DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 27     <-- 27 -->        PDF

getum croaticum seslerietosum Horvat), der Rippenfarn-Buchenwald (Blechno-Abietetum
Horvat), der Buchen-Tannenwald (Fagetum Croaticum abietetosum Horvat),
der subalpine Buchenwald (Fagetum croaticum subalpinum Horvat), der subalpine
Fichtenwald (Piceetum croaticum subalpinum Horvat) und der montane Fichtenwald
(Piceetum croaticum montanum Horvat).


Auf Grund der durchgeführten Kluppierungen aller Stämme im Bestand wurde
das prozentuale Verhältnis der Holzarten — nach den 10 cm — Stärkeklassen für
jede einzelne Pflanzengesellschaft — ermittelt.


Durch Vergleich des Buchen-, Tannen- und Fichten-Anteils in verschiedenen
Pflanzengesellschaften — sowie auch innerhalb derselben Pflanzengesellschaft die
sich über verschiedenen Höhenlagen und Expositionen erstreckt — wurde ein Graphikon
der wirtschaftszielgemässen Entwicklung der Verhältnisse einzelner Holzenarten
in jeder Pflanzengesellschaft zusammengestellt. Dieses Graphikon wurde mit
Hilfe der Angaben aus Praxis (»Mala Javornica«, Abteilungen 1 und 2) — wo die Vorratsinventuren
in zwei Zeiträumen aufgenommen und die dazwischen stattgefundenen
Abnutzungen nach Holzarten registriert wurden — nachgeprüft.


Auf Grund des Graphikons der Entwicklung des Holzartenverhältnisses in jeder
Pflanzengesellschaft ist man zum Beschluss über die Richtigkeit der Beibehaltung
des Verhältnisses einzelner Holzarten in jeder Pflanzengesellschaft, sowie über die
Möglichkeit und Regelmässigkeit dr Verschiebung dieses Verhältnisses der Grösse
und Zeitperiode nach gekommen.


Für alle angeführten sieben Pflanzengesellschaften wurden allgemeine Grundsätze
der Bewirtschaftung mit Bezug auf Holzartenverhältnis und Umwandlung nach
den Prinzipien des Plenterbetriebes in 10-jähriger freier Umlaufszeit festgesetzt.


Im litoralen Buchenwald wird ein maximaler Tannenanteil von 40% so erzielt,
dass man den Holzvorrat der Tanne in einer 10-jährigen Umlaufszeit nicht über lO´/o
zunehmen lässt.


Im Rippenfarn-Tannenwald soll man dem Anteil der Buche im Bestand eine
besondere Aufmerksamkeit widmen. Ihren Anteil kann man durch vorsichtigen Auszug
der Buchenstämme und Begünstigung der Bestandsverjüngung während der Mastjahre
der Buche erhöhen. Der Buchenanteil soll nicht im Durchschnitt 30B/o der Bestandsmasse
überschreiten.


Im Buchen-Tannenwald soll man beim Verhältniss der Holzarten Rechnung von
Bestandsqualität und — Erhaltung tragen. In den günstigsten Fällen soll die Tanne
nicht 70"/o der Bestandsmasse überschreiten. In ungünstigeren. Fällen hängt der Anteil
der Tanne von ihrer Qualität ab. Durch eine rechtzeitige Befreiung des Jungwuchses
und der bedrückten Tannenstämme ist es möglich die Qualität der Tanne und damit
auch ihren Anteil im Bestand zu erhöben. Ein durchschnittlicher Zeitraum von 3
Umlaufszeiten (SO Jahren) genügt um den Höchstanteil der Tanne zu erreichen.


Im subalpinen Buchenwald soll die Tanne in jenem Verhältnis behalten werden
in welchem sie da selbst vorkommt. Eine besondere Aufmerksamkeit soll der Erhöhung
des Fichtenanteils gewidmet werden. Der durchschnittliche maximale Nadelholzanteil
(Tanne und Fichte) liegt bei 33°/o. Infolge der hohen Gebirgslagen, steilen Hängen und
hohen Schnees ist es notwendig in diesem Waldgebiet zwei Hiebe in einer Umlaufszeit
anzuwenden.


Im subalpinen Fichtenwald wo sich nur die Fichte mit der Buche ansiedelt
(die höchste Zone) ergänzen sich beide Holzarten recht gut und man soll sie nur in
ihren natürlichen Verhältnis behalten. Auf nördlichen Expositionen welche von Buche,
Tanne und Fichte bewohnt sind, soll der Fichte volle Aufmerksamkeit geschenkt
werden. Die Erhaltung der Buche in diesen Beständen ist sehr wichtig und falls es zu
ihrer Verarmung kommt man muss sie wieder auf 30%) im Durchschnitt erhöhen.


Im montanen Fichtenwald bis 1300 m Meereshöhe (mit 15 bis 2ö°/o Buchenbeimischung)
soll die Buche in ihrem maximalen Anteil erhalten werden. Über diese
Höhe und bei einem Buchenanteil bis 40°/o soll im Bestand ein natürliches Verhältnis
der Holzarten erhalten werden. In den höchsten Lagen wo die Buche mehr als 40?>/o
der Bestandesmasse einnimmt soll man der Fichte durch waldbauliche Massnahmen
helfen. In dieser Pflanzengesellschaft soll man die Tanne in ihrem natürlichen Verhältnis
behalten und nur wertvolles Stammholz erziehen.


25




ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 17     <-- 17 -->        PDF

Tabela br. 4 a


DRVNA MASA ŠUME BUKVE SA JELOM po 1 ha


Debljinski Mala Javornica odjel 1 Mala Javornica odjel 2
razredi Jela Bukva Svega Jela Bukva Svega
1927 g.


3 3 3 3 s3


m/ m<>/o mmV» m % m


I. 13 57 10 43 23 23 65 12 35 35
II. 26 47 29 53 55 30 48 33 52 63
III. 24 31 53 69 77 31 30 78 70 109
IV. 16 20 63 80 79 17 17 79 83 96
V. 6 30 13 70 19 9 18 40 82 49
VI. 4 66 2 34 6 3 20 13 80 16
VII. 5 100 — — 5 9 6 40 15
eo


Svega 1927.: 94 36 170 64 264 122 32 261 68 383
Masa 1951. 151 58 108 42 259 131 45 158 55 289
Iskorišteno
od 1927.—1951. 65 33 135 67 200 85 33 174 67 259


U odjelu 1 površine 101.87 ha posječeno je od 1927.—1940. godine


9.400 m3 (jele 1.400 m3, bukve 7.500 m3) a u 1948.—1949. 10.700 m3, (jele
4.700 m3, bukve 6.000 m3) ili ukupno od 1927.—1951. godine 20.100 m3 od
čega jele 6.600 m3 a bukve 13.500 m3.
U odjelu 2 površine 144.03 ha posječeno je ukupno 37.300 m3 od čega
jele 12.100 m3 a bukve 25.200 m3.
Mala Javornica, odjel 1, kako se iz tabele 4 a vidi, imao je 1927. godine
264 m3 po 1 ha, a 1951. godine 259 m3, dakle gotovo istu drvnu masu.
Postotak iskorištenja jele od 1927.—1951. godine iznosi 33%, prema ranijem
stanju od 36%, dok je bukva sječena sa 67% prema ranijem stanju
od 64%. Ovdje nije ispunjen u cijelosti uvjet jednakog intenziteta sječa
za obje vrste, jer je jela sječena za 3% manje a bukva za 3% više, ih
ukupna razlika 6%. U razdoblju od 24 godine, bitno se izmjenio odnos
vrsta, jer se jela digla od 36% na 58%, a bukva pala od 64% na 42°/o.


Pređimo sada na naš dosadašnji način razmatranja. Grafikon broj 19
predočuje odnos vrsta u godini 1927.


Ma


Graf. 19.. Graj. 20.


Ako za pojedina vremenska razdoblja obračunamo dosadašnjim načinom postotka
učešća jele dobijemo TI — 42%, T2 — 47%, T3 — 43%, T4 — 36%, T5 — 31%




ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 16     <-- 16 -->        PDF

Primjećuje .se znatan postotak jele najjačeg debljinskog razreda
(52%) te utvrđeni visoki postotak jele (60%) ispod taksacione granice što
predočuje šumu prašumskog tipa.


Uz iste pretpostake i račune kao ranije, dobiju se za pojedine vremenske periode
slijedeći postotci učešća jele: TI — 18%, T2 — 23%, T3 — SI*/« — T4 — 36%,
T5 — 36%, T6 — 31% — T7 — 25%, T8 — 18%, T9 — 13%, T10 — 12% i Tll —
18%. Grafikon broj 16 puna crta predočuje dinamiku učešća jele, kroz 11 vremenskih
perioda.


Minimum učešća jele čini 12% a maksimum 36%, razlika 24%, a u
vremenskom razmaku od 6 perioda. Maksimalna razlika između 2 perioda
iznosi 8% ili 4% u jednoj ophodnjici od 10 godina. U ovoj se sastojini
sjetvom pod bukvu i pomaganju jele u tanjim debljinskim razredima,
može znatno povisiti postotak učešća jele. Kako je ovdje bukva u svojoj
punoj dominaciji može se u punoj mjeri pomagati jeli koja povremeno
može proći i 50% ukupne mase.


Sadanje stanje odnosa vrsta u Rudaču odjel 7, pokazuje grafikon
broj 18.


r.f*


IM»


«--JL._i_.l_l._l_4.
IV. V. VI.
GTGJJ?. Gra.f.f8.


Taj grafikon ističe kao nepravilnost veliki postotak bukve ispod taksacione
granice (70%). Dok je u samoj sastojini odnos jele i bukve 60% :
40%, odnos u pomladku je 30% : 70%. Do ovog odnosa vrsta u pomladku
došlo je zbog toga, što je provedena sječa bukve jačeg intenziteta i prekomjerno
otvorene sastojine, te je nastupilo jače pomlađen je bukvom, naročito
zbog dobrog uroda bukve u vrijeme sječe.


