DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 51 <-- 51 --> PDF |
Mnogo vjerojatnija je pretpostavka da je parazitizam ove vrste gljive ostao nezapažen a propadanje sadnica pripisano nekom drugom uzroku. Smatram da je stoga od interesa prikazati barem u najkraćim crtama uzročnika ove za naše rasadnike do sada nepoznate bolesti da bi je u slučaju njene pojave i na drugim mjestima mogli prepoznati i razlikovati od već opisanih uzročnika propadanja sadnica bora (Fusarium, Lophodermium i dr.). Znaci oboljenja veoma su tipični pa je moguće lako već makroskopskim pregledom otkriti zarazu. Na mladom stabalcu bora, na gornjoj trećini sadnice, pojavljuju se karakteristična crvenkasta do ljubičasta ulegnuća. Ubrzo nakon toga iglice na dijelu sadnice iznad ovog mjesta počinju da gube svoju normalnu boju, postaju žućkasto sive i polako se sasušuju. Tipično je da se bolest javlja redovito prvo u najmlađem, apikalnom snopu iglica povlačeći se prema dolje dok se čitava sadnica ne posuši. U tom vršnom snopu iglica formiraju se piknidi gljive još dok ostali dio sadnice nije zahvaćen bolešću. Nerijetko čitav taj apikalni dio otpada. Parazit zatim prodire i u donje partije sadnice, te se nakon kraćeg vremena čitava biljka osuši. Potpuno propale sadnice, predstavljaju samo suha stabalca koja izgledaju kao obrštena sa otkinutim vrhom. Na gornjoj i donjoj strani iglica formiraju se u velikom broju sitni, crni, nepravilno rasuti piknidi gljive uzročnika bolesti. Točan ciklus bolesti kod nas još nije ispitan. Slagg i Wright su izvršili vještačku infekciju monospori jalnom kulturom micelije i dobili pozitivne rezultate. Zaražene biljke su već petog dana nakon infekcije pokazivale vidne znakove oboljenja. Desetog dana sadnice su poprimile sivu boju i izgledale gotovo kao uginule. Piknidi su se pojavili petnaestog dana a posle trideset dana sve su biljke potpuno propale. Isti autori zapazili su da gljiva napada jednogodišnje sadnice slijedećih vrsta: Pseudotsuga taxifolia (Poir) Britt, Pin us nigra Arnold, P. ponderosa i P. edulis Engel. Zapažena je zaraza i na trogodišnjem bijelom boru (P. silvestris L) i na petogodišnjem P. ponderosa. Prema A. Waterman najosjetljivije vrste u SAD su P. silvestris, P. nigra i P. mu gnus. Piknidi gljive su uloženi u tkivo iglica i sadrže 13x36 mikrona velike, smeđe, eliptične, dvostanične spore. Gljiva u kulturi veoma brzo raste razvijajući sivo-crni površinski i zračni micelij. Velika zračna i talna vlaga u rasadniku favorizira pojavu bolesti. Položaj rasadnika u Bosiljevu prilično je nepovoljan, jer leži u udolici opkoljen visokom šumom bora što uslovljava visoki procenat zračne vlage i slabu aeraciju, dok pojedina mjesta u rasadniku očigledno ukazuju na višak vlage u tlu. Do bolesti može doći i uslijed pretjeranog zalijevanja ili preobilnih kiša. Pretpostavlja se mogućnost prenosa zaraze sjemenom opnom koju mladi klijavac dugo nosi na svom vrhu. Dezinfekcija sjemena i u ovom slučaju pretpostavlja veoma korisnu preventivnu mjeru. Kod pojave zaraze treba oboljele biljke povaditi i spaliti, a preostale sadnice poprskati 1%. neutralnom bordoškom juhom. Zbog voštane navlake na mladim iglicama jednogodišnjih sadnica bora fungicidno sredstvo veoma slabo prianja i lako se ispire sa iglica. Bordoškoj juhi stoga treba svakako dodati neko sredstvo za kvašenje (Netzmittel Riedel, Sandov i t). U nedostatku takvog preparata dobro je dodati nä 100 1 juhe 1,5 do 2 1 obranog mlijeka. U literaturi se ista gljiva spominje i kao uzročnik truleži 3—5 god. biljaka P. resinos a (Maryland USA). Konačno gljiva je od viš,e |