DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 50 <-- 50 --> PDF |
Iz naprijed iznijetog slijedi zaključak da rakava jelova stabla treba uklanjati iz sastojine ne samo radi toga, jer je kod njih manja tehnička drvna masa, nego i radi toga, jer rakava stabla slabije prirašćuju od zdravih jelovih stabala. THE INCREMENT OF CANKER-DISEASED FIR STEMS SUMMARY The Fir canker causes decay {rotting) of the merchantable cubic volume, and the canker-infested trees break even at a slight wind blow and when breaking they inflict considerable damage on the neighbouring trees and young growth. Fir trees in which the canker has developed in the lower portions of the stem are not infrequently affected by frost shakes. Canker-diseased Fir trees are by 1 to 5 m. lover than sound ones, and therefore they have a lesser volume than sound trees of the same d. b. h. From thinner and medium thick Fir stems in which canker has developed in the mid-stem portion of the tree it is not possible to work out high quality assortments such as piles and power transmission poles. The curve of the increment % of canker-deseased Fir trees is lower than that of sound trees, i. e. canker-diseased trees display a considerably slower growth rate than sound ones. DIPLODIA PINEA (DESM) KICKX — UZROČNIK SUŠENJA SADNICA BORA Ing. Aleksandar Böhm, Zagreb Prilikom pregleda rasadnika šumarije Krnja k u Bosiljevu zapazio sam veoma snažno propadanje jednogodišnjih sadnica crnog bora, očigledno uzrokovano jednim gljivičnim oboljenjem. Međutim simptomi bolesti nisu ukazivali ni na kojeg od kod nas opisanih i utvrđenih uzročnika bolesti sadnica bora. Pregled rasadnika obavljen je početkom marta 1957. godine. Utvrđeno je da je u prosjeku zaraza obuhvatila oko 60% sadnica. Oboljele biljke nisu sagnjile niti polegle već su sasušene, većinom bez vrha, stajale među još zelenim zdravim ili već djelimično žućkastim biljkama. Intenzitet napada nije bio podjednak u svim partijama rasadnika; na pojedinim gredicama potpuno su uništene sve biljke, na nekima je zaraza bila osjetno manja, ali je na svakoj gredici bilo moguće zapaziti veći ili manji broj sasušenih sadnica. Najviše su stradale sadnice na nešto nižim položajima u rasadniku gdje je tlo bilo vlažnije. Među svim spoljnim oznakama bolesti najuočljivija je bila pojava sušenja apikalnog dijela sadnica. Na tim sasušenim vršnim iglicama bile su uočljive mnogobrojne sitne crne točkice. Determinacijom uzetog materijala utvrđeno je da na sasušenim iglicama nađeni piknidi odgovaraju vrsti Diplodi a pine a (Desm) Kickx.* Kod nas ova vrsta parazitne gljive još nije opisana kao mogući uzročnik propadanja sadnica četinjača. U SAD i nekim drugim zemljama gljiva je poznata kao uzročnik sušenja i propadanja sadnica mnogih četinjača. Malo je vjerojatno da je ovo stvarno prvi slučaj pojave ove gljive kod nas. * Determinaciju sam izvršio zajedno sa dr. Ivankom Milatović, asistentom u Zavodu za fitopatologiju Polj. šum. fakulteta u Zagrebu. |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 51 <-- 51 --> PDF |
Mnogo vjerojatnija je pretpostavka da je parazitizam ove vrste gljive ostao nezapažen a propadanje sadnica pripisano nekom drugom uzroku. Smatram da je stoga od interesa prikazati barem u najkraćim crtama uzročnika ove za naše rasadnike do sada nepoznate bolesti da bi je u slučaju njene pojave i na drugim mjestima mogli prepoznati i razlikovati od već opisanih uzročnika propadanja sadnica bora (Fusarium, Lophodermium i dr.). Znaci oboljenja veoma su tipični pa je moguće lako već makroskopskim pregledom otkriti zarazu. Na mladom stabalcu bora, na gornjoj trećini sadnice, pojavljuju se karakteristična crvenkasta do ljubičasta ulegnuća. Ubrzo nakon toga iglice na dijelu sadnice iznad ovog mjesta počinju da gube svoju normalnu boju, postaju žućkasto sive i polako se sasušuju. Tipično je da se bolest javlja redovito prvo u najmlađem, apikalnom snopu iglica povlačeći se prema dolje dok se čitava sadnica ne posuši. U tom vršnom snopu iglica formiraju se piknidi gljive još dok ostali dio sadnice nije zahvaćen bolešću. Nerijetko čitav taj apikalni dio otpada. Parazit zatim prodire i u donje partije sadnice, te se nakon kraćeg vremena čitava biljka osuši. Potpuno propale sadnice, predstavljaju samo suha stabalca koja izgledaju kao obrštena sa otkinutim vrhom. Na