Prema tome pogrešan je put povećanja učešća jele u fitocenozi bukve
i jele time da se vrši sječa bukve jačeg intenziteta. U koliko postoji opravdanje
da se poveća postotak jele to se postizava na taj način, da se u prvom
redu bukva iz šume sistematski i lagano uklanja. Samo podizanje postotka
jele, najbolje se postizava sjetvom jelovog sjemena pod bukvu.


Kao naročitu dokumentaciju čitavog ranijeg razmatranja iznosim podatke
gospodarske jedinice Mala Javornica odjel 1 i 2 (šumarija Novi
Vinodol). Prva inventarizacija drvnih masa izvršena je 1927. godine, a
druga 1951. godine. Kroz ovo vremensko razdoblje od 24 godine, imamo
evidentiranu sječivu drvnu masu po vrsti drveća, pa možemo provesti
analizu odnosa jele i bukve.




ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 26     <-- 26 -->        PDF

podkorn jacima, koji dolaze u granama (Pityophthorus miorografus, Pityogenos chalcographue,
Cryphalus piceae).


Razlozi ovakovog stanja četinjara imaju se tražiti u zajedničkom djelovanju ovih
faktora:


U prvom redu dug; niz godina primjenjivan je u šumama Gorskog Kotara princip
sistematskog uklanjanja bukovih stabala, sa ciljem stvaranja čistih četinjavih
sastojina. Ovakav rad nije u skladu sa biologijom same šume, te je smanjena njena
potornost.


Iz ranijeg konzervativnog gospodarenja održanja velikih drvnih masa u šumama,
prešlo se u kraćem vremenskom periodu u jači intenzitet sječe, što je izvršilo znatan
biološki poremećaj tla i sastojina, a naročito na svježijim silikatnim tlima.


Unatrag nekoliko godina, redalo su se uzastopce vrlo sušne godine što je pojačalo
štetno djelovanje napred navedenih faktora.
Tokom rata nisu se mogle vršiti nikakove sanitarne sječe tako, da su se insekti
nesmetano razvijali. ,


Konačno poslije rata bila je usmjerena sječa većinom na četinjare, a nakon te
sječe ostajala je svake godine golema drvna masa vrhova i odpadaka, pa i cijelih
defektnih stabala u čemu se razvila velika masa insekata.


Napadi na četinjare bili su ranije redovne pojave, samo su se isti zajedničkim
djelovanjem napred navedenih faktora znatno proširili.
Povremenim nestajanjem navedenih uzroka svesti će se sušenje četinjara na
normalni obim, što se već danas primjećuje na pojedinim šumskim kompleksima.
Uvođenjem gospodarenja u tim prebornim šumama u strogo biološkom principu,
posvema će nestati navedena pojava sušnja četinjara.
Nakon sveukupne analize i donesenih zaključaka po predmetu gospodarenja
prebornom šumom obziro mna međusobni odnos vrsta u pojedinim
biljnim zajednicama moramo još iznijeti slijedeće:


1. Kod uvađanja urednog prebornog gospodarenja u manje ili više
prašumske tipove šuma, kao prvi zahtjev postavlja se pitanje što brže likvidacije
one drvne mose čiji je kvalitetni prirast u opadanju ili je negativan,
a bez obzira na međusobni odnos drveća u toj šumi. Tek po izvršenju prednjeg
zadatka pitanje reguliranja odnosa vrsta riješava se istovremeno sa
svim ostalim osnovnim problemima gospodarenja prebornom šumom
(struktura, normalna masa, pomlađenje. prirast i t. d.).
2. Kod doznake drvnih masa u prebornoj šumi treba održavati kvalitetniju
vrstu obzirom na zdravstveno stanje i na vrijednost sortimenata
što ih ista daje.
3. Kod određivanja budućeg uzgoja po vrsti drveća treba respektirati
prirodnu tendencu sastojina razvoja svake pojedine vrste.
4. Održavanju mješovite sastojine treba posvetiti punu pažnju.
5. Kod određivanja omjera vrste drveća u budućem gospodarenju,
treba voditi brigu o potrebama na sortimentima četinjara, koja je velika
i stalna.
6. Provedeno razmatranje ukazuje na činjenicu da postoji mogućnost
povećanja drvnog fonda četinjara u prebornim šumama, a u punom skladu
sa biologijom te šume,
7. Napred izneseni studij ukazuje na smjernice gospodarenja koje su
bitne za izvršenje tih radova kako bi se ti radovi što pravilnije i uspješnije
proveli.
DIE BEWIRTSCHAFTUNG EINZELNER HOLZARTEN IM PLENTERWALD


ZUSAMMENFASSUNG


Der Verfasser analysiert das gegenseitige Verhältnis von drei Hauptholzarten im
Plenterwald, d. h. der Buche, der Tanne und der Fichte. Es werden folgende Pflanzengesellschaften
der Plenterwälder Kroatiens betrachtet: der litorale Buchenwald (Fa




ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 25     <-- 25 -->        PDF

U ovoj fitocenozi povećava se odnos bukve prema smreki sa nadmorskom
visinom, tako da Štirovača odjel 2 Oima 3%, (Lom 120 na 1300 m
15%) a Smrčeve Doline 138 imaju 28+ bukve.





\ s


/


u-


o—


S \


*
<


T» T* T« T7 T, T, T,„ T, T,


An2L´k" Graf. 52. g»j*»g


Najjaču statiku svih triju vrsta pokazuje odjel 20 Štirovača (grafikon
broj 30). Pa ipak nakon provedenih sječa u istoj znatno se povećao
postotak jele i bukve ispod taksacione granice, tako da se može ocjeniti
bukva sa 15% a jela sa 25%, zajedno 40%. Do ovih izmjena vrsta došlo je
uslijed sječe jačeg intenziteta i u kraćim vremenskim intervalima. Nakon
formiranja nove sastojine, ona će povremeno opet poprimiti svoju raniju
strukturu odnosa vrsta. Kvalitet jele u gorskoj šumi smreke nešto je bolji
od one u šumi predplaninske smreke, ali ipak zaostaje za kvalitetom
smreke.


Zaključci:


U gorskoj šumi smreke do nadmorske visine od 1300 metara (dolazi
15 do 20% bukve), treba održavati bukvu u maksimalnom postotku.


Iznad te visine pa do 40% učešća bukve treba u sastojini održavati
prirodni odnos vrsta.


U najvišim predjelima gdje bukva prelazi 40% mase u sastojim, uzgojnim
mjerama pomagati smreku.


U ovoj biljnoj zajednici (nižim područjima) održavati jelu samo u
prirodnom odnosu i uzgajati samo kvalitetna stabla.
U općem razmatranju problematike gospođareneja pojedinim vrstama drveća u
prebornim šumama Gorskog Kotara, ne može da se mimoiđe sadanje zdravstveno
stajne četinjara tog područja.
U Kupjačkom Vrhu šumarije Skrad, primjećeno je naglo sušenje jelovih stabala.
Ovdje se radi o siromašnom vapnenom tlu, na kome se duži niz godina prekomjerno
sječe bukva. Analizom jelovih suhara nije se mogao utvrditi kao uzročnik
toj pojavi nikokovi insekt ili biljna bolest.
Na području jelovih isastojina šumarije Fužine (Sovinjak, Mlaka, Drivenik)
unatrag nekoliko godina, razvila se snažna zaraza moljca jelovih iglica (Argyresthia
fundella).
U četinjavim šumama jele i smreke na području šumarije Fužine, Crni Lug
i Lokve nastupilo je u ´velikom broju sušenje vrhova. Naročito je ta pojava znatna
na području silikata i kod izoliranih i rubnih stabala. Vrhovi tih stabala zaraženi su


23




ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 24     <-- 24 -->        PDF

sastojine sa nešto jele u nižim, a bukve u višim položajima. aZuzima
dublja kisela tla, i od prirode je sklona stvaranju jednodobne strukture.
Mnoga su područja tih šuma iskrčena i pretvorena u gorske livade i pašnjake-
oranice.


Razmotriti ćemo 2 sastojine raznih nadmorskih visina i to u šumariji
Jablanac, Štirovača odjel 20 od 1060—1100 metara nadmorske visine, i u
usmariji Krasno Smrčeve doline odjel 138 od 1.350—1.450 metara. Stanje
njihovih drvnih masa pokazuje tabela broj 7.


Tabela br. 7.
DRVNA MASA po 1 ha GORSKE ŠUME SMREKE


Štirovača odjel 20 Smrčeve doline odjel 138
Debljinski Bukva Jela Smreka Svega Bukva Smreka Svega
razred %> Vo °/o %> %>


I. 3 23 10 77 13 17 63 10 37 27
II. — — 5 17 24 83 29 29 44 30 56 54
III. 3 5 8 13 51 82 62 27 28 70 72 97
IV.
V.
5
2 e2
11
15
12
18
73
67
82
80
89
84
19
4
20
10
75
37
80
90
94
41
VI. 1 2 8 12 56 86 65 — — 14 100 14
Bonitet III. II II IV. III.
Expozicija
Svega: 11 3
Ravno
50 15 281 82 342 91
Ravno
28 236 72 327


Stanje postotka odnosa pojedinih vrsta drveća vidi se iz grafikona
broj 30 i 31.


t( 6
a». aa.


K» i


MJ


l_6!_j


J L. J 1_ I I i I


ćmrtka . i ´ 6mrtko j TI f
I 1 Buitvo |


Graf.i1.


GrafiO.


Iz tabele broj 7 vidi se da jela u ovoj fitocenozi u višim područjima
nestaje (iznad 1200 metara), dok se ista u fitocenozama predplaninske šume
bukve i predplaninske šume smreke diže do 1500 metara (vidi tabelu
broj 5 i 6).


Uz postavke ranijeg razmatranja i izvršenog računa dobijemo za
Smrečeve doline 138, grafikone dinamika vrsta broj 32.




ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 23     <-- 23 -->        PDF

Kao i kod predplaninske šume bukve i ovdje treba analizirati kvalitet
svake pojedine vrste drveća. Jela i ovdje u kvalitetu zaostaje za smrekom,
i pokazuje isto greške koje smo spomenuli za jelu predplaninske šume
bukve. Ipak upoređenjem jedne i druge jele, možemo ustanoviti da je jela
predplaninske šume smreke kvalitetno bolja od one u šumi predplaninske
bukve. Sama bukva veoma je važan element predplaninske šume smreke
radi održanja mješovite sastojine, i produktivne snage tla.


Uz postavke ranijeg razmatranja i izvršenog računa dobijemo za oba
odjela grafikone dinamike vrsta broj 28 i 29.


Grafikon broj 28 (odjel 85) predočuje sastojinu u kojoj dominira
smreka, dok obe vrste jela i bukva imadu uporedni razvoj, Ovdje njihove
zajedničke amplitude razvoja 19% + 13% čine gotovo jednaku amplitudu
smreke od 30%. Ova je pojava analogna onoj predplaninske šume
bukve, čime se za abe fitocenoze utvrđuje, puna međuzavisnost postotka
odnosa vrsta drveća. Iz ove konstatacije slijedi da forsiranje jedne vrste
ide na račun druge, u ovom slučaju, forsiranje jele išli bi na račun bukve.


Grafiko nbroj 29 (odjel 132) predočuje sastojinu najviših planinskih
područja u kojoj potpuno nestaje jele.


Zaključci:
U najvišoj zoni predplaninske šume smreke, gdje dolazi samo smreka
s abukvom (nema jele), obje se vrste upotpunjuju, pa je najpravilnije gospodarenje
održanje prirodnog odnosa vrsta.
Na izrazito sjevernim ekspozicijama gdje dolaze sve tri vrste punu
brigu posvetiti uzgoju smreke kao glavne kvalitetne vrste. Uzgoj jele ne
treba podupirati, već ju održati samo u njenom prirodnom razvoju (samo
kvalitetna stabla). U ovim sastojinama od važnosti je i održanje bukve,
pa ukoliko nastupi njeno opadanje, treba ju uzgojnim mjerama (jače sjeće
za vrijeme uroda bukve) diči na prosječno 30% mase.


7. Gorska šuma smreke (Piceetum croaticum montanum Horv.)
Ova šuma dolazi na dubljim profilima vapnenca i zaprema velike
komplekse u hladni mkraškim dolinama ili manje oaze u vrtačama šume
bukve sa jelom ili predplaninske šume bukve. To su kvalitetne smrekove




ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 22     <-- 22 -->        PDF

6. Predplaninska šuma smreke (Piceetum croaticum subalpinum Horv.)
Ova fitocenoza zaprema visoka vapnena područja sa hladnim udolinama,
u glavnom na istočnim i sjevernim ekspozicijama, te se veoma često
nalazi ispresjecana sa predplaninskom šumom bukve.


Osnovnu vrstu čini smreka sa većim ili manjim postotkom bukve i
jele. Jela zaprema niža područja, a diže se i u viša izrazito istočne i sjeverne
ekspozicije, dok bukva zaprema viša područja i zahvaća južne i zapadne
ekspozicije.


Razmotriti ćemo dve sastojine ove fitocenoze u šumariji Krasno
gospodarska jedinica Apatisan i to: odjel 85 izrazito sjeverne ekspozicije
sa 20% jele i odjel 132, zapadne ekspozicije samo smreka i bukva bez
jele. Tabela broj 6 pokazuje njihove podatke.


Tabela br. 6
DRVNA MASA po 1 ha, PREDPLANINSKE ŠUME SMREKE


Odjel 85 Odjel 132
Debljinski Bukva Jela Smreka Svega Bukva Smreka Svega


3 8 3 3 3 3 3


razred m%> m">/o m

r. 4 40 3 30 3 30 10 64 97 2 3 65
II. 9 45 7 35 4 20 20 24 59 17 41 41
III. 18 47 11 29 9 24 38 6 14 38 86 44
IV. 16 33 16 33 17 34 49 8 40 13 60 21
V. 12 33 4 11 21 56 37 4 22 14 78 18
VI. — — 3 14 18 86 21 2 18 9 82 11
VII. — — — — 52 100 52
Svega: 59 25 44 20 124 55 227 107 54 93 46 200
Bonitet V. III. III. IV. IV.
Expozicija Sjever Zapad
Nad. visina 1300 — 1520 1440 — 1520


Stanje postotnog odnosa pojedinih vrsta drveća po debljinskim razredima
vidi se iz grafikona broj 26 i 27.


I


L


I


1 ´i.


j
]
1
« i r -[ — r
50
l
bt
35 19
»
U
»
~šT
I I
I I ;
|
i
j Smraka
1
´
»
I l
L
IO
1
1.
ZW
ft
1
. J.._l
W V. VI .
i
. j
Vtl.
1-1J
6o I
1-2-1
I ,9 !
Jfc/o L mrvico´.
Graf.2ß. Graf. i?.


Za razliku od predplaninske šume bukve, kako se iz tabele 6 vidi,
redovito je bukva nižeg boniteta od smreke i jele.




ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 21     <-- 21 -->        PDF

Prema tome u sastojini predplaninske bukve, treba održavati jelu,
samo u onom odnosu u kojem se ona sama pojavljuje, a u svrhu povećanja
četinjara u toj šumi treba podupirati smreku.


Uz predpostavke ranijeg razmatranja i izvršenog računa za Viševicu
odjel 14 dobijemo grafikon dinamike odnosa vrsta broj 25.


Kod grafikona broj 25 se vidi da je smreka statička vrsta (amplituda
kretanja 4%) a bukva i jela dinamičke vrste. Nadalje je vidljivo da amplituda
bukve iznosi koliko jela i smreka zajedno 4% + 27% = 31%. Ova
međusobna ovisnost amplituda upućuje nas na to da su u ovoj fitocenozi
sve tri vrste jedna o drugoj ovisne. U koliko bi uspjelo naše nastojanje da
u toj sastojini povećamo učešće smreke, jela i bukva bi smanjile svoje
amplitude, i sastojina bi primila stabilniji karakter.


Tipična predplaninska bukva najviših predjela jest odjel. 6 Viševica
(grafikon broj 24) koja je u glavnom zadržala svoj prašumski tip. Jela
sačinjava samo 10% drvne mase, a ako primjenimo princip, da u toj sastojini
nebi trebalo biti jele iznad 60 cm, postotak drvne mase iste pao bi na
7%. Gotovo u svim debljinskim razredima imamo smreke ali ona u sastojini
ne čini ni 1% drvne mase, iako je to sjeverno-istočne ekspozicije koja
omogućuje razvitak smreke. Razlog pomanjkanja smreke leži u jakom
sklopu bukve (predplaninska šuma bukva naginje jednodobnoj strukturi)
koji onemogućuje razvitak smrekovog pomlatka, dok se jela lakše održaje
u tom sklopu.


Zaključci:
U predplaninskoj šumi bukve, treba održavati jelu samo u onom odnosu
u kojem se ona sama pojavljuje i održavati u sastojini samo tehnički
vrijedna stabla.
Naročitu pažnju posvetiti povećanju učešća smreke u sastojini. Prosječno
učešće četinjara u sastojini (jela i smreka) 35%. Provoditi sječu
bukve u cilju stvaranja uslova za uzgoj smreke (za vrijeme uroda smreke)
i pomagati smrekov pomladak.
Zbog visokih planinskih predjela, strmine i visokih snijegova, provoditi
umjerene sjeće. U jednoj ophodnici od 10 godina vršiti dva puta
sjeću.




ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 20     <-- 20 -->        PDF

1


J1


X´il>ela t>r 5DRVNA MASA PREDPLANINSKE ŠUME BUKVE po 1 ha


Bebljinskirazred Bukva
Viševica odjel 14
Jela Smreka Svega Bukva
Viševica odjel 6
Jela Smreka Svega
I.
II.
III. IV. V. VI.
18
43
54
44
23 8
82 79 71 58 45
25
3
9 17
26
24 18
13
16
22
34
47
59
1
3
5
6
4
5
5
5
7
8
8
16
22
55
76
76
51
31
2885
6124
7384
6050
1576
304
100
100
99
90
67
45
121
120
422
684
775
380
_

2 10
33
55
61822412916






3012
6262
7828
6775
2380
700 VII. 137 57 104 43 5 — 246
VIII. 55 62 27 38 — — 82
Svega:
Bonitet
190
II]
61 97 31
IV.
24 8
III.
311 24512
III
90 2653
IV
10 137III.
— 27285
Nad.
visina 1160— 1250 1220— 1380
Expozic severo —istok Sjevero—
istok


Podaci za masu Visevice odjel 14, odnose se na 1 ha, a za Viševicu
odjel 6 na cijelu površinu-od 115 ha.


Stanje postotnog odnosa vrsta drveća vidi se za Viševicu odjel 14 u
grafikonu broj 23, i za Viševicu odjel 6 u grafikonu broj 24.


T 1 1
1 1
1 1
1 1


i « !
sa


!


Jmraka


56


rir


-


*


an


>b


„ 0 U


´ Ui


5 . 5 i 7
[ 3*h Bukvo

Ora.f.25.


Unatoč toga što je analiza kvalitete, pojedinih vrsta drveća u svakoj
pojedinoj fitocenozi poseban problem, a čije razmatranje treba da nadopuni
ova izlaganja, ipak treba za predplaninsku bukvu o tome nešto iznijeti.


Iz tabele broj 5 se vidi da su utvrđeni boniteti za bukvu i smreku bolji
od onog jele. Nadalje je analizom kvaliteta po debljinskim razredima utvrđeno
da jela već prelazom u VI. debljinski razred naglo gubi na kvaliteti,
unatoč toga što joj postotni odnos u sastojini raste. Naročito je zapaženo
naglo širenje crvene truleži u unutarnjem dijelu stabla. Općenito poznata
pojava da u šumi bukve sa jelom, ozljeda na smreki mnogo brže prodire u
stablo nego kod jele, ne vrijedi za ove šume, gdje je proces takovog trulenja
brži i snažniji kod jele nego kod smreke.


