DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1958 str. 89 <-- 89 --> PDF |
Iskorišćavanje šuma ravna se po tekućem prirastu. Tako na pr. za sve državne šume, srednji je tekući godišnji prirast za periodu 1952.—1953. g. 1,5 kub. m po hektaru. Faktična godišnja sječa po hektaru u toj istoj periodi bila je 1,33 kub. m. Tekući prirast u raznim rajonima Švedske varira: u sjevernim krajevima iznosi 0,75— 1,00 kub. m, u srednjim 1,30—1,70, a u južnim 4,10—4,6 kub. m. Šumarstvo u Švedskoj spada pod ministarstvo poljoprivrede, a stoji pod upravom generalnog direktora. Pod šumarskom upravom nalazi se i lov, ribarstvo, zaštita prirode, nacionalni parkovi i uprava kraljevskim imanjima. Upravljanje šumama vrši se u 10 okruga. Okrugom upravlja načelnik, koji ima pomoćnika, tehnički personal i nekoliko pisara. Površina šuma u sjevernim okruzima iznosi 800.000 ha, u centralnim 500.000, a u južnim 100.000. U svakom je okrugu 8-14 šumarija. Osoblje šumarije sačinjavaju: šumar, njegov pomoćnik, jedan do dva tehničara, četiri do pet lugara i lugarskih pomoćnika. Čitav kadar namještenika u državnoj šumarskoj službi (zajedno sa glavnom upravom) iznosi 1.600 ljudi. U tom je broju 250 šumara, 700 tehničara i lugara, 650 administrativaca, građevinara i saobraćajnih inženjera. Gospodarenje i izradbu u državnim šumama vrši aparat šumarije vlastitim sredstvima. Utrošak radne snage u godini dana na pojedine vrste radova, prema podacima šum. uprave, razvrstava se ovako: na sječu šuma otpada 1,1 milion dana, na izvoz 0,5 miliona, na kulturne radove 0,4 miliona, na izgradnju putova 0,4 miliona trudodana. Na taj način više od 50% radne snage troši se godišnje na eksploataciju. Tri su osnovne grupe radnika. U prvoj su oni, koji su uposleni čitave godine u šumskom gospodarstvu. To je kadar najkvalificiranijih radnika. Drugu grupu čine tzv. šumski farmeri, koji se bave za svoj račun poljoprivredom na zemlji državnog šumskog fonda, a zato su dužni da rade u šumi najmanje 150 dana godišnje. U treću grupu spadaju sezonski radnici koji rade samo zimi na sječi šuma. Prema podacima 1951.—1953. g. srednji je godišnji obim radova u državnim šumama slijedeći: Sječa i izvoz — oko 3 miliona kub. m. Prorede se vrše na površini od 30.000 ha. Godine 1954. proredama se prešlo 60.000 ha; sjetva i sadnja vrši se na 10—12.000 ha (gdje se zadnjih godina 80D/o kultura obavlja sadnjom biljaka). Pomaganje prirodnoj obnovi šuma vrši se na površini od 21.000 ha. Svake se godine izgradi 300—320 km. šum. putova. Mreža je puteva u rajonu Štokholma tako gusta, da je na najudaljenije mjesto u šumi tek 0,5 km daleko. Pa i u sjevernim šumama Švedske nagusto su izgrađeni putovi. U svrhe isušivanja zamočvarenih čestica godišnje se kanalizira 350 km. U južnim i centralnim područjima odavno su bile vođene jake prorede koje su prelazile u glavne sječe ili u neredovne preborne, a najviše u postupno oplodne. U sjevernim područjima primjenjivale su se preborne i čiste sječe s velikim brojem sjemenjaka. Taj je način sječa, naročito na sjeveru, doveo do rijetkog obrasta, do umanjene vrijednosti šuma i nije bio garancija za njihovu obnovu. Danas međutim u rajonu Štokholma, tamo gdje preborne ili postupno oplodne sječe nisu dale pozitivne rezultate, provode se čiste sječe. U švedskim šumama nema sastojina omeđašenih prosjekama u obliku paralelograma, nego prirodnim granicama ili putovima. Smjer i način sječa nije fiksiran. Mjesto gdje će i kako će se sjeći određuje šumar prema ustanovljenom tekućem prirastu. Taj prirast može posjeći u proredama, a može ga izvaditi i kao glavni prihod. Pravilo je međutim, da se čistom sječom ruše jako prorijeđene sastojine koje ne bi valjalo dalje ostavljati, jer bi vodilo sniženju produktivnosti tla. Pri oplodnim i prebornim sječama šume se obnavljaju prirodnim putom. Međutim, tamo gdje nije dovoljno prirodno pošumljenje, vrši se sjetva ili sadnja bora i smrče. Zadnjih se godina u pravilu primjenjivalo ovo posljednje i to na površinama koje su eksploatirane čtetom sječom. Švedski su se šumari zainteresirali za Sukačevljev ariš i unose ga u šume. Sjemenom uzetim iz arhangelske oblasti posijane su na sjeveru kulture koje relativno dobro uspijevaju. Na 500 m visine ariš je sa 49 godina dao 250 kub. m po hektaru. Obrast je 0,7, srednja visina 17 m, a srednji promjer 22 cm. Taj je ariš plodan, pa se suvišne biljčice presađuju i iskorišćuju za nove kulture. Obnova borovih šuma, kako se prije prakticirala, nije mogla zadovoljiti. Pođmladak izrastao pod sjemenjacima nije valjao. Zato se sada odmah nakon što je površina naplođena posijeku sjemenjaci. (To negativno djelovanje sjemenjaka na podmladak, njegovu biološku suštinu, nisu mogli razjasniti švedski šumari. Utjecaj se njihov vidi čak i onda kad je na hektaru samo 4—5 sjemenjaka). 455 |