom. Uz to DIP-ovi radi drveta za potrebe pučanstva ne mogu iste držati i čuvati na sječinama, nesamo radi propisa o šumskom redu, već i iz komercijalnih razloga, pa se sva roba mora što prije izvući na obližnja skladišta, što otežava opskrbu sela, a i poskupljuje robu. Osim gore rečenog u god. 1957. bile su nagomilane količine ogrijevnog drveta i nije bilo uobičajene potražnje uslijed čega je nastala opreznost u količini sječe i izradi. Međutim, već u 1958. god. uslijed nastale konjunktu |