18




ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 19     <-- 19 -->        PDF

2u godina) dobijemo ordinatu od 43%, a što je samo 2% različito od postotka
u 1951. godini, koji iznosi 45%. Grafikon broj 22 pokazuje nam da
sastojina još nije postigla maksimum uspona jele, koji iznosi 48%.


Kao i u odjelu 1, i ovdje se može diči postotak jele i preko granice
od 48%, ali ista ne može kroz duži vremenski period biti u tom stanju, već
se treba vratiti u svoj prirodni odnos.


Zaključci:


U šumi bukve sa jelom izmjena odnosa obiju vrsta vrši se u kraćem
vremenskom periodu nego u ostalim biljnim zajednicama. Prosječni period
od 3 ophodnjice (30 godina) obično je dovoljan da se provede maksimalno
učešće jele u sastojim.


Odnos vrsta treba da bude na bazi njihove kvalitete i održanja mješovite
sastojine. U najpovoljnijim slučajevima jela ne treba da pređe maksimum
od 70% mase. U nepovoljnijim slučajevima ovisan je postotak jele


o njenoj kvaliteti. Ranim oslobađanjem pomlatka i potištenih jelovih stabala,
može se dići kvaliteta jele i time njeno postotno učešće u sastojini.
Radi održavanja jele u sastojini izbjegavati jače sječe za vrijeme
uroda bukve.


5. Predplaninska šuma bukve (Fagetum croaticum subalpinum Horv.)
Ovo je najviša pretežno čista bukova sastojina na vapnencima i dolomitima,
a diže se iznad šume bukve sa jelom (Fagetum abietetosum) te u
svojim najvišim dijelovima prelazi u klekastu bukvu. To je tip preborne
šume za koju se najteže (kao i za primorsku šumu bukve) u cijelosti mogu
primjeniti opći principi i elementi gospodarenja prebornom šumom, a koji
su najviše usklađeni sa potrebama gospodarenja u šumi bukve sa jelom
(Fagetum abietetosum). Nadalje su to šume područja, koja su najkasnije
otvorena iskorištavanju, pa imamo za radove u istim najmanje iskustva
i najmanje podataka o njihovom dosadašnjem gospodarenju. Ranije je
dobar dio tih šuma bio stavljen izvan eksploatacije iako su postojali svi
uvjeti za njeno pravilno korištenje.


Uz bukvu susrećemo u ovoj fitocenozi jelu i smreku. Smreka se ubacuje
u ovo područje iz svoje dve tipične zone, gorske šume smreke (Picetum
montanu) koja se redovito nalazi ispod te bukve, i iz zone predplaninske
šume smreke (Picetum subalpinum) koja obuhvaća isti visinski
pojas kao i bukva, ali zauzima hladnije sjeverne i istočne ekspozicije. Jela
ulazi u tu sastojinu iz viših predjela fitocenoze bukve sa jelom i postepeno
nestaje u višim nadmorskim visinama.


Razmotriti ćemo 2 sastojine predplaninske šume bukve, i to u njenoj
donjoj zoni šumarije Crikvenica gospodarska jedinica Viševica odjel 14,
te u gornjoj zoni iste šumarije Viševica odjel 6. Podaci tih sastojina izneseni
su u tabeli broj 5.


17




ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 18     <-- 18 -->        PDF

i T6 — 35%. Grafikon broj 20 pokazuje dinamiku izmjena postotnog učešća jele kroz
6 vremenskih perioda.


Maksimum od 47% nastupa u 2. vremenskom periodu oko 40 god.,
dok prema podacima evidencije iznosi 58% a nastupa za 24 godine. Ovaj
napredak u vremenu i višak u visini postotka nastao je zbog toga, što je
intenzitet sječe bukve za 6% veći nego jele, pa ovo povećanje postotka
jele ide na račun smanjene mase bukve. U ovom je slučaju povećan intenzitet
sječe bukve kroz 24 godine za 6% ili kroz jednu sječu (bile su 2 sječe)
sa 8%, što je u granici iznesenog postotka.


U svrhu podizanja postotka jele u toj sastojini možemo u vremenu
ophodnjice od 10 godina povisivati postotak sječe bukve najviše za 5%,
a u svrhu uklanjanja loših bukovih stabala i oslobađanje pomladka jele.
Kada nam postotak jele znatno pređe maksimum postotka, koji jela prirodno
u toj fitoceneozi može zauzeti, prekidamo povišenje sječe bukve i
sječemo opet obe vrste istim intenzitetom.


Mala Javornica odjel 2, u 1951. godini ima manju drvnu masu nego
1927. godine (289 m3 — 383 m3) ali je za to postotak iskorištenja za obje
vrste jednak njihovom međusobnom postotku odnosa u 1927. godini. Jela
u 1927. godini ima 32% mase, a iskorištava se od 1927.—1951. — 33%
mase, bukva u 1927. godini ima 68% mase a iskorištava se od 1927.—1951.


— 67% mase. Drvna masa jele digla se od 32% nea 45%, a bukva pala od
68% nea 55%.
Pređimo na naš raniji način razmatranja. Grafikon broj 21 pokazuje
stanje odnosa vrsta u 1927. godini.


JtL>


Gm,f.2i Graf. 22.


Ako za 6 vremenskih razdoblja obračunamo dosadašnjim načinom postotak
učešća jele, dobijemo po razdobljima: TI — 39%>, T2 — 48%, T3 — 43%, T4 — 37%,
T5 — 32% i T6 — 34´%. Grafikon broj 22 pokazuje dinamiku učešća jele u sastojini.


Maksimalni postotak uspona jele nastupa u 2. vremenskom periodu
i iznosi 48%, dok minimum nastupa u 5. periodu i iznosi 32%, a između
jednog i drugog prolaze samo 3 perioda.


Prema napred iznesenom za 24 godine odjel 2 postizava 45% jele, pa
ako u grafikon broj 22 interpelirano na apscisu 24 godine (periodi iznose




ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 15     <-- 15 -->        PDF

Tabela br. 4


DRVNA MASA ŠUME BUKVE SA JELOM po 1 ha


Debljinski Tomac c djel III. 5 b Mrkopć ilj odjel 9 5 Rudač odjel 7
razred Jela Bukva Sveg i Jela Bukva Sveg a Jela Bukva Svega


333 333 333


m % m °/o mm % m % mm °/o m % m


I. 7 27 23 73 30 7 36 12 64 19 7 64 4 36 11
II. 20 42 29 58 49 9 30 21 70 30 15 48 16 52 31
III. 46 59 33 41 79 6 13 41 87 47 20 39 31 ei 51
IV. 63 66 32 34 95 7 10 64 90 71 39 52 36 48 75
V. 53 73 20 27 73 2 2 93 98 95 72 67 35 33 107
VI. 27 82 6 18 33 9 15 50 85 59 56 72 22 28 78
VII. 15 89 2 11 17 22 52 20 48 42 36 76 12 25 48
Svega: 231 61 145 39 376 62 18 301 82 363 245 61 156 39 401
Bonitet III. III. III. III. II. II


Nad. visina 930--1030 1130--1180 800


Tomac III 5 b, je tipična sastojina bukve s jelom u kojoj prevladava
jela. Grafikon broj 15 pokazuje sadanje stanje odnosa obiju vrsta po debljinskim
razredima.


__ 8;-W_ Tcma.cMli.


. _i i _


?s -L._U_l._L_J


Graf. 15.


Uz pretpostavku jednake sječe obiju vrsta i istog vremena prelaza dobijemo
ranije obrazloženim računom za pojedine vremenske periode slijedeće postotne odnose
bukve: TI — 47°/o, T2 — 53%, T3 — 54%, T4 — 51%, T5 — 43%, T6 — 33%,
T7 — 23%, T8 — 21%, T9 — 19%, T10 — 23%, TU — 29% i T12 — 39%. Grafikon
broj 16 prikazuje dinamiku izmjene postotka učešća bukve. (Na istom grafikonu
unesena je izmjena učešća jele u g. j . Mrkopalj 95).


Amplituda kretanja je veoma široka od 19—54%, razlika 35%. Maksimalna
razlika kretanja iznosi između 2 perioda 10% ili u 10 godišnjoj
ophodnjici 5%. Vremenski razmak minimuma i maksimuma iznosi 6 vremenskih
perioda. Kod gospodarenja ovom šumom, najbolje je slijediti
prirodni tok odnosa vrsta, uz lagano pogodovanje jeli.


Mrkopalj odjel 95 je sastojina u kojoj dominira bukva. Grafikon broj
17 pokazuje sadanje stanje odnosa vrsta (unesen samo % jele).




ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 14     <-- 14 -->        PDF

jevima dolazi u obzir i podizanje učešća bukve putem sadnje bukovog žira
(Krizi V 6 d).


Treći objekt razmatranja ove fitocenoze jes tPičulin VI 2 a, koji se
po svojoj strukturi približuje šumi rebrače i bukve. Obe vrste su istog boniteta,
pa se može zanemariti različita vremena prolaza i razne fizičke zrelosti.
Grafikon broj 13 prikazuje sadanje stanje odnosa vrsta.


Ranije obrazloženim principom broj 10 vremenskih perioda dobijemo slijedeće
postotke bukva: TI — 48a/o, T2 — 54%, T3 — 51%>, T4 — 44l»/o, T5 — 33%, T6 — 24%>,
T7 — 27"/o, T8 — 22a/o, T9 — 29a/o i T10 — 39´%. Dinamiku kretanja postotka drvnih
masa pokazuje grafikon broj 14.


\


i i


i i


f


>.J—i-_i__|_J. i i


T, r, ü rs T, T, r, T, t„


Graf. lb.


Graf. /*.


Minimalni postotak učešća bukva iznosi 17% a maksimalni 54%, razlika
37%, a vremenski razmak 5 perioda. U ovoj je sastojini učešće bukve
osigurano, pa se uzgojnim mjerama može pomagati razlika jele u svrhu
povećanja njenog postotka. Maksimalni pad postotka je 11% (između T4
i T5 razdoblja) a maksimalni uspon 10% između T9 i T10 razdoblja).


