DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 65 <-- 65 --> PDF |
U smislu Cl. 139 Zakona o udruživanju ženja ustanove sa samostalnim finansirau privredi stručna udruženja mogu osninjem (šumska gazdinstva, šumarije, sekcije vati, pa prema tome biti i članovi Udruza borbu protiv erozije i uređenja bujica). IZ ŠUM. SEKCIJE POLJ. ŠUMARSKE KOMORE SJEDNICA UPRAVNOG ODBORA POLJ. ŠUMARSKE KOMORE NRH-e održane dne 24. XII. 1958. g. Dnevni red: 1. Šumarstvo u izvršenju perspektivnog plana privrednog razvoja NRH od 1957.—1961. godine: a) Kontinentalni dio; b) Krš. 2. Problematika privatnih šuma, 3) Šumska paša i opskrba pučanstva drvom, 4. Tekući problemi. O svakoj točci dnevnog reda vođena je opširna diskusija na temelju koje su donesena slijedeća mišljenja i zaključci: Po točki 1 a) a) Perspektivni plan grane 311, po jednodušnoj ocjeni, postavljen je realno. Njegovo je izvršenje u prve dvije godine ispod odgovarajuće dinamike. Glavni razlog ne izvršenja plana jeste postojeća organizacija u šumarstvu i to kako sama organizaciona forma, tako i financijski instrumenti koji proizlaze iz takovih organizacionih formi. Dokumentirano je, da su postojeće organizacione forme u šumarstvu ozbiljna kočnica razvoja šumarstva kao privredne grane, tako da su dovedena u pitanje izvršenja i tako skromno postavljenih planova. Smatramo da su isti skromni iz razloga, jer je naše šumarstvo u odnosu na napredno gospodarenje još uvijek ekstenzivno, što najviše dokazuje, — unatoč povoljnom sastavu raznih faktora, kao klimatskih, pedoloških, stručno-kadrovskih i ostalih, — niski prosječni prirast naših šuma, koji se kreće oko 4 m3/ha, dok je u zemljama sa naprednim šumarstvom on višestruko veći. Isto je tako ilustrativan dokaz ekstenzivnosti našeg šumskog gospodarenja stepen otvorenosti šuma, koji je prosječno 3 km na 1000 ha, dok je evropski prosjek 10 km na 1000 ha. Eventualni prigovor, da šumarstvo nije u stanju sa postojećim kadrom izvršavati veće zadatke otpada, u koliko se pređe sa današnjih mnogobrojnih šumarija na privredne organizacije bazirane na cjelovitim šumsko-ekonomskim područjima, gdje će stručni kadar biti oslobođen svih nepotrebneih i suvišnih nestručnih poslova, i gdje će se. moći primjeniti najmodernija naučna dostignuća i mehanizacija. Osim toga moći će se uposliti stalna kvalificirana radna snaga, koja je uslov za radničko samoupravljanje i opći progres u privredi. Prema navedenom, odbor je mišljenja, da se plan ne bi smio mijenjati na niže, jer zato nema objektivnih razloga. b) Izvršenje planskih zadataka, pri današnjim uslovima organizacije šumarstva, izaziva stalna pomanjkanja sredstava, koja dovode u pitanje naročito investicione radove u šumarstvu. Veliki broj teritorijalno malih i ekonomski neusklađenih šumarija, organiziranih kao ustanova sa samostalnim financiranjem rade po grani 311 kao ustanove, a po grani 313 kao privradna poduzeća. Takovo stanje onemogućava prelijevanje i akumulaciju predviđenih i planom osiguranih sredstava u malim teritorijalno ograničenim jedinicama, što je dobrim djelom razlog neizvršenju planskih zadataka. Usprkos stanovitim rezultatima dolazilo je u tim uslovima, vrlo često do zapuštanja uzgoja, njege i zaštite šuma, djelomično i do neracionalnog korištenja sječivih masa. Društveno upravljanje u šumarijama kao ustanovama sa samostalnim financiranjem, nije bilo dovoljno da pokrene potrebnu zainteresiranost cijelog kolektiva u otklanjanju nedostataka u borbi za progres u šumarstvu, jer ne postoje osnovni uslovi borbe za progres u privredi, a to su: radničko samoupravljanje, materijalna zainteresiranost radnog kolektiva, primjena stimulativnih mjera za povećanje obima poslovanja i podizanja produktivnosti