DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 48 <-- 48 --> PDF |
PRIRAST RAKAVIH JELOVIH STABALA Ing. S. Tomaševski, Ravna Gora Prema Vajd i (Šum. priručnik II. str. 793), rak na jeli uzrokuju gljive iz familije Ure dine a. Nastaje na taj način, da se na zelenim biljkama vrste Stellaria i njima srodnim vrstama, najprije razvije gljiva Pucciniasitrum cariophillacearum . Baziđiospore te gljive prelaze na jelu, gdje stvaraju ecidiospore, koje se opet vraćaju na Stellaria vrste. Gljiva uzrokuje na jeli dvije patološke promjene tj. vilinu metlu i rak. Prema istom autoru rak u većini slučajeva nastaje inficiranjem adventivnih izbojaka na deblu, ili urašćivanjem grana zaraženih vilinom metlom u deblo. Počevši od mjesta infekcije počinju drvo i kora bujati, pa nastaju nabrekline koje se periferički dalje šire. Dulji niz godina nakon infekcije počinje kambium na mjestu infekcije i dalje po čitavoj napadnutoj zoni ugibati. Obično se kroz to mjesto stablo zarazi i drugim gljivama ili insektima, koji ga razaraju prema panju i prema krošnji. Kada rak potpuno obuhvati stablo, što se najčešće događa kod mlađih stabala, zaustavi se cirkulacija sokova, pa ono ugiba. Gljiva najčešće napada donju polovicu stabla. Njegovim se širenjem stalno umanjuje kvaliteta tehničkog drveta, a uslijed lomljenja rakovih stabala, sastojine se progaljuju. Vajd a preporuča radi zaštite od gospodarskih šteta, da se kod svih vrsta sječa (redovitih, čišćenja i proreda) najprije uklone stabla napadnuta od raka da bi sastojina bila što cjelovitija, te da bi se spriječilo opadanje vrijednosti drveta. Osim onoga što iznosi Vajda, tj. da rak širenjem stalno umanjuje kvalitet tehničkog drveta, i da se rakava stabla lome, mogli smo primjetiti još neke mane rakavih jelovih stabala, koje govore u prilog preporuci Vajde , da rakava jelova stabla treba kod svih vrsta sječa uklanjati iz sastojine. Primijetili smo da kod onih jelovih stabala, kod kojih se rak razvio u donjem dijelu debla, vrlo često dolazi do zimotrenosti, pa je obično taj dio debla neuporabiv za pilansku oblovinu. Rakava jelova stabla, a naročito ona kod kojih se rak razvio u srednjim dijelovima debla, odnosno u krošnji, niže su za 1 do 5 metara od zdravih jelovih stabala istog prsnog promjera, pa razumljivo imaju manju drvnu masu. Prilikom lomljenja rakavih jelovih stabala, a ona se lome i kod slabijeg vjetra, dolazi do znatnih šteta na okolnim stablima i podmlatku, jer odlomi jeni dio pada na suprotnu stranu od smjera vjetra. Od tanjih, odnosno srednje debelih jelovih stabala kod kojih se rak nalazi u srednjim partijama debla, nemoguće je izrađivati najvrednije Sortimente — stupove za vodove i pilote. Sve iznijete mane rakavih jelovih stabala, navela su nas da istražimo prirast rakavih jelovih stabala u odnosu na zdrava stabla da na taj način upotpunimo, odnosno istaknemo još jednu, po našem mišljenju vrlo važnu, negativnu osebinu rakavih jelovih stabala. Prirast takvih stabala istraživali smo po metodi Kl ep c a u odjelu 52, šumski predjel Glavica G. J. Sušički Vrh—Višnjevica, Šumarija Ravna Gora. Odjel 52 je mješovita sastojina jele 0,8 i bukva 0,2 stablimične i grupimične smjese, površine 49,22 ha. Teren je srednje strm, a temeljna podloga su vapnenci. Tlo je plitko, a mjestimično srednje duboko. Ekspozicija S. Z., nadmorska visina 910— 1.000 metara. Osim u spomenutom odjelu bušenje rakavih jelovih stabala radi utvrđivanja prirasta izvršili smo u odjelu 19 iste gospodarske jedinice, te u odjelima 147, 100 i 63 G. J. Ravna Gora i dobili smo iste odnosno vrlo slične rezultate. Prirast smo izmjerili pomoću izvrtaka Presslerovim svrdlom. Ukupno je uzeto 538 izvrtaka sa 269 rakavih stabala. Uzeta su u obzir rakava stabla kod kojih je rak 46 |