DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 46 <-- 46 --> PDF |
strane takovih depresija ili pak relativno pliće depresije obrašćuje šuma jasena sa kasnim drijemovcem, koja se prema stupnju vlage i florističkom sastavu može podijeliti u tri faze. U inicijalnoj fazi, u dugotrajnim barama, uzrast stabala je vrlo loš. Sastojina ima izgled panjače iako najčešće nije nastala iz panja. Zilišta su vrlo široka. Deblovima je nepravna, najčešće u donjoj česti uslijed leda savijena. Sklop je nepotpun, a visine su malene. Obnova šume je teška jer podmladak trpi od dugotrajne vode, a zimi od leda. U optimalnoj fazi, na mjestima gdje voda kraće vrijeme stagnira, razvijena je tipična šuma jasena, koju u proljeće u velikim masama ukrašuje prekrasni kasni drijemovac. Debla su pravnija, a visine su znatno veće. Procenat stabala grmolikog izgleda je malen. Zilišta stabala još su uvijek dosta izražena. U terminalnoj fazi, na neznatno povišenim mjestima, primješan je jasenu hrast. U tim se sastojinama nađe već poneki busen vrste Ca re x remota . Brojnost ove vrste je izvrstan indikator mogućnosti uspijevanja hrasta s obzirom na veliku vlagu. Uvjeti rasta mnogo su povoljniji za obje vrste drveća, no oni još uvijek zaostaju za šumom hrasta sa velikom žutilovkom. Na šumu poljskog jasena nado vezuje se poplavna ali ocjedita (rjeđe nepoplavna) šuma hrasta lužnjaka sa velikom žutilovkom, a na šumu hrasta lužnjaka, šuma hrasta lužnjaka i graba. Šuma poljskog jasena predstavlja trajni stadij, koji se odupire sukcesiji prema klimaksu uslijed velike vlage. Šumsko-uzgojne napomene »Najbolji indikator, kojim je fiksirano stanište u Posavini za pojedine vrste drveća, je bilje koje na tom tlu raste. Posavsko tlo predstavlja osobito fin reljef pun razlivenih valova, kojima amplitude iznose često tek kojih 10—20 cm. Ta valovitost čovječem je oku neprimljetljiva, ali je zato ipak bilje itekako osjeća; zato se je i svaka od tih karakterističnih vrsta na svom mjestu nastanila i time nehotice odala stanište koje je uzgajaču šume od najveće važnosti.« (Ing. Crnađak, taksator, 1931.) Posavsko tlo dijeli se na hrastovo i jasenovo stanište. Za šumarsku praksu od ogromnog je značenja lučenje pomenutih staništa. Cilj gospodarenja, i tim u vezi izbor vrsta pri pomlađivanju i reguliranje omjera smjese pri njezi šuma ovisi o staništu. Jasen nastupa na svom staništu u čistim sastojinama, u zajednici poljskog jasena sa kasnim drijemovcem. Ovdje se nalazi u svom prirodnom ekološkom optimumu. Međutim, jasen daleko bolje uspijeva, kako to dokazuju istraživanja Plavšića , u vlažnom i suhom tipu t. j . u zajednici lužnjaka i zajednici lužnjaka i graba. U zajednici poljskog jasena, u relativno nepovoljnim životnim uslovima, jasen nema konkurencije, jer hrast i brijest ne podnose tako veliku vlagu. Na hrastovom staništu nalazi se njegov t. zv. fiziološki optimum, ali učešće u smjesi mu je zbog konkurencije manje, naročito na gredama gdje ima graba. Još 1886. god. upozorio je Josip Kozara c u jednoj izvrsnoj raspravi na prodor jasena i nastajanje čistih jasenika na hrastovom staništu, i mje 44 |