rada. Šumarije kao ustanove, naročito kada su formirane na malim neekonomskim područjima, nisu u stanju formirati stalnu radnu snagu, podizati njihov standard i kvalifikaciju, niti uvesti za progres te grane nužnu mehanizaciju. Iz navedenih razloga upravni odbor Sekcije je mišljenja, da je u današnjim uslovima nespojivo spajanje grane 311 i 313. Razmotrivši iznesene postavke sadanje stanje šumarstva kao i nužne mjere za daljnji razvitak te grane privrede, Upravni odbor je mišljenja, da šumarstvo treba organizirati na slijedećim principima: 1 — šumarstvo je grana privredne djelatnosti, 2. — šume su opće narodna svojina i zbog interesa Društva, ne bi se mogle u sa63 |
ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 66 <-- 66 --> PDF |
danjem stanju našeg razvitka tretirati kao osnovno sredstvo privredne organizacije. 3. — Proces podizanja, uzgajanja i iskorišćavanja šuma jedinstven je proizvodni proces, kojim se osigurava u potpunosti ostvarenje planskih zadataka, kako u grani 311 tako i u grani 313. 4. — Šumska se taksa kao renta uplaćuje u cijelosti u fond za unapređenju šumarstva. 5. — Šumsko privredna organizacija, koja objedinjuje djelatnosti grane uzgoja i eksploatacije šuma, pojavljuje se u poslovima podizanja i uzgoja šuma kao uslužno poduzeće prema fondu za unapređenje šumarstva, formiranog od organa vlasti, a troši se namjenski prema planu. Takovo poduzeće je dakle za konkretne radove dužno sastavljati predračune, sklapati ugovore, a nakon izvršenih radova i kolaudacije podnašati definitivne situacije. U djelatnosti grane 313 takovo poduzeće u stvari kupuju doznačne drvne mase, izrađuje ih, prerađuje i prodaje, kao svako drugo poduzeće. 6. — Stručno ekonomski razlozi diktiraju da takovo poduzeće obuhvaća nedije- Ijive i terenski utvrđene gospodarske jedinice, t. j . cjelovita šumsko gospodarska područja, koja će se u većini slučajeva pokrivati sa današnjim površinama kotareva, dok će se ona na nekim kotarevima sa većim i raznoliki] im šumskim površinama (Rijeka, Gospić) moći oformiti u okviru dva ili više poduzeća, već prema konkretnim prilikama, i obrnuto, moći će se i područja dva ili više kotareva objediniti u okviru jednog poduzeća gdje je šumovitost manja, ili to zahtijevaju šumsko gospodarski razlozi V- — Treba strogo razlučiti organizacionu funkciju vlasti od funkcije privrede. 8. — Modernom, intenzivnom gospodarenju u šumama u interesu je dobro organizirana i moderna drvna industrija i obratno, pa je prema tome nužno, da se privredna politika ovih dviju djelatnosti objedinjuje putem uklapanja u jedinstvena poduzeća, gdje za to postoje posebni ekonomski uslovi i zahtjevi daljnjeg razvitka komune, bilo putem udruživanja u poslovne zajednice ili tome slične forme objedinjavanja i realiziranja zajedničke politike djelovanja. Problemi Krša Iz referata o problematici krša vidljivo je, da je problematika krša veoma složena. To se naročito odrazuje u primjeni sadanjih financijskih instrumenata na održavanje same službe i održavanje radova postojećih kapaciteta i kultura, te investicionog pošumljavanja i ostalih radova na velikim objektima ili površinama, koja su od znatnog ekonomskog ili ostalog (zaštita tla, turizam, saobraćaj i t. d.) značaja za privredu na kršu. Referat odnosno činjenice pokazale su, da je sadašnjim načinom financiranja došlo uopće u pitanje izvršenje djela Petogodišnjeg perspektivnog plana privrede N. R Hrvatske po grani šumarstva do 1961. g., jer su donijeti financijski instrumenti zbog kojih je prestala do tada stalna dotacija pasivnim šumarijama na kršu s jedne strane, a istovremeno, nepripravnost a djelom i nemogućnost N. odbora da preuzmu daljnje financiranje šumarstva na kršu. Nakon diskusije