Zaključci:


U šumi rebrače. i jele treba naročitu pažnju posvetiti učešću bukve u
sastojini. Njeneo učešće treba povećati u prvom redu opreznom sječom
bukovih stabaha, te naročitim pogodovanjem pomlađenju sastojine bukve
za vrijeme uroda bukovog žira. Postotak bukve ne treba da pređe prosječno
30% mase u sastojini. Tempo povećanja postotka bukve uskladiti
uzgojnim mogućnostima.


4. Šuma bukve sa jelom (Fagetum croaticum abitetosum Horvat).
Ovo je najraširenija proborna šuma a dolazi na vapnencima i dolomitima.
Njen se pojas prostire iz donje granice (500 metara) gdje se diže
iznad Gorske šume bukve (Fagetum croaticum montanum Horv.) do svoje
gornje granice (1.200 metara) gdje prelazi u predplaninsku šumu bukve
(Fagetum croatcum subalpinum Horv). U nižim dijelovima prevladava jela,
u višim dolaze podjednako obje vrste a u najvišim prevladava bukva.


Izvršiti ćemo razmatranje 3 sastojine bukve sa jelom i to u šumariji
Lokve Tomac III 5 b (prevladava jela) šumariji Mrkopalj odjel 95 (prevladava
bukva) i u šumariji Skrad Rudač odjel 7. Njihovi podaci iskazani
su u tabeli broj 4.




ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 13     <-- 13 -->        PDF

Krizi IV. 6 d, je tipična sastojina jele i rebrače u području maksimalnog
razvoja jele, sa tek 11% bukve. Kako ćemo kasnije vidjeti to je gotovo
minimalni postotak bukve, koji je nastao zbog stalnog njenog potiskivanja,
sa svrhom stvaranja čistih četinjavih sastojina.


r-n-.


Graf 9.


Graf. tO.


Grafikon broj 11 prikazuje sadanje stanje odnosa vrsta u toj sastojini.


Stanje ispod taksacione granice ocjenjeno je sa 38%, tako da se zaključuje
o padu postotka kako to grafikon označuje. Uz jednake pretpostavke
i jednakim računom kao kod Rudača 13, dobiju se po pojedinim vremenskim
razmacima slijedeće drvne mase za bukvu:


TI = 75 m3, T2 = 96 m3 T3 = 121 m3, T4 = 149 m3, T5 = 149 m3, T6 =
= 146 m3, T7 = 130 m3, T8 — 110 m3 T9 = 89 m3, T10 = 71 m3, Tll = 56 m3 T12 =
= 48 m3 T13 = 48 m3 i T14 = 53 m3. Ove drvne mase stavljene u odnosu sa ukupnom
masom od 479 m3 daju po vremenskim razmacima od TI—T14 slijedeće postotke:
15, 20, 25, 31, 31, 30, 27, 23, 19, 15, 12, 40, 10 i 11. Ako se uzme sječna zrelost
bukve sa 6 Ocm dobiju se za iste vremenske razmake slijedeći postoci: 14, 18, 23, 26,
24, 21, 17, 13, 10, 8, 9, 6, 7 i 9. Grafikon 12 pokazuje dinamiku učešća bukve u toj
sastojini.


Minimalni postotak učešća iznosi 10% (Rudač 20%) a maksimalni 31%
{Rudač 40%) a razlika 21% (Rudač 40%) a vremenski razmak isto kao i
kod Rudača 7 vremenskih razdoblja. Maksimalna izmjena postotka između
2 perioda iznosi 6% (Rudač 4%) a u jednoj ophodnjici 3% (Rudač 2 °/o),
tako da se time potvrđuje pravilno izneseno kod Rudača odjel 13.


5 a-~
**!
: —
. : .:V^AJ__ 1 _X_ -S IJ:JX J
i. ii m.
Gra/.tf. Graf 12.


Baš zbog malog postotka učešća bukve u toj fitocenozi, kod određivanja
sječne zrelosti bukovih stabala ne smije se uzeti kao kriterij samo
njihov prirast. U sastojini (naročito u vrijeme malog postotka bukve) treba
djelomično održavati i ona stabla čiji je prirast smanjen, ali koja još uvijek
održavaju svoju kvalitetu. Ovdje treba napomenuti da u pojedinim sluča




ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 12     <-- 12 -->        PDF

Grafikon broj 7 prikazuje sadanje stanje odnosa bukve i jele, tako da prema
tabeli 3 ima 23% bukve i 77% jele. Sadanje stanje bukve ispod taksacione granice
ocjenjeno je sa 30°/o, a pretpostavlja se daljnji pad na 19, 11 i 5´%. Kako je jela II. a
bukva III. boniteta (za cijeli odjel) to prosječno vrijeme prelaza drvne mase jele iz
nižeg debljinskog razreda uzimamo sa 20 godina, a za bukvu 30 godina. Prema tome


ako za jedno vremensko razdoblje prelazi sva drvna masa jele iz jednog u drugi
razred, to za isto vremensko razdoblje prelazi samo 2/3 drvne mase bukve a 1/3 ostaje
u istom debljinskom razredu. U ovoj šumi također je različita fizička zrelost stabala,
koja u ovom slučaju nastupa kod bukve sa 60, a kod jele sa 80 om prsnog promjera.


Uz pretpostavku da se obje vrste sijeku jednakim intenzitetom, dobiju se za
razna vremenska razdoblja slijedeći podaci postotka bukve:


Za 1. razdoblje TI:


´ Za I. debljinski razred, 12 m3 X 14*/o (ostatak prvog debljinskog razreda početnog
stanja 1/3 od 42) + 20% (prelaz ispod taksacione granice 2/3 od 30) = 12 m3 X (14 + 20)
= 12 m3 X 34% = 4 m3.


Za II. debljinski razerd 29 m3 X 18% (ostatak iz II. debljinskog razreda 1/3 od
52) + 28 % (prelaz iz I. u II. debljinski razred 2/3 od 42)´ = 29 m3 X (18 + 28%) = 29 ms
X 46% = 17 m3.


Istim računom za III. debljinski razred dobijemo 42 m3 X 52´°/o = 22 m3.


Za IV. debljinski razred 58 m3 X (13 + 34) % = 58 m3 X 47% = 27 m8


Za V. debljinski razred 91 m3 X ( 6 + 25) "Vo = 91 m3 X 31% = 28 m3


Za VI. debljinski razred 91 m3 X ( 4 + 13) % = 91 m3 X 17% = 15 m3


Za VII. debljinski razred 105 m3 X ( 2 + 79) "Vo = 105 m3 X 9%> = 9 m3


Ukupna masa svih debljinskih razreda iznosi 4 + 17 + 2 + 27 + 28 + 15 + 9 =
= 122 m3 ili 29%. — Bez zadnja dva debljinska razreda dolazi 23%.


Za drugo vremensko razdoblje T2 istim načinom dobije se 33% (24%). Z atreće
razdoblje T3 dobijemo 27% (24%), za četvrto razdoblje T4 40% (22%), za peto T5 29%
(19%), za šesto T6 37% (15%), za sedmo T7 33% (13%), za osmo T8 29% (10%), za
deveto T9 25% (9%), za deseto T10 23% (9%), za jedanajsto Tll (10%), za dvanajsto
T12 21% (11%), za trinajsto T13 24% (16%). U zagradi bez zadnja dva debljinska
razreda.


Grafikon broj 8 predočuje dinamiku učešća bukve kroz XII. vremenskih
perioda. Amplituda kretanja je od 20—40%, a bez dva zadnja debljinska
razreda od 9—24%.


Grafikon broj 9 pokazuje maksimum (40%) a grafikon broj 10 minimum
(20%) postotka bukve u sastojini, a između jednog i drugog prolazi
7 vremenskih perioda (cea 140 godina). Maksimalna razlika između 2 perioda
4% tako da se u jednoj ophodnjici (10 godina) može odnos vrsta mijenjati
za 2%.


Iz gornjeg razmatranja zaključujemo da u fitocenozi rebrače i jele,
bukva veoma lagano povećava svoje učešće, a isto tako lagano nestaje iz
sastojine, pa prema tome treba istoj posvetiti punu pažnju, jer prekomjernom
sječom može ista potpuno nestati ili poprimiti karakter podstojne
sastojine.


10 r




ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 11     <-- 11 -->        PDF

3. Šuma rebrače i jele (Blechno-Abietetosum Hrv.)
Suma rebrače i jele je tipična sastojina jelove dominacije na silikatima,
iznad 500 metara nadmorske visine, pa do granice prirodnog rasprostranjenja
jele. U svom donjem dijelu prelazi u šumu rebrače i bukve, a
iznad visinske granice rasprostranjeni a jele u šumu bukve ili smreke.


Ova šuma spada među najvrijednije preborne šume radi optimalnog
rasta jele.
U općoj primjeni metoda uzgoja sastojina što veće čiste šumske rente, koje su
ranije primjenjivane, iz velikih dijelova te šume prekomjerno je izbačena bukva, tako
da je ista prešla u čiste četinjare.


Prema gornjem mi imamo šumu rebrače i jele sa više ili manje bukve.
Učešće bukve ušlo vi j eno je nadmorskom visinom sastojine i njenom eksposicijom.
Veće učešće bukve dolazi s jedne strane spuštanjem šume u nižu
šumu rebrače i bukve, te s druge strane dizanjem u viša područja, koja
zahvaća bukva. Osim toga u južnijim i zapadnijim ekspozicijama jače se
pojavljuje bukva.


Prigodom razmatranja međusobnog odnosa bukve i jele u ovoj fitocenozi
ne možemo se služiti postavkama koje smo uzimali kod šume rebrače
i bukve ili primorske bukove šume. U prvom redu vrijeme prelaza kod obih
vrsta je toliko različito da se to mora uzeti u račun, a isto se tako mora
voditi briga o raznoj fizičkoj zrelosti obiju vrsta (na pr. bukva 50 cm
jela 70 cm).


