DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1958 str. 88 <-- 88 --> PDF |
iskorišćavanju sporednih proizvoda šume; iskorišćavanju nedrvnih proizvoda; konzerviranju i primarnoj preradi sporednih kao i nedrvnih proizvoda šuma; prodaji sporednih šumskih proizvoda u sirovom i prerađenom stanju u zemlji te njihov eksport. Svoju djelatnost poduzeća ostvaruju u dva sektora: šumskom i industrijskom. U industrijski sektor spada proizvodnja prehrambenih prerađevina kao što su produkcija vina, voćnih sokova, marmelade, džemova, suhih jagoda i voća, suhih gljiva i marinada od gljiva, kao i proizvodnja prerađevine od divljači (suhog mesa). Šumski sektor obuhvaća: sabiranje jagoda, šumskog voća i gljiva, uzgoj krznaša (lisica, dabrova i si.), uzgoj vrbe, pečurki, pčelarstvo (vlastiti industrijski pčelinjaci), nakup divljači i meda kao i eksport krzna od šumskih životinja. Ovim poslovima se bavi preko 5000 stalnih namještenika, a osim toga poduzeća »Las« zapošljavaju seosko stanovništvo tzv. berače, koji godišnje zarade kod sabiranja jagoda i voća oko 130 milijuna zloti. Godine 1957. vrijednost globalne godišnje proizvodnje ovih poduzeća iznosila je po jedinstvenim cijenama 638 milijuna zlota od čega je otišlo u eksport 131 milijun zloti. Postignuta dobit iznosila je 63 milijuna zloti. U slijedećoj tabeli donosimo realizaciju proizvodnje sporednih proizvoda 1957. g. u naturalnim pokazateljima. Vrst proizvoda Jedin. mjera Količina vinojagode i voćesvježe gljivevrbovo prućelisicekunedabrovimedprerađ. od divljači tisuća litara 2.194 tona 21.800 « 1.183 « 12.790 komada 4.674 « 8.662 « 1.263 tona 1.156 « 1.774 Vrijednost eksportiranih proizvoda iznosila je 1957. god. oko 2,513.000 dolara. Eksportirane su slijedeće količine pro izvoda: Vrst proizvodasvježe kupinesušene kupinemalinovo vinodivljač kao zečevi, jeleni, srnešljukefazani nasoljenipčelinji med Jedin. mjera Količina tona 5.505 « 128 « 112 « 519 « 92 « 198 « 32 i t. d. Za godinu 1958. planirani su, kako povećana proizvodnja, tako i povećani eksport sporednih i nedrvnih šumskih proizvoda. Navedeni podaci pokazuju, kako se veliki dohodak dade ostvariti planskom proizvodnjom i sabiranjem sporednih proizvoda šuma. Uzevši u obzir da je naša šumska površina veća od one u Poljskoj, te da su naše klimatske prilike daleko povoljnije od njihovih, smatramo da bi se i kod nas organiziranim radom dali izvući daleko veći dohodci od sporednih proizvoda. Naše šumarije oslobođene su danas od poslova sječe i izrade u šumama, pa bi se trebale daleko više angažirati u sabiranju sporednih šumskih proizvoda, a i u njihovom konzerviranju te primarnoj preradi. Napominjemo da se poduzeća za sporedne šumske proizvode u Poljskoj ne bave smolarenjem. To je posao, kojim se bave šumarije ,koje vrše također sječu i izradu glavnih proizvoda. R. Benić (Obrađeno prema časopisu »Las polski« — Nr. 12/1958). SUME I ŠUMARSTVO U ŠVEDSKOJ Površinea je šuma u Švedskoj 22,486.000 ha, a to je nešto više od polovice teritorija čitave zemlje. Više od 75% šumske površine u rukama je privatnika i dioničarskih društava. Pretežni je dio državnih šuma u sjevernom, slabo naseljenom dijelu Švedske, a privatne šume većinom su u južnim i centralnim područjima. Na sjeveru i u centru prevladavaju četinari: bor i smrča, a na jugu ima nešto lišćara. Od čitave drvne zalihe švedskih šuma otpada na bor oko 40%, smrču oko 41%, a na lišćare, uglavnom brezu oko 19%. Najbolju predodžbu o produktivnosti šuma dat će nam podaci o državnom šumskom fondu. Površina šuma države iznosi 4 miliona ha; drvna je masa 260 miliona kub. m, pa prema tome otpada na hektar 64 kub. m. U sjevernoj Švedskoj drvna je masa po hektaru 45—48 kub. m, u srednjoj 65—73, a u južnoj 130—245 kub. m. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1958 str. 89 <-- 89 --> PDF |