donijeto je mišljenje, da je održanje šumarske službe do donošenja zakona o kršu neophodno: 1. održanje postojeće službe u sadanjoj organizacionoj formi; 2. čuvanje i održavanje postojećih kapaciteta i postojećih kultura; 3. dalje ozelenjenje krša putem planske integralne melioracije cjelovitih područja, koja treba da bude osnov budućeg rada svih zainteresiranih grana na kršu Da bi se te mjere mogle provesti u interesu sređivanja problematike i unapređenja proizvodnje na kršu, nameće se kao neophodno: 1) odrediti odgovarajući način financiranja same službe kao i radova na održavanju postojećih kapaciteta i investicijama, i to na taj način da održavanje službe preuzmu osnivači tih ustanova, a za velika investiciona ulaganja, da se sredstva osiguraju od zainteresiranih privrednih grana na kršu {vodoprivreda, poljoprivreda, saobraćaj, turizam, elektroprivreda i drugo), a da radove na održavanju postojećih kapaciteta preuzme fond za unapređenje šumarstva NR Hrvatske 2) Hitan sastav perspektivnog plana integralne melioracije zainteresiranih grana djelatnosti i komuna 3) Što skorije donošenje posebnog Zakona o kršu u Saveznim razmjerima Posebno se zadužuje Pretsjedništvo Poljoprivredno šumarske komore NRH, da što prije oformi komisiju za izradu prijedloga nacrta Zakona o kršu, koji će se predložiti nadležnim saveznim organima na daljnji postupak. Privatne šume Kako privatne šume zauzimaju prilično zamašne površine i to oko 22% svih naših šuma, to se problem gospodarenja tim šumama mora čim prije riješiti i time sprije |
ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 67 <-- 67 --> PDF |
čiti daljnja devastacija. Takovo stanje nastalo je uslijed dosadašnjeg stihijskog gospodarenja tim šumama, a sama intervencija vlasti nije bila dovoljno efikasna, čemu je uzrok nedovoljna obuhvaćenost u sadanjoj organizacionoj formi, nedostatak kadrova i nenamjensko trošenje financijskih sredstava. Razmatrajući postojeće propise kao i činjenično stanje u privatnim šumama odbor je mišljenja, da je za saniranje tih prilika potrebno provesti slijedeće mjere: 1. Odraz konjukture drvnih sortimenata je uzrok prekomjernoj sječi u privatnim šumama. Da bi se mogli primjenjivati postojeći zakonski propisi i da se stane na put anarhičnom otkupu drveta na terenu, nužno se nameće hitnost organizacije otkupne mreže na bazi zadružnog sektora. U tu svrhu trebalo bi ići na šumske zadruge privrednog tipa, sa sličnim ovlaštenjima i poslovanjem kako ga imaju one u poljoprivredi t. j . isključivo pravo otkupa šumskih proizvoda iz privatnog i zadružnog sektora. Te zadruge treba da budu obuhvaćene u okviru poslovnog saveza za šumarstvo,.gdje ono ima jači značaj, ili da budu odsjek u jednom od postojećih poslovnih saveza poljoprivrede tamo, gdje te šume nisu od većeg značaja. U tim savezima treba da bude odgovarajući broj šumarskih stručnjaka. Pravilnim poslovanjem, minimalnom zaradom od prodaje, traženjem najpovoljnijih tržišta, kao i dobrom savjetodavnom službom taj sistem postao bi vremenom centar za okupljanje privatnih šumoposjednika u kooperaciju. U vezi toga dan je zadatak Predsjedništvu Poljoprivredno šumarske komore, da pokrene na Socijalističkom savezu NRH. — Komisija za selo, akciju oko saziva posebnog sastanka, gdje bi sa predstavnicima Zadružnog saveza, političkih rukovodioca i predstavnika zainteresiranih komuna i grana privrede pretresao taj problem radi donošeneja zajedničkog stava u rješavanju tog problema. 