Izvršiti ćemo razmatranje 3 sastojina rebrače i jele i to u šumariji
Skrad, Gospodarska jedinica Rudač—Miletka odjel 13, u šumariji Lokve,
gospodarska jedinica Lokve, Krizi IV 6 d, i u šumariji Delnice, gospodarska
jedinica Brod na Kupi Krajc—Pičulin VI 2 a, a njihovi su podaci iskazani
u tabeli broj 3.


Tataela br. 3
DRVNA MASA SUME REBRAČE I JELE po 1 ha


Debljinsk: Rudač odjel 13 Krizi IV 6 d Pičulin VI 2 a
razred Jela Bukva Svega Jela Bukva Sveg a Jela Bukva Svega


3 3 3 3 3 3 s 3 3


m«Vo m°/o mm«Vo m«Vo mm«Vo mVo m


I. 7 58 5 42 12 9 45 11 55 20 11 39 17 61 28
II. 14 48 15 52 29 23 62 14 38 37 14 44 18 56 32
III. 20 48 22 52 42 52 83 11 17 63 16 47 18 53 34
IV. So 62 22 38 58 96 91 9 9 105 26 76 8 24" 34
V. 73 81 18 19 91 118 96 5 4 123 21 87 3 13 24
VI. 81 89 10 11 91 82 99 1 1 83 9 90 1 10 10
VII. 100 95 5 5 105 47 98 1 2 48 4 100 — — 4
Svega: 331 77 97 23 428 427 89 52 11 479 101 61 65 39 106
Bonitet II. III. II. III IV.


n


Expozicija Jugo-istok Jugo-zapad Sjevero-istok


Nad. visina 900 700—800 500—600


U tabeli broj 3 imamo 3 varijantne sastojine, Rudač 13 na visini od
900 metara sa 23% bukve, Krži IV 6 d, na 700 metara sa 11% bukve i
Pičulin VI 2 a na 600 metara sa 39% bukve.


Rudač 13, tipična je sastojina gornjih područja fitocenoze rebrače i jele
koja je u cjelini sačuvala svoj postotni odnos vrsta, jer nije bila prekomjerno
sječena bukva.


9




ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 10     <-- 10 -->        PDF

Ako na osnovu podataka tabele 3 i grafikona 5, te postavki uzetih u
ranijim razmatranjima obračunamo % jele u svakom debljinskom razredu
i u cijeloj sastojini, a za razna vremenska razdoblja, dobijemo slijedeće:


1. Razdoblje TI 30X 30% + 31 X 17% + 30 X 26% + 25 X 37%> + 13 X 56%> + 7
X 70% + 1 X 57% = 9 + 5 + 8 + 9 + 7 + 5
+ 1 = 44 m3 : 137 = 32%.
2. Razdoblje T2 30 X 50% + 31 X 30% + 30 X 17% + 25 X 260/o +13 X37% + 7
X 56% + 1 X 70% = 15 + 9 + 5 + 7 + 5 + 4 = 46 m3 : 137 = 34%.
3. Razdoblje T3, istim načinom 17+ 16+ 9 + 4 + 3 + 3 + 1 = 53 m3 : 137 = 39%
4. Razdoblje T4, istim načinom 21 + 18+15 + 8 + 2 + 2 = 66 m3 : 137 = 48%
5. Razdoblje T5, istim načinom 17 + 22 + 17 + 13 + 4 + 1 = 74 m3 : 137 - 54%
6. Razdoblje T6, istim načinom 11 + 17 + 15 + 14 + 7 + 2 = 66 m3 : 137 = 48%
7. Razdoblje T7, istim načinom 8 + 11 + 17 + 18 + 7 + 4 = 65 m3 : 137 = 47%
8. Razdoblje T8, istim načinom 5 + 8 + 11 + 14 + 9 + 0,5 = 51,5m3 :137 = 37%
Sa razdobljem T8, vratili smo se na početno stanje.
Grafikon broj 6 pokazuje dinamiku postotka učešća jele u odjelu VI
2b — Krajc—Pičulin.


Ako vremenski period iznosi 25 godina dobivamo potpun obrat sa
25 x 8 = 200 godina. Iz grafikona broj 6 se vidi da polovicu vremena jela
povećava, a polovicu umanjuje svoje učešće u sastojini. Amplitude kretatanje
je široka, od 32—54% t. j . 22%, dakle dva puta veća od Golog Rtića
27 b. (11%).


U ovoj sastojini može jela preći 50% a uz umjetno unošenje jele (podsijavanje)
ili metodom stalnog pogodovanja jeli u sječama ili obim načinom
zajedno može se stvoriti gotovo čista sastojina jele, što je ali u suprotnosti
sa bologijom ove fitocenoze.


Prema grafkonu broj 6, maksimalni uspon jele nastupa između 3. i 4.
vremenskog perioda, kada iznosi 48%—39% - 9% što podijeljeno sa 25
daje godišnje 0,36% ili za 10 godina (ophodnjica) 3,6%. Budući je urastaj
jele nešto brži od bukve, a što nije uzeto u račun, može u jednoj oghodnjici
(10 godina) iznositi povećanje drvne mase jele za 5%.


Ako se napred navedenom analizom sastojine utvrdi da u konkretnoj
sastojini postoji potreba i uslovi za povećanje postotka jele, onda se to povećanje
ima provoditi na 2 načina. U prvom redu regulacijom odnosa vrsta
putem sječe, a u okviru naprijed obrazloženog maksimuma, a zatim unošenjem
jele u drvnu masu ispod taksacione granice sjetvom sjemena. Moramo
napomenuti da i prigodom sjetve sjemena moramo imati pred očima
tip preborne šume u kojoj vršimo radove, pa je na j uputni je da sjetvu provodimo
tako da odnos vrsta u sastojini za jelu ne prelazi utvrđen maksimum,
u ovom slučaju 54%.


Zaključci:


U šumi rebrače i bukve može se gospodarskim mjerama podići učešće
jele maksimalno od 40% južna ekspozicija) do 52% (sjeverna ekspozicija)
time da povećanje učešća jele u jednoj ophodnjici od 10 godina ne treba
iznositi više od 5% drvne mase.


Navedeni maksimalni postotak jele u sastojini ne može biti trajan, već
se poslije izvjesnog vremenskog perioda treba da opet vrati u svoj raniji
odnos.


8




ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 9     <-- 9 -->        PDF

4. Razdoblje e(T4) 36 X 30»/o + 64 X 23 »/o + 60 X 30°/o + 32 X 400/o = 11 + 15 +
+ 18 + 13 = 57 m3 : 192 = 29%.
5. Razdoblje (T5) 36 X 39°/o´ + 64 X30«Vo + 60 X 23«>/a + 32 X 40°/o = 14 + 19 +
+ 14 13 = 60 m3 : 192 m3 = 3r°/o.
Na osnovu prednjh podataka sastavljen je grafikon broj 4, koji predočuje
razvoj postotnog odnosa bukve i jele južne ekspozicije u šumi rebrače
i bukve.


— !
Je/o 1 1
1
1
11 Bukvai
1
´
1
1
I! 1
i
1)
1
1
l
lb 1
1
i ** i.
?;
i 7^
! ! JO 77
! ! i 11


—25 LJ* L *


Graf.i.


Iz grafikona broj 4 se vidi vrlo mala amplituda kretanje % jele od"
40%—29% ili samo 11%, a u vremenskom razmaku od 6 perioda. Prema
tome u šumi bukve i rebrače južne ekspozicije ne postoji mogućnost jačeg
unošenja jele, pa ju ni ne treba unositi već zadržavati njen prirodni odnos.
Sasvim je druga situacija ako je jela antropogenim utjecajem izbačena iz
sastojine ili vidno smanjena, onda ju treba dići u prirodni postotak.


Nadalje ćemo u ovoj biljnoj zajednici razmotriti Pičulin VI 2b, sastojinu
najhladnije sjeveroistočne ekspozicije, gdje postoje najbolji uslovi
za uzgoj jele.


Grafikon broj 5 pokazuje sadanji postotni odnos vrsta drveća po debi
jinskim razredima. Sadanje stanje ispod taksacione granice procijenjeno
je sa 30% jele i 70% bukve.


TI—r-r-i


r—i


GraJ.S.




ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 8     <-- 8 -->        PDF

2. Suma rebrače i bukve ((Blechno—Fagatum Hrv.)
Šuma rebrače i bukve zaprema silikatna tla, prosječne nadmorske
visine od 350—550 metara tako da u višim dijelovima prelazi u šumu rebrače
i jele (Blechno-Abietum Hrv.) dok u nižim predjelima prelazi u šumu
hrasta kitnjaka i pitomog kestena (Querceto-Qostanetum).


U nižim predjelima jela zaprema izrazito hladnije položaje (sjeverno
i istočno) dok u višim dijelovima zaprema sve veću površinu i napokon,
ako to visinske prilike dozvoljavaju ne preotme maha i šume pređu u šumu
rebrače i jele.


Prema gornjem mi imamo šumu rebrače i bukve sa većim ili manjim
% jele. Iako je u ovoj šumi bukva biološko jača vrsta, ipak se obje vrste
u svojim osnovnim svojstvima više ili manje približuju.


I ovdje ćemo prigodom razmatranja predmeta stati na stanovište, da
obje vrste jednako favoriziramo, jer samo na taj način možemo razmatrati
njihov međusobni odnos.


Izvršiti ćemo razmatranja i analizu 2 sastojina rebrače i busve i to
u šumariji Skrad, Gospodarska jedinica Skrad, Goli Rtić odjel 27 b, te u
šumariji Delnice, Gospodarska jedinica Brod na Kupi, Krajc-Pičulin odjel
VI 2 b. Njihovi podaci iskazani su u tabeli 2.