Iskorišćavanje šuma ravna se po tekućem prirastu. Tako na pr. za sve državne šume, srednji je tekući godišnji prirast za periodu 1952.—1953. g. 1,5 kub. m po hektaru. Faktična godišnja sječa po hektaru u toj istoj periodi bila je 1,33 kub. m. Tekući prirast u raznim rajonima Švedske varira: u sjevernim krajevima iznosi 0,75— 1,00 kub. m, u srednjim 1,30—1,70, a u južnim 4,10—4,6 kub. m. Šumarstvo u Švedskoj spada pod ministarstvo poljoprivrede, a stoji pod upravom generalnog direktora. Pod šumarskom upravom nalazi se i lov, ribarstvo, zaštita prirode, nacionalni parkovi i uprava kraljevskim imanjima. Upravljanje šumama vrši se u 10 okruga. Okrugom upravlja načelnik, koji ima pomoćnika, tehnički personal i nekoliko pisara. Površina šuma u sjevernim okruzima iznosi 800.000 ha, u centralnim 500.000, a u južnim 100.000. U svakom je okrugu 8-14 šumarija. Osoblje šumarije sačinjavaju: šumar, njegov pomoćnik, jedan do dva tehničara, četiri do pet lugara i lugarskih pomoćnika. Čitav kadar namještenika u državnoj šumarskoj službi (zajedno sa glavnom upravom) iznosi 1.600 ljudi. U tom je broju 250 šumara, 700 tehničara i lugara, 650 administrativaca, građevinara i saobraćajnih inženjera. Gospodarenje i izradbu u državnim šumama vrši aparat šumarije vlastitim sredstvima. Utrošak radne snage u godini dana na pojedine vrste radova, prema podacima šum. uprave, razvrstava se ovako: na sječu šuma otpada 1,1 milion dana, na izvoz 0,5 miliona, na kulturne radove 0,4 miliona, na izgradnju putova 0,4 miliona trudodana. Na taj način više od 50% radne snage troši se godišnje na eksploataciju. Tri su osnovne grupe radnika. U prvoj su oni, koji su uposleni čitave godine u šumskom gospodarstvu. To je kadar najkvalificiranijih radnika. Drugu grupu čine tzv. šumski farmeri, koji se bave za svoj račun poljoprivredom na zemlji državnog šumskog fonda, a zato su dužni da rade u šumi najmanje 150 dana godišnje. U treću grupu spadaju sezonski radnici koji rade samo zimi na sječi šuma. Prema podacima 1951.—1953. g. srednji je godišnji obim radova u državnim šumama slijedeći: Sječa i izvoz — oko 3 miliona kub. m. Prorede se vrše na površini od 30.000 ha. Godine 1954. proredama se prešlo 60.000 ha; sjetva i sadnja vrši se na 10—12.000 ha (gdje se zadnjih godina 80D/o kultura obavlja sadnjom biljaka). Pomaganje prirodnoj obnovi šuma vrši se na površini od 21.000 ha. Svake se godine izgradi 300—320 km. šum. putova. Mreža je puteva u rajonu Štokholma tako gusta, da je na najudaljenije mjesto u šumi tek 0,5 km daleko. Pa i u sjevernim šumama Švedske nagusto su izgrađeni putovi. U svrhe isušivanja zamočvarenih čestica godišnje se kanalizira 350 km. U južnim i centralnim područjima odavno su bile vođene jake prorede koje su prelazile u glavne sječe ili u neredovne preborne, a najviše u postupno oplodne. U sjevernim područjima primjenjivale su se preborne i