2. Prema odredbama društvenog plana privrednog razvoja šumarstva narodni odbori dužni su da pojačaju nadzor nad privatnim šumama i da u većoj mjeri koriste sredstva, koja pritječu iz privatnih šuma za poboljšanje njihovog lošeg stanja. Paša Rješavanje problema paše, moglo bi se riješiti postepenim putem i to slijedećim mjerama: Melioracijom postojećih pašnjaka, unašanjem novih i krmno boljih vrsta tra va i si. kao i modernijom obradom povr šina. 2. Koncetracijom pašnjačkih površina, koje se uzimaju u tretman melioracije na osnovu razgraničenja šumskih (isključivo šumsko proizvodnih površina) od pretežno pašnjačkih površina. 3. Planskom provedbom pregonskog pašarenja uz određeni maksimalni broj stoke. 4. Osiguranjem deficitne krmne baze sa strane t. j . sa poljoprivrednih površina na kojima treba povećati proizvodnju modernim načinom obrade obzirom na tendencu povećanja broja kvalitetnih grla i njihova uzgoja. 5. Pašarenje bi trebalo zabraniti uopće u prebornim šumama, kao i u brdovitim strmim terenima u jednodobnim šumama, jer je to nespojivo sa naprednim šumskim gospodarenjem. 6. Razmotriti pitanje planinskih pašnjaka, te ih eventualno staviti pod nadzor šumarija, pošto se u njihovom sklopu nalaze, a pitanje njihove melioracije rješavati zajednički sa poljoprivrednom službom. 7. pašarenje na kršu je dio problematike na kršu uopće i treba ga riješavati u okviru nacrta zakona o kršu. Opskrba pučanstva đrvetom Sve do konca godine 1954. pučanstvo se opskrbljivalo drvom po Pravilniku o opskrbi pučanstva ogrijevnim i građevnim drvom (N. N. br. 67/1947.) Društvenim planom N. R. Hrvatske (N. N. br. 6/1955.) propisane su mjere za ograničenje potrošnje i racionalnije korišćenje drvnih masa boljeg održavanja šumskog reda, te ograničavanja masovnog pristupa pučanstvu (naročito poljoprivredniku) u šume. Jedna od glavnih mjera predviđena tim propisima je izrada sječina određenih za pučanstvo u vlastitoj režiji šumarija i to radi popravljanja omjera tehničkog i ogrijevnog drveta u korist tada kritičnih sortimenata t. j . jamsko drvo za rudnike i pragove za željeznice. Tim povodom dane su slijedeće smjernice šumarijama: 1. da obustave odmah prodaju drveta u šumi na panju u t. zv. seljačkim sječinama po planu sječa za 1955. god. i preostala stabla sjeku u vlastitoj režiji, 2. za 195©. g. Uredbom o organizaciji šumarske službe određeno je kakve sječe mogu vršiti šumarije u vlastitoj režiji, što ne znači, da sve sječe moraju vršiti šumarije, već to treba, dogovoriti sa drvnom industrijom. One sječine, koje ne preuzmu drvna industrija treba šumarija da sječe u vlastitoj režiji. 3. s obzirom na navike našeg naroda, oskudicu drva uopće, visoke cijene i opas65 |
ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 68 <-- 68 --> PDF |
nost povećanja šumskih šteta poslije zavođenja ovog novog načina opskrbe stanovnika drvom, naročito u selima u blizini šuma, moraju šumarije voditi određenu politiku pri planiranju sječe i prodaje drvnih sortimenata na ovim principima: a) Drvo sa sječina vlastite režije mora služiti prvenstveno za podmirenje lokalnog stanovništva u blizini šuma, naročito naselja koja ugrožavaju šumu. Radi toga će u ovim sječinama, kao i kod izrade pojedinih stabala (izvala, vjetroloma, sušaca) obvezatno proizvoditi Sortimente, koje potražuje lokalno stanovništvo i to do količine, koja makar minimalno podmiruje tu potražnju. To su grede, gredice, trupci za daske i letve, stupovi za 1.1. i elektrovode manjeg napona, dakle sortimenti za domaćinstvo i sitnije komunalne potrebe (vodovi, manji mostovi). Taninsko drvo mora se obvezatno proizvoditi za industriju. Drugi kritični sortimenti (jamsko drvo, želj. pragovi, celulozno drvo i dr.) izrađivati će se poslije osiguranja određene količine sortimenata, koja ima služiti za pokriće lokalne potrebe, b) Cijene izrađenom drvu, koje će se prodavati za lokalno stanovništvo, moraju biti što niže, maksimalno u visini troškova proizvodnje (šumska