gornjoj i donjoj strani iglica formiraju se u velikom broju sitni, crni, nepravilno rasuti piknidi gljive uzročnika bolesti. Točan ciklus bolesti kod nas još nije ispitan. Slagg i Wright su izvršili vještačku infekciju monospori jalnom kulturom micelije i dobili pozitivne rezultate. Zaražene biljke su već petog dana nakon infekcije pokazivale vidne znakove oboljenja. Desetog dana sadnice su poprimile sivu boju i izgledale gotovo kao uginule. Piknidi su se pojavili petnaestog dana a posle trideset dana sve su biljke potpuno propale. Isti autori zapazili su da gljiva napada jednogodišnje sadnice slijedećih vrsta: Pseudotsuga taxifolia (Poir) Britt, Pin us nigra Arnold, P. ponderosa i P. edulis Engel. Zapažena je zaraza i na trogodišnjem bijelom boru (P. silvestris L) i na petogodišnjem P. ponderosa. Prema A. Waterman najosjetljivije vrste u SAD su P. silvestris, P. nigra i P. mu gnus. Piknidi gljive su uloženi u tkivo iglica i sadrže 13x36 mikrona velike, smeđe, eliptične, dvostanične spore. Gljiva u kulturi veoma brzo raste razvijajući sivo-crni površinski i zračni micelij. Velika zračna i talna vlaga u rasadniku favorizira pojavu bolesti. Položaj rasadnika u Bosiljevu prilično je nepovoljan, jer leži u udolici opkoljen visokom šumom bora što uslovljava visoki procenat zračne vlage i slabu aeraciju, dok pojedina mjesta u rasadniku očigledno ukazuju na višak vlage u tlu. Do bolesti može doći i uslijed pretjeranog zalijevanja ili preobilnih kiša. Pretpostavlja se mogućnost prenosa zaraze sjemenom opnom koju mladi klijavac dugo nosi na svom vrhu. Dezinfekcija sjemena i u ovom slučaju pretpostavlja veoma korisnu preventivnu mjeru. Kod pojave zaraze treba oboljele biljke povaditi i spaliti, a preostale sadnice poprskati 1%. neutralnom bordoškom juhom. Zbog voštane navlake na mladim iglicama jednogodišnjih sadnica bora fungicidno sredstvo veoma slabo prianja i lako se ispire sa iglica. Bordoškoj juhi stoga treba svakako dodati neko sredstvo za kvašenje (Netzmittel Riedel, Sandov i t). U nedostatku takvog preparata dobro je dodati nä 100 1 juhe 1,5 do 2 1 obranog mlijeka. U literaturi se ista gljiva spominje i kao uzročnik truleži 3—5 god. biljaka P. resinos a (Maryland USA). Konačno gljiva je od viš,e |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 52 <-- 52 --> PDF |
autora (Davidson, Verrall) označena kao uzročnik promjene boje beljike kod nekih vrsta borova. DIPLODIA PINEA (DESM.) KICKX — THE CAUSAL ORGANISM OF THE DIE BACK OF PINE SEEDLINGS SUMMARY In a nursery in the environs of Karlovac (the village of Bosiljevo) there was established in the spring of 1957 an intensive die-back of one-year-old seedlings of the Austrian Pine. The plants began to dry up from the terminal needle cluster. The disease attacked 60% od the plants. Through the examination of the infected material it was established that the causal organism of the disease was Diplodia pinea (Desm.)´ Kickx, a parasitic fungus. The autor presents a short description of the disease, which was observed in this country for the first time. Occurrences of a severer dieback are to be associated with the high air and soil humidity in the nursery. LITERATURA: J. C. Boyce: Forest Pathology N. J., Toronto, London, 1948. POJAVA BAKTEEIOZE KOD ZLATOKRAJA I NJENO ZNAČENJE ZA GUSTOĆU POPULACIJE 1958. GOD. Dr. Milan Anđroić, Zagreb Zlatokraj (Nygmia phaeorrhoea Don.) je dobro poznati i veoma rašireni štetnik u našim nizinskim šumama. On zna pričiniti i veće štete, premda po masovnosti i značenju zaostaje za gubarom. Činjenica je međutim da se ovome štetniku kod nas polagalo mnogo manje pažnje, nego je on kao štetnik zaslužuje. Njegova pojava ne koincidira uvijek s pojavom gubara, iako se često oba štetnika,znaju pojaviti zajedno. Zlatokraj se obično pojavljuje kad je gubar u latenci pa ga Kovačevi ć smatra pretečom gubara. No već i činjenica da se zlatokraj ne širi u brdskim već samo u nizinskim predjelima potvrđuje, da se nedvojbeno radi Vegetativna forma bakterija iz hemolimfe gusjenica zlatokroja. Povećanje u inerziji 1000 X. o vrsti koja ima drugu ekološku valencu od one gubareve. Zanimljivo je da se u posljednjoj gradaciji pojavio zlatokraj intenzivno u predjelima oko Karlovca i istočno od Zagreba (područje šumarije Vrbovec, Kutina i Popovača). Područje njegova rasprostranjen]a tek.se djelomično |