Tabela br. 2DRVNE MASE ŠUME REBRAČE I BUKVE PO 1 ha


Debljinski Goli Rtić 27 b Pičulin VI 2 b
razred Bukva Jela Svega Bukva Jela Svega
I.
m320
%
56
m3
16
%
44
m3
39
m3
25
%
83
m3
5
o/o
17
m3
30
II. 39 61 25 39 64 23 74 8 26 31
III. 42 70 18 30 60 19 63 11 37 30
IV. 25 77 7 23 32 11 44 14 56 25
V. 4 30 9 70 13
VI. 3 43 4 57 7
VII. 95 50 95 50 1
Svega : 126 65 66 35 192 85,5 63 51,5 37 137
Bonitet ni. II. II. II.
Expozicija: Jug Sj svero-istok


Goli Rtić 26 b jest tipična šuma rebrače i bukve južne ekspozicije.
Jela se smjestila u hladnijim jarcima, te se lagano širi u samu bukovu
sastojinu, tvoreći sve niža stabla, dok se konačno na najnepovoljnijim terenima
ne nalazi samo kržljav i zastarčen pomladak, koji postepeno ugiba.


Grafikon broj 3 prikazuje sadanje stanje odnosa vrsta u toj šumi prema kojem
jela čini 35% a bukva 65% drvne mase.


Analognim razmatranjem kao kod primorske šume bukve i uz iste predpostavke
dobijemo za pojedina vremenska razdoblja za jelu slijdeće podatke:


1. razdoblje (TI) 36 X 40%> + 64 X 44% + 60 X 39% + 32 X 30% = 14 + 28 + 23
+ 10 m3 :192 = 38°/o.
2. Razdoblje (T2) 36 + 30% + 64) X 40% + 60 X 44% + 32 X 39 % = 11 + 27 +
13 = 77 m3 :192 = 40%.
3. Razdoblje (T) 36 X 23% + 64 X 30 % + 60 X 40% +32 X 44% = 8 + 19 + 24
+ 14 = 65 ms : 192 = 35%.


ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 7     <-- 7 -->        PDF

razmatranih vremenskih perioda, mijenjali bi se samo odnosi vrsta u svim
debljinskim razredima, a time i u cijeloj sastojini.
Prema tome nakon prvog vremenskog perioda Ti mijenja se postotni
odnos jele:


U I. razredu uraštajem u iste mase ispod taksacione granice tako da umjesto
59% jele bude 40%.


U II. razredu mijenja se prelazom drvne mase iz I. u II. razred postotak jele
od 27% na 59´%, u III. razredu od 7% na 27"Vo, u IV. razredu od 2% na 7%, u V. razredu
od 5% na 2´%> i konačno u VI. debljinskom razredu, koji nije imao jele dobiva
5%.
Ako sada nakon prvog vremenskog perioda Ti obračunamo drvnu masu jele po
debljinskim razredima dobijemo:


Ti — 32 m3 <(masa I. debljinskog razreda) X 40% (postotak jele u I. debljinskom
razredu) + 79 m3 (masa II. razreda) X 59% (postotak jele u II. razredu) + 122 m*
(masa III. razreda) X 27% (postotak jele u III. razredu) + 91 m3 X 7% (postotak jele u IV. razredu) + 20 m3 (sama V. razreda) X 2°/o {postotak jele u


V. razredu + 4 m3 (masa VI. razreda) X 5% postotak jele u VI. razredu) = 13 m1 +
47 m3 + 33 m3 + 6 m3 + 1 m3 = 100 m3.
Ukupna drvna masa jele po 1 ha iznosi u vrijeme Ti = 100 m3 ili u odnosu na
sveukupnu masu (jele i bukve) od 348 m3 = 348 :100 = 35%.
Donji dio grafikona broj 1 prikazuje formiranje debljinskih razreda u vremenskim
razmacima Ti, T2, Ts i t. d.
Iz grafikona broj 1 se vidi da predmjevamo daljnje sniženje jele izvan taksacione
granice od 40% na 25´% i ako izvršimo isti obračun dobijemo u drugom vremenskom
periodu T2 slijedeću drvnu masu jele: Za I. debljinski razred 32 m3 X 25%
« 8 m3, za II. 79 m3 X 40% = 32 m3, za III. 122 m3 X 59% = 72 m3, za IV. 91 m3 X 27%
» 25 m3, za V. 20 m3 X 7% = 1 m3 ili ukupno 8 + 32 + 72 + 25 + 1 = 138 m3 što podjeljeno
sa ućkupnom masom od 348 m3 daje 39%, što znači da se postotak jele digao
od 35% (TI) — na 39´% (T2).


Za treći vremenski period T3) uzimamo postotak jele izvan taksacione granice
sa 7% (u skladu .sa njenim razvitkom u prvotnom stanju) i nea isti način dobijemo
drvnu masu jele p odebljinskim razredima 3 + 20 + 48 + 59 + 5 = 131 m3 : 348 m3 =
38%.


U četvrtom vremenskom razdoblzju T4 uzimamo % jele u pomladku 2%, što je
jednako % V. debljinskog razreda prvotnog stanja, pa istim načinom dobijemo za jelu
1 + 8 + 31 + 30 + 12 + 1 = 89 m3 ili 25%.


Predmjevajući u petom vremenskom periodu T5 postotak jele u pomladku sa
7%, u šestom T6 sa 27% i sedmom T7 sa 59% (u skladu sa prvotnim stanjem po
principu uspona) dobijemo postotke učešća jele u petom periodu T5 17%, šestom T6
12% i u sedmom T7 se vraćamo na početnih 18%.


Prema tome u ovoj sastojini kretao bi se postotak učešća jele od 12
do 39%, a jedan period oscilacije bi trajao 7 vremenskih perioda, pa ako
računamo vrijeme prelaza sa 20 godina bilo bi to 140 godina.


Grafikon 2 predočuje dinamiku učešća jele u primorskoj šumi bukve
(odjel 3).


Razmatranjem grafikona broj 2 vidimo da je u vremenu od jedne
ophodnjice (10 godina) najjače % povećanje drvne mase jele u prvom
vremenskom periodu gdje se diže od 16 na 26% što čini 10%.


Zaključak :
U primorskoj šumi bukve može se postići maksimalno učešće jele od
40% time, da u jednoj ophodnici od 10 godina ne treba povećavati drvnu
masu jele za više od 10%.
U sastojini gdje jela ne rađa sjemenom treba učešće jele povećati
sjetvom sjemenja (očetinjavanjem) jelu uzgajati u sastojini tanjih dimenzija.




ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 6     <-- 6 -->        PDF

će u narednim vremenskim periodima ulaziti u stupac ispod taksacione
granice i uraštavati u razmatranu sastojinu.


Promatramo li postotak jele u grafikonu broj 1. od desne na lijevu
stranu, vidimo da jela ne dolazi u VI. debljinskom razredu (100% bukva)
zatim da se od V. do I. debljinskog razreda neprestano diže (5—2—7—27—
59%) dok dalje ispod taksacione granice pada postotak na 40%.


U daljnjem razmatranju lijeve strane grafikona vidimo da je označen
daljnji pad postotka jele ispod taksacione granice na 25%—7% i 2,a/<> nakon
čega se diže na 5%—27% i 39%. — Na taj način dobijemo pravilnost postotnog
odnosa između bukve i jele u odjelu 3.


Grafikon br. 1 temelji se na slijedećim činjenicama:


U prvom redu razmatranjem čitavog niza sastojina u daljnjoj razgradnji
ove studije, u raznim biljnim zajednicama, ukazuje se pravilnost
odnosa između vrsta kako je to u grafikonu br. 1 izneseno.


U članku navedeni primjeri iz prakse dobiveni podacima dviju inventarizacija
u gospodarskoj jedinici Mala Javornica odjel 1 i 2 (šumarija Novi
Vinodol) potvrđuju ispravnost grafikona br. 1.


Ovdje treba istaći još jednu činjenicu. U svakoj pojedinoj sastojini
postoji prirodni odnos vrsta, koji je uslovljen njezinim ekološkim prilikama,
i on se može povremeno mijenjati, ali nikada (bez utjecaja čovjeka)
tako, da bi vrste trajno izmijenile svoje odnose u sastojini. Ova nas činjenica
također upućuje na to, da postotak jele ispod taksacione granice u
konkretnom slučaju treba da bude najprije u padu, kako je to i označeno.
Utvrđena je činjenica da u svakoj biljnoj zajednici sekundarna vrsta (ovdje
jela) ne može trajno zavladati u sastojini, a što bi u ovom slučaju nastalo
kada bi uslijedio daljnji postotni uspon jele ispod taksacione granice.


Kod razmatranja čitavog predmeta stojimo na stanovištu, da se sječe
u svakom debljinskbm razredu provedu tako, da odnos između bukve i jele
ostaje isti. Prema tome sadanji odnos bukve i jele ispod taksacione granice
60% : 40% ostaje za tu masu isti kako god ona u raznim vremenskim periodama
prelazi u I., IL, III., IV., V., VI. i VII. debljinski razred. Isto to
vrijedi za odnos masa koje prelaze iz ostalih debljinskih razreda u više
razrede.


Ovo je stanovište sa teoretske strane ispravno i jedino tako možemo
doći do zaključaka o maksimalnim i minimalnim učešćima pojedinih vrsta
u sastojini.


Iako vrijeme prelaza iz jednog u drugi debljinski razred nije jednak
za sve debljinske razrede i obje vrste, ipak uzimajući prosječnu vrijednost,
možemo zanemariti tu razliku u našem računu odnosa vrsta u pojedinim
vremenskim razmacima.


Prosječna vremenska razdoblja koja su potrebna da drvna masa tanjeg
debljinskog razreda urastu u deblji razred (viši) označujemo sa Ti, Ta, Ta
i t. d.


Pretpostavljamo dakle da se vodi takovo gospodarenje, da drvna masa
u svim debljinskim razredima ostaje ista (da se struktura sastojine ne mijenja)
kroz čitavo vrijeme razmatranja. U konkretnom slučaju bila bi u
svim vremenskim razmacima (Ti, Ta i t. .) drvna masa po debljinskim razredima
ista kao u tabeli broj 1.