čiste sječe s velikim brojem sjemenjaka. Taj je način sječa, naročito na sjeveru, doveo do rijetkog obrasta, do umanjene vrijednosti šuma i nije bio garancija za njihovu obnovu. Danas međutim u rajonu Štokholma, tamo gdje preborne ili postupno oplodne sječe nisu dale pozitivne rezultate, provode se čiste sječe. U švedskim šumama nema sastojina omeđašenih prosjekama u obliku paralelograma, nego prirodnim granicama ili putovima. Smjer i način sječa nije fiksiran. Mjesto gdje će i kako će se sjeći određuje šumar prema ustanovljenom tekućem prirastu. Taj prirast može posjeći u proredama, a može ga izvaditi i kao glavni prihod. Pravilo je međutim, da se čistom sječom ruše jako prorijeđene sastojine koje ne bi valjalo dalje ostavljati, jer bi vodilo sniženju produktivnosti tla. Pri oplodnim i prebornim sječama šume se obnavljaju prirodnim putom. Međutim, tamo gdje nije dovoljno prirodno pošumljenje, vrši se sjetva ili sadnja bora i smrče. Zadnjih se godina u pravilu primjenjivalo ovo posljednje i to na površinama koje su eksploatirane čtetom sječom. Švedski su se šumari zainteresirali za Sukačevljev ariš i unose ga u šume. Sjemenom uzetim iz arhangelske oblasti posijane su na sjeveru kulture koje relativno dobro uspijevaju. Na 500 m visine ariš je sa 49 godina dao 250 kub. m po hektaru. Obrast je 0,7, srednja visina 17 m, a srednji promjer 22 cm. Taj je ariš plodan, pa se suvišne biljčice presađuju i iskorišćuju za nove kulture. Obnova borovih šuma, kako se prije prakticirala, nije mogla zadovoljiti. Pođmladak izrastao pod sjemenjacima nije valjao. Zato se sada odmah nakon što je površina naplođena posijeku sjemenjaci. (To negativno djelovanje sjemenjaka na podmladak, njegovu biološku suštinu, nisu mogli razjasniti švedski šumari. Utjecaj se njihov vidi čak i onda kad je na hektaru samo 4—5 sjemenjaka). 455 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1958 str. 90 <-- 90 --> PDF |
Originalan je način obnove borovih šuma u kojima je tlo pokriveno gustim ćilimom mahova. Šumar Vretlin d predložio je paljenje pokrova zelenih mahova u proljeće i to u protivnom smjeru glavnog vjetra. Radi zaštite sjemenjaka od opekotina kore, zagrću se ta stabla nasipom zemlje visokim 0,5 m sa bazom oko 1 m. Čišćenje vatrom ponavlja se dva do tri puta i u mladićima i to veoma oprezno naročito podešenim upaljačima. Plodnost se tla nakon toga znatno povisuje. Taj se postupak obnove borovih šuma uvelike primjenjuje na sjeveru Švedske. Eksploataciju državnih šuma vrši u 70 do 75% osoblje šumarije. Sječu i podjelu stabala vrše benzinskim motornim pilama (težine 10—12 kg) pretežno kanadskih firmi, ali ima i švedska konstrukcija od 9,5 kg. Oko 90% drveta izvlači se sa sječina na putove konjskom vučom a samo 10% traktorima. Na stovarišta i na mjesta splavarenja dovozi se kamionima. U šum. okrugu Umea nalazi se mašinska stanica koja služi šumarstvu i poljoprivredi. Tu su smještene jake mašine za gradnju putova (ekskavatori, buldožeri, drobolice itd.), mašine za obrađivanje šumskog tla, transportne mašine i različita oruđa. Zanimljiva je i prenosna mašina »kambija« za okoravanje stabala u šumi. Stanica ima i dvospratnu trušnicu snabdjevenu najnovijim njemačkim uređajem. Takva mašinska stanica sa radionicama za opravke omogućuje mehanizaciju podi zanja šuma, melioraciju tla i široku pri mjenu u izgradnji