DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1958 str. 85 <-- 85 --> PDF |
vjernije prikaže i okolnosti koje u pogledu insekata vladaju u našim šumama tako, da ovo njegovo djelo lp red sta vlja velikim dijelom zaista šumarsku entomologiju, koja odgovara našim potrebama, a nije obični prijevod nekog stranog entomološkog udženika. Autor je šumske insekte svrstao i obradio sistematski po razredima, podrazredima, nadrazredima, redovima; podredovima i familijama, te završio knjigu sa poglvaljem o suzbijanju štetnika u šumama. Knjiga je napisana jasnim i laganim stilom. U recenziji ovog djela ipak se moramo osvrnuti i dati objašenja o nekim tvrdnjama te o pravom značenju nekih pojmova, koje autor vjerojatno radi opsežnog materijala pri pisanju ovog djela nije imao u vidu, pa ih nije uzeo u obzir. Tako pisac u predgovoru napominje, da se zaštita šuma, »do nedavna bazirala uglavnom na primjeni preventivnih mjera«. Ova tvrddnja nije u skladu sa poznatim razvojem zaštite šuma. Tek u suvremenoj zaštiti šuma dolaze na prvo mjesto preventivne mjere, tj. one šumsko-zaštitne mjere, koje treba da se u šumsko uzgojnim i uređaj nim planovima provode daleko prije nego što se štetnik odnosno šteta pojavi. Naprotiv se u ranijim akcijama zaštite šuma primjenjivale gotovo isključivo represivne mjere tj. šteta se, odnosno štetnik, suzbijao i uništavao tek kada se u velikoj množini pojavio te redovno počeo oštećivati ili je već nanio veliku štetu šumi. I danas se nažalost često moramo laćati represivnih mjera, jer preventivne mjere nisu pravovremeno provedene, nisu bile dobro provedene ili su zatajile. Na prvoj strani knjige, kao i dalje u tekstu pisac navodi da se novo posađena šuma, kao i ona na prirodni način pomlađena prepušta prirodi. U racionalnom suvremenom šumskom gospodarstvu to se svakako ne čini. Pisac i sam spominje čišćenje i proredu. Ako znamo, da se tek posađene biljke moraju oslobođati od korova, da se provodi njega mladika, da se svakih 3—6 god. vrše prorede, te da se radi zaštite tla i uzgoja kvalitetnih stabala osnivaju podstojne sastojine, tada ne može stajati tvrdnja, da se razvoj šume nakon njenog osnutka prepušta prirodi. To dakako vrijedi i za prebornu šumu, koja je najbliža prirodnoj šumi. I u prebornoj šumi se svakih 5—10 godina vrše sječe, kojima nije svrha samo iskorišćavanje već i uzgoj kvalitetnih stabala, te stvaranje uslova za pomlađivanje i razvoj pomladka. U njoj se istovremeno vrši selekcija stabala, te njega i obnova sastojine. To je inten zivno stablimično gospodarenje u kojem se šuma nikako ne prepušta isključivo svom prirodnom razvoju. Pisac nadalje često upotrebljava izraz »jedinstvene sastojine« umjesto »čiste sastojine « što nije pravilno. U stručnoj šumarskoj literaturi se sastojine, koje čini jedna vrst drveća sa najviše 5°/o primjese naizivaju čiste sastojine, a ne jedinstvene sastojine. Veliki broj fotografskih snimaka i crteža kojima je autor ovo djelo ilustrirao svakako povećava njegovu vrijednost. Ilustracija udžbenika takove vrste vrlo je korisna, jer pomaže u determinaciji štetnika, predočavanju šteta i prikazu aparata, koji služe u borbi protiv štetnika. Ovaj će udžbenik dobro poslužiti ne samo studentima šumarstva, već i studentima biolozima prirodnoslovno matematskog fakulteta, te šumarima na terenu, kao i svim onima, koji se bave biologijom. Pisac je ovim djelom dao vrijedan prilog šumarskoj entomološkoj literaturi. Z. Vajda Miletić Z.: METOD NORMALE UREĐIVANJA PREBIRNE SUME NA KRŠU. Anali Instituta za eksper. šumarstvo J. A., Zagreb 1957.,; strana 61—247. Nema dosad ni kod nas ni u inozemstvu stručnjaka, koji je dao toliko obilan pri log uređivanja preborne šume kao Z. Mi letić. Svoja iskustva Z. Miletić izgradio je u prebornim šumama hrvatskih krajeva, i stvorivši široku teoretsku osnovicu na učno ih je razrađivao, vršio nova istraži vanja i nakon odlaska iz naših krajeva. Rezultat ovih napora su njegovi sadržajno bogati priručnici i naučne publikacije. Je dna od njegovih velikih studija je o me todi normale kod uređivanja preborne šume. Nije mi namjera, da dadem recenziju i prikaz ove vrlo vrijedne publikacije, jer po svojoj specijalnosti ne mogu ulaziti u ovu oblast. Ali smatram svojom dužnošću, da kao sin Gorskog Kotara treba da istak nem bar neke bitne značajke navedene pu blikacije u vezi s negdašnjim gospodare njem u šumama ovog kraja. Z. Miletić je sa mnogo volje, ljubavi i simpatija evocirao sjećanje na rad nekih šumara toga kraja, brišući prašinu sa starih uređajnih elaborata i iznoseći na svijetlost metode, kojima su stari šumari, pored svih nedostataka i zabluda, nastojali naći put do istine. 451 |