Međutim uraštajem drvne mase ispod taksacione granice u sastojinu
i prelazom drvnih masa nižih debljinskih razreda u viši, a kroz vrijeme




ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 5     <-- 5 -->        PDF

pod krošnjama bukava i radi nepovoljne ekspozicije i lošeg boniteta postiže maksimalni
prsni promjer od 12 do 15 cm.


Odjel 1 ´iskazan je također kao čista bukova sastojina. Njegovim detaljnijim pregledom
utvrđeno je da ima pojedinačnih manjih skupina jelovih stabala (ispod lO´/o
mase u sastojini) koji uglavnom zadržavaju visinu bukovih stabala. Ta stabla ne
rađaju sjemenom, ppema tome i u toj se sastojini zasijava jela naletom sjemena iz
viših predjela.


Za razmatranje odnosa između vrsta u prebornoj šumi, bilo bi potrebno da se
prigodom inventarizacije drvnih rnasa kod sastava uređajnih elaborata mjere sve
glavne vrste drveća (jela, smreka, bukva, javor, jasen i brest) bez obzira na njihovo
postotno učešće u sastojini, a ne kao dosada samo vrste iznad 10%> mase. Jednako bilo
bi potrebno, da se ´izvrši što točnija procjena međusobnog učešća vrsta ispod taksacione
granice.


Kako nema numeričkih podataka o učešću jele u odjelima 4 i 1, ne
može se za iste vršiti nikakova analiza.


Konačno pristupamo analizi odjela 3 mješovite sastojine bukve (84%)
i jele (16%), a koja čini gornju granicu primorske bukve i postepeno prelazi
u šumu bukve sa jelom.


U tabeli broj 1 obračunata je drvna masa i međusobni postotni odnos
bukve i jele po debljinskim razredima. "Van taksacione granice procjenio
sam odnos jele preba bukvi sa 40% naprama 60%.


Temeljem navedenih podataka sastavljen je grafikon br. 1.


1 Sot» ö
Jela
i
iI
i1
1i i
r
i
t
TI 1 }
|1 {
J 1
1 i
1 IH
59 i
!
-—r—
73
i i 1?
*9 ´ ,
25
n
7 9ft
IS
5
j r~ *** J*h
´ 1 ».. IV V V».
T,
1 u R IV v vr
"k
´ i i» N v VI . .
T*
1 U-. > i , < VI. Graf.2.
T*
" i * " Graf.1. T s
´ " IN V*i
i V,
Ti
* 1
1
..
« j m
1
,V » | „
_J


Desna strana grafikona (puna i prekinuta linija) daju sadanji postotni
odnos jele i bukve po debljinskim razredima, a lijeva strana grafikona
(točkana linija) pokazuje samo postotak jele i to tako da stupac neposredno
do I. debljinskog razreda označuje sadanji postotak učešća jele u sastojini
ispod taksacione granice, a ocjenjen je sa 40%. Ostali stupci lijeve strane
grafikona (25%, 7%, 2*/» it . d.) označuju predmjevani postotak jele, koji




ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 4     <-- 4 -->        PDF

Od sveze šume kitnjaka (Quercion roboris sessiliflorae):
Sumu rebrače i bukve (Blechno — Fagetum Horv.).


Od sveze smrekovih šuma (Piceion):


Sumu rebrače i jele (Blechno-Abietetosum Horv.)


Gorsku šumu smreke (Piceetum cr. montanum Horv.)


Predplaninsku šumu smreke (Piceetum cr. subalpinum Horv.).


1. Primorska šuma bukve (Fagetum croaticum seslerietosum Horvat).
Iznad šume hrasta medunca, crnoga graba i crnoga jasena (Quarcetoostrietum-
carpiniofoliae) prostire se na vapnenoj podlozi uporedo sa Jadranskom
obalom pojas primorske šume bukve. Na sjevernom Jadranu dolazi
već iznad 600 m nadmorske visine, a prema jugu sve se više diže. U
svom gornjem dijelu (cea 1000—1200 metara nadmorske visine) postepeno
prelazi u šumu bukve sa jelom. (Fagetum croaticum abietetosum Horvat).


Pojas primorske šume bukve, bio je ranije mnogo širi nego danas. U potrebi sa
zemljom čovjek je krčio tu šumu, plodnije dijelove pretvorio u obradivo tlo, a ostalo
u pašnjak, koji je postepeno uslijed neracionalne ispaše prešao u golet. Na tako degradiranom
tlu vrši se sada pošumljavanje, a obzirom na biološka svojstva bukve, velik
dio tih površina ne će se moći ponovno pretvoriti u raniju primorsku šumu bukve.


Iako primorska šuma bukve traži preborno gospodarenje, ipak se ono u pojedinostima
odvaja od uobičajenog načina tog gospodarenja. Postoje znatne površine
takovih šuma, u koje se uslijed jačeg otvaranja sklopa u godinama bez uroda sjemena
U velikoj mjeri naselila trava sašika, podlesnica (sesleria-autumnalis) i djelomično ili
potpuno onemogućila prirodno pomlađenje. Sastojine u kojima su vršene sječe u doba
odbrog uroda sjemenja bukve veoma dobro su pomlađene. Prema tome u primorskoj
šumi bukve treba sječe uskladiti sa urodom sjemenja, u čemu se ovo gospodarenje
razlikuje od gospodarenja ostalim prebornim šumama.


Izvršiti ćemo analizu primorske šume bukve u šumariji Krasno, gospodarske
jedinice Jelovac—Knežev vrh odjel 1, 3 i 4. Tabela broj 1 daje
nam podatke inventarizacije drvnih masa po vrstama drveća i debljinskim
razredima, svedenu na 1 ha površine.


Tabela br. 1
DRVNA MASA PRIMORSKE SUME BUKVE PO 1 ha


Odjel 4 Odjel 1 Odjel 3


Debljinski razred


Bukva Bukva


Bukva Jela Svega


I —10—20 cm
m3
75
m3
14
m3
13
°/o
41
m3
19
o/o
59
m3
32
I I —21—30 cm 70 52 62 73 17 27 79
II I — 31—40 cm 16 95 114 93 8 7 122
I V —41—50 cm 5 60 89 98 2 2 91
V — 51—60 cm 2 9 19 95 1 5 20
VI — 61—70 cm — 3 3 100 — — 3
VII — 7 le m — — 1 100 — — 1


10 348


Svega: 168 233 301 84 47


Bonitet V. IV. III. II.


Fizička zrelost 35 cm 45 cm 50 cm
Expozicija Zapad Istok J—Z. Jug -- jugozapad
Nadmor. visina 1100—1250 1200—1324 1050—1300


Odjel 4 je čista bukova sastojina sa pojedinačnim jelovim pomlatkom koji je
zasijan od stabala viših predjela. Koristeći mikro-klimu on se razvija u sastojini samo




ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 3     <-- 3 -->        PDF

ŠUMARS Kl LIST


GLASILO ŠUMARSKOG DRUŠTVA HRVATSKE
GODIŠTE 83 JANUAR—MART GODINA 1959


GOSPODARENJE POJEDINIM VRSTAMA DRVEĆA
U PREBORNOJ ŠUMI


Ing. Branko Milas, Rijeka


Pitanje odnosa pojedinih vrsta drveća u šumama, jedan je od najvažnijih
problema šumarstva. Potrebno je da se izvrši analiza tog problema i
donesu zaključci radi njegove primjene u praksi.


Predmet ovog razmatranja biti će problematika gospodarenja prebornim
šumama, sa osobitim obzirom na međusobni odnos vrsta koje tu šumu
čine.


Razmatranja su vršena u šumama Gorskog kotara i Sjevernog Velebita, područja
koja obuhvaćaju osnovne tipove prebornih šuma u Hrvatskoj. Na tom području šumarije
su vršile pod rukovodstvom sekcije za uređivanje šuma u Rijeci, klupiranje svih
stabala iznad 10 cm prsnog promjera u svrhu revizije dugoročne osnove sječa. S ovom
inventarizacijom drvnih masa služio sam se kod razmatranja pojedinih problema i
donošenja zaključaka.


Od svih načina gospodarenja šumama, preborno je najbliže prirodnoj selekciji
stabala u prašumi, pa se najuspješnije, najlakše i u najkraćem vremenskom razdoblju
može pratiti odnos i izmjena pojedinih vrsta. Za preborne šume dolazi u obzir razmatranje
odnosa osnovnih vrsta, bukve, jele i smreke.


Fitocenologija dijeli šume na pojedine fitocenoze, utvrđuje i opisuje njihove strukture
i postavlja princip njihovog općeg vegetacijskog razvoja. Ona je postavila princip
da se za svako pojedino područje treba održati klimatogena zajednica, po vrstama
koji ju čine. Prema tome prekomjerno forsiranje neke vrste, samo zbog njene ekonomske
vrijednosti u suprotnosti je sa biološkim principima uzgoja šuma.


Veliki broj biljnih zajednica sačinjavaju dvije i više vrsta drveća, pa
je izmjena njihovog međusobnog odnosa tokom gospodarenja od važnosti
za utvrđivanje smjernice gospodarenja tim šumama. Taj proces je u prašumi
spor i teže primjetljiv, ali čim se pristupi bilo kakvoj sječi u šumi on
postaje snažniji i uočljiviji. Ne može se usvojiti gledište, da je međusobni
odnos između vrsta u prebornim šumama uvijek i jedino ovisan samo o
načinu provedene sječe.


Pravilno i uspješno može se promatrati problem izmjene odnosa vrsta
u prebornoj šumi samo unutar pojedinih biljnih zajednica, pa ćemo promatrati
slijedeće fitocenoze:


Od sveze bukovih šuma (Fagion):
Hrvatsku bukovu šumu: (Fagetum croaticum australe Horv.),
Sumu bukve sa jelom (Fagetum cr. abietetosum Horv.),
Predplaninsku šumu bukve (Fagetum cr. subalpinum Horv.),
Primorsku šumu bukve (Fagetum cr. seslerietosum Horv.).