taksa, trošak sječe, vuče, izvoza i usklađištenja), c) Ekonomski slabim stanovnicima omogućiti, da na sječi i drugim šumskim radovima zarade toliko da mogu kupiti drvo, d) za opskrbu socijalno ugroženih domaćinstava po Uredbi o izdavanju drva po sniženoj cijeni i besplatno (N. N. br. 15/54.) treba osigurati potrebnu količinu ogrijevnog drva, e) U krajevima manje šumovitosti odnosno gdje se osjeća oskudica na ogrijevnom drvu vršiti stalnu intenzivnu njegu sastojina radi dobivanja, makar najneophodnijih količina ogrijevnog drva za naselja u blizini šuma. Radove rasporediti na sastojine u blizini naselja. 4. Prodaja sortimenata izrađenih u vlastitoj režiji lokalnom stanovništvu vršila se u pravilu samo putem trgovinskih radnja — prodavaona, a iznimno neposredno pojedinom potrošaču. Neposredna prodaja vršila se samo u zabačenim krajevima sa malim naseljima bez trgovinskih radnja i u slučajevima, kad bi se drvo — pri izvozu iz šume — moralo najprije voziti u udaljenija mjesta (u trgovinsku radnju) a onda natrag u bliže naselje, boravište potrošača. 5. Radi sprečavanja preprodaje drvnih sortimenata sa strane lokalne trgovinske radnje drugim trgovinskim ili industrijskim poduzećima, šumarije su trebale kod prodaje drva tražit; od kupca (trgov. radnje) pismenu obavezu, kojom se obvezuje, da će u slučaju preprodaje drva drugom platiti šumariji novčanu kaznu u određenom iznosu. Ovaj iznos morao bi biti toliki, da ukloni stimulans za preprodaju izvjesnog drvnog sortimenta. Ovakovu pismenu obavezu tražila je šumarija i kad se drvo prodavalo neposredno pojedinom potrošaču. Ove pismene obaveze važile su pred sudom kao ugovor. 6. Prodaja sortimenata, koji nisu bili namijenjeni za lokalno stanovništvo, vršila se kao i dotada tj. neposredno rudnicima, željeznicama, pilanama i t. d. već prema sortimentu. Ovim načinom se sve do god. 1957. i opskrbljivalo pučanstvo, pa se je pokazalo, da se je potreba na građi i ogrijevu svela na objektivnu potrebu uz veći prelaz na upotrebu drugih izvora grijanja (ugljen u Zagorju, Bjelovaru, Novoj Gradiški, elektrika iz privatnih šuma i dr.). Uz ovaj pozitivni efekat pokazalo se, da se nisu povećale šumske štete. Jedino u Lici nije uspjelo, da se pučanstvo sela privikne na izrađeno drvo. U god. 1958. pa nadalje nastala je nova situacija uslijed odredbe Društvenog plana NRH da svu sječu vrše drvno industrijska poduzeća. Posljedica ovakove distribucije bila je na terenu u god. 1958. takova, da se pučanstvo u glavnom nije snabdjelo građevnim i ogrijevnim drvom iz ovih razloga. Drvna industrijska poduzeća izrađivala su najprije koncentrirane zrele sječine, a takove su daleko od naselja. Svoje proizvode i to najprije Sortimente izvoze na glavno skladište, koja su uz željezničku prugu, a tek onda izrađuju ogrijev. To je obično mjesec XII. i I. kada bi pučanstvo trebalo imati ogrijev već kod svojih kuća. Za građu je ista situacija, jer dimenzije seljačke građe odgovaraju sortimentu kolarske građe i rudnog drveta, te trupaca III. klase. Poslije ovih sječa, prelazi se na sječu u svrhu njege šuma (čišćenja i prorede), a to se protegne i do V. mjeseca. U to yrijeme pučanstvo je zabavljeno poljoprivrednim poslovima, pa ne može misliti na opskrbu drvom. Uz to DIP-ovi radi drveta za potrebe pučanstva ne mogu iste držati i čuvati na sječinama, nesamo radi propisa o šumskom redu, već i iz komercijalnih razloga, pa se sva roba mora što prije izvući na obližnja skladišta, što otežava opskrbu sela, a i poskupljuje robu. Osim gore rečenog u god. 1957. bile su nagomilane količine ogrijevnog drveta i nije bilo uobičajene potražnje uslijed čega je nastala opreznost u količini sječe i izradi. Međutim, već u 1958. god. uslijed nastale konjunktu |