putova. Isto tako poljo privredne mašine omogućuju iskorišćava nje traktora i ukazuju pomoć seljacima. Naučni rad u šumarstvu obavlja Švedski šumarski naučno-istraživački institut u Štokholmu i katedre Visoke šumarske škole. Institut ima 7 odjela: šumarstva, botanike i pedologije, uzgoja, zoologije, uređivanja, genetike i nauke o radnoj snazi. Kadar sastoji iz 150 ljudi. Od toga je 70 naučnih i naučnoh-tehničkih saradnika. Laboratoriji su snabdjeveni najnovijim priborom i uređajem. Napose se ističe laboratorij genetike koji je u posebnoj zgradi. Zanimljivi su uređajni radovi kojima upravlja direktor instituta prof. E. H a g- b e g, koji je stvaralački preradio poznatu švedsku statističku metodu uređivanja šuma. Prije se u Švedskoj provodila inventarizacija šuma svakih 15 godina i to metodom vizura sa udaljenošću 15 km na sjeveru, 10 u centralnom dijelu, a na jugu (u ovisnosti o procentu šumovitosti) 6, 5, 2 i 1 km. Prva se taksacija sviju šuma vršila 1923.—1929. g., a druga 1938.—1952. i to prugama širokim 10 m na sjeveru, a 20 na jugu. Prof. E. Hagberg predložio je da se u čitavoj zemlji svake godine provede inventarizacija na 20% vizura. Mjesto pruga preporučio je kvadratne primjerne plohe sa raznim dužinama stranica i raznim međusobnim udaljenostima. Na krajnjem ´je sjeveru bila stranica kvadrata 2,2 km sa razmakom između kvadrata 8,8 km. Na krajnjem jugu stranice su bile 1,2 km, a udaljenost ploha 4,8 km. Udaljenost između tih kvadrata bila je uvijek jednaka stranici kvadrata pomnoženoj sa 4. Na taj način, stranice kvadrata, ispružene u pravac, kao da zamjenjuju primjernu prugu. Na svakoj strani kvadrata položili su po 4 kružne primjerne plohe s radijusom od 6,64 m ili 138,15 kv. m. Razmak je krugova bio različit i ovisio o duljini stranica kvadrata. Na krajnjem je sjeveru razmak iznosio 550 m, a na skrajnjem jugu 300 m. Na kružnim primjernim plohama (bilo ih je 16 oko svakog kvadrata) obavilo se: izbrajanje svih stabala, izmjera promjera, kružnih ploha i određivao tekući prirast po dijametru. Osim toga na uglovima se kvadrata mjerila visina stabala i prirast vršnih izbo jaka. Osim toga, između svakog kruga izbrojila su se stabla na tri mjesta na jednakim udaljenostima. Modificirani način taksacije prof. H a g- berg a s manje utroška vremena daje točnije podatke o promjeni prirasta i drvnoj masi, ali ne daje posve točne karakteristike strukture pojedinih dijelova šume. Po metodi Hagberga vrši se evidencija na svim vizurama svake pete godine. Probe uzete prirasnim svrdlom istražuju se u Institutu. Iz tih se podataka svake godine sastavljaju grafikoni koji karakteriziraju godišnje promjene tekućeg prirasta drvne mase u posljednih 10 godina. Taj način uzastopnog određivanja prirasta za 10 godina osigurava kontrolu ranijih podataka i njihovu veću pouzdanost. Osim toga podaci o promjeni tekućeg prirasta drvne mase za svaku godinu omogućuju stalnu kontrolu kvaliteta i produktivnosti šuma i količinu sječa u tim šumama. Zanimljiva se istraživanja vrše u odje lu za genetiku izdvajanjem i razmnožava njem tzv. plus-stabala tj. najboljih u sa sfcr´ni. ´Prof. A. Gustafsson). U istom tipu sastojine (genotipu), po morfolosKim oznakama — obliku krošnje, njezinom rasporedu po stablu, kutu pod kojim leže grane spram osi stabla, njiho voj debljini itd. — odvajaju se tzv. feno tipovi. 456 |