DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1958 str. 85     <-- 85 -->        PDF

vjernije prikaže i okolnosti koje u pogledu
insekata vladaju u našim šumama tako,
da ovo njegovo djelo lp red sta vlja
velikim dijelom zaista šumarsku
entomologiju, koja odgovara
našim potrebama, a nije
obični prijevod nekog stranog
entomološkog udženika.


Autor je šumske insekte svrstao i obradio
sistematski po razredima, podrazredima,
nadrazredima, redovima; podredovima
i familijama, te završio knjigu sa poglvaljem
o suzbijanju štetnika u šumama.
Knjiga je napisana jasnim i laganim
stilom.


U recenziji ovog djela ipak se moramo
osvrnuti i dati objašenja o nekim tvrdnjama
te o pravom značenju nekih pojmova,
koje autor vjerojatno radi opsežnog materijala
pri pisanju ovog djela nije imao u
vidu, pa ih nije uzeo u obzir. Tako pisac
u predgovoru napominje, da se zaštita šuma,
»do nedavna bazirala uglavnom na
primjeni preventivnih mjera«. Ova tvrddnja
nije u skladu sa poznatim razvojem
zaštite šuma. Tek u suvremenoj zaštiti šuma
dolaze na prvo mjesto preventivne


mjere, tj. one šumsko-zaštitne mjere, koje
treba da se u šumsko uzgojnim i uređaj nim
planovima provode daleko prije
nego što se štetnik odnosno šteta pojavi.
Naprotiv se u ranijim akcijama
zaštite šuma primjenjivale gotovo isključivo
represivne mjere tj. šteta se,
odnosno štetnik, suzbijao i uništavao tek
kada se u velikoj množini pojavio te redovno
počeo oštećivati ili je već nanio veliku
štetu šumi. I danas se nažalost često
moramo laćati represivnih mjera, jer preventivne
mjere nisu pravovremeno provedene,
nisu bile dobro provedene ili su zatajile.
Na prvoj strani knjige, kao i dalje u
tekstu pisac navodi da se novo posađena
šuma, kao i ona na prirodni način pomlađena
prepušta prirodi. U racionalnom suvremenom
šumskom gospodarstvu to se
svakako ne čini. Pisac i sam spominje čišćenje
i proredu. Ako znamo, da se tek posađene
biljke moraju oslobođati od korova,
da se provodi njega mladika, da se
svakih 3—6 god. vrše prorede, te da se radi
zaštite tla i uzgoja kvalitetnih stabala
osnivaju podstojne sastojine, tada ne može
stajati tvrdnja, da se razvoj šume nakon
njenog osnutka prepušta prirodi. To dakako
vrijedi i za prebornu šumu, koja je najbliža
prirodnoj šumi. I u prebornoj šumi
se svakih 5—10 godina vrše sječe, kojima
nije svrha samo iskorišćavanje već i uzgoj
kvalitetnih stabala, te stvaranje uslova za
pomlađivanje i razvoj pomladka. U njoj


se istovremeno vrši selekcija stabala, te
njega i obnova sastojine. To je inten zivno
stablimično gospodarenje
u kojem se šuma nikako ne prepušta
isključivo svom prirodnom razvoju.


Pisac nadalje često upotrebljava izraz
»jedinstvene sastojine« umjesto »čiste sastojine
« što nije pravilno. U stručnoj šumarskoj
literaturi se sastojine, koje čini
jedna vrst drveća sa najviše 5°/o primjese
naizivaju čiste sastojine, a ne jedinstvene
sastojine.


Veliki broj fotografskih snimaka i crteža
kojima je autor ovo djelo ilustrirao
svakako povećava njegovu vrijednost. Ilustracija
udžbenika takove vrste vrlo je korisna,
jer pomaže u determinaciji štetnika,
predočavanju šteta i prikazu aparata,
koji služe u borbi protiv štetnika.


Ovaj će udžbenik dobro poslužiti ne
samo studentima šumarstva, već i studentima
biolozima prirodnoslovno matematskog
fakulteta, te šumarima na terenu,
kao i svim onima, koji se bave biologijom.
Pisac je ovim djelom dao vrijedan prilog
šumarskoj entomološkoj literaturi.


Z. Vajda
Miletić Z.: METOD NORMALE UREĐIVANJA
PREBIRNE SUME NA KRŠU.


Anali Instituta za eksper. šumarstvo J. A.,


Zagreb 1957.,; strana 61—247.


Nema dosad ni kod nas ni u inozemstvu


stručnjaka, koji je dao toliko obilan pri


log uređivanja preborne šume kao Z. Mi


letić. Svoja iskustva Z. Miletić izgradio je


u prebornim šumama hrvatskih krajeva,


i stvorivši široku teoretsku osnovicu na


učno ih je razrađivao, vršio nova istraži


vanja i nakon odlaska iz naših krajeva.


Rezultat ovih napora su njegovi sadržajno


bogati priručnici i naučne publikacije. Je


dna od njegovih velikih studija je o me


todi normale kod uređivanja preborne


šume.


Nije mi namjera, da dadem recenziju i


prikaz ove vrlo vrijedne publikacije, jer


po svojoj specijalnosti ne mogu ulaziti u


ovu oblast. Ali smatram svojom dužnošću,


da kao sin Gorskog Kotara treba da istak


nem bar neke bitne značajke navedene pu


blikacije u vezi s negdašnjim gospodare


njem u šumama ovog kraja.


Z. Miletić je sa mnogo volje, ljubavi i
simpatija evocirao sjećanje na rad nekih
šumara toga kraja, brišući prašinu sa starih
uređajnih elaborata i iznoseći na svijetlost
metode, kojima su stari šumari, pored
svih nedostataka i zabluda, nastojali
naći put do istine.
451