DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 38 <-- 38 --> PDF |
tričan rast, što je vrlo negativno za kvalitetu drveta. Nege r (16) navodi, da su kod P. silvestrisa rijetko napadnuta stabla, starija od 25 g., te da kod starijih stabala traje borba između biljke i rđe godinama. Ipak, navodi Nege r (16), i nakon tog vremena svršava bolest odumiranjem onih dijelova, koji se nalaze iznad zaraženog mjesta. Po Nege r u (16) u Njemačkoj je bolest raširena naročito na suhim i siromašnim tlima, te na čretastim terenima. U našem slučaju suzbijanje ove bolesti neće biti lako provesti, jer je nosilac uredo-i teleutogeneracije, Vincetoxicum sp. na zaraženom području dosta raširena biljka. Teren je i suviše prostran, a da bi se Vincetoxicum mogao posve iskorjeniti. Međutim, da se opasnost novih zaraza smanji, potrebno je provoditi slijedeće mjere (koje šumarija Labin već provodi): 1. Sva na deblu zaražena stabla alep. bora potrebno je odmah odstraniti i spaliti zaražene dijelove. To treba izvršiti prije izbacivanja ecidiospora, tj. zimi. 2. Sve zaražene grane i grančice također odrezati i spaliti zimi. Treba prirezivat 15—20 cm ispod mjesta zaraze, da se odstrani i kora u koju je prodro micelij tokom ljeta i jeseni. 3. Unutar samog nasada alepskog bora, kao i u njegovoj bližoj okolici što bolje iskorijeniti Vincetoxicum. Taj rad treba vršiti stalno. Kod podizanja novih nasada prethodno ukloniti Vincetoxicum. 4. Kod podizanja novih nasada alepskog bora u Istri prethodno pregledati teren, te po mogućnosti izabrati takove predjele, gdje nema Vincetoxicuma. 5. Ako se u blizini mjesta, gdje se diže novi nasad, nalazi već sastojina alepskog bora, treba istu pomno pregledati, da se utvrdi, postoji li u njoj zaraza. To isto vrijedi i za sastojinu crnog bora, jer smo iz šumarije Izola dobili grančicu crnog bora, također zaraženu sa Cronartium asclepiadeum. Uzorak potječe iz blizine Ilir. Bistrice. To znači da ta rđa dolazi u Istri i na crnom borru, samo nam nije poznat intenzitet. Budući da se crni bor sadi u Istri već dugo godina i na većim poyrsinama, a da sada nisu šumari opazili veće štete od te bolesti, moramo pretpostaviti, da nije toliko raširena na crnom boru. 6. Uzgajati iz sjemena sadnice alepskog bora u potpuno izoliranim šum. rasadnicima, gdje u okolici nema nasada alepskog i crnog bora, ni Vincetoxicum sp., kako bi se spriječila zaraza mladih biljaka i na taj način prenošenje zaraze. 7. Kod čišćenja i proreda sastojina alepskog (i crnog) bora obratiti pažnju na tu bolest, prvo, da joj ustanovimo proširenje i drugo, da je uklanjamo iz sastojine ili nasada. Interesantna je činjenica, da se je bolest javila, za sada, samo na području šumarije Labin na opisanom mjestu u tako jakom intenzitetu. Daljiim pregledima ustanovila je šumarija Labin slabu zarazu (10 stabala) i u predjelima Junac—Kranjci i Diminići nedaleko Koromačna. U tim je predjelima pronađen i Vincetoxicum, ali je vrlo rijedak, tako da slabu zarazu borova možemo dovesti s tim u vezu. Prema izvještaju ing. Sobola jedan je primjerak nađen i u okolici Pule. Sve to govori, da ta rđa na alepskom boru nije u Istri sporadična, nego da je raširena, samo joj je intenzitet slabiji, pa nije uočena. Naprotiv, zaraza je kod Drenja toliko jaka, da je odmah uočena. Kao što se iz izloženog vjdi borba neće biti laka. Prvo, kod čišćenja zaraženih borova lako se manje zaražena mjesta pregledaju, a i ta dadu |