DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1958 str. 71 <-- 71 --> PDF |
vezu pred dvije godine, prigodom sjećanja na 50-godišnjicu Kozarčeve smrti, da će 100-godišnjicu njegovog rođenja proslaviti podizanjem spomenika. Otkriće spomenika je obavljeno 30. studenoga o. g. u sastavu niza proslava Dana Republike, uz prisustvo mnoštva građana, predstavnika šumarstva, političkih i kulturnih radnika grada i okolice Vinkovaca. Svečanost su uveličali svojim prisustvom: Dr. Zlatan Sremec, predsjednik Republičkog vijeća Sabora NRH, akademik i autor spomenika Vanja Radauš, izaslanik Poljoprivredno- šumarskog fakulteta u Zagrebu asistent Ing. Ivo Dekanić, predsjednik Šumarskog društva NRH Ing. Mato Butković, izaslanik Matice Hrvatske književnik Vladimir Kovačić, izaslanik Društva književnika Hrvatske Dr. Jure Kaštelan i drugi. Nackn pozdravnih i prigodnih govora, te recitacija, zbog Gradskog pjevačkog društva »Josip Kozarac« otpjevao je nekoliko narodnih pjesama iz Šokadije. Valja posebno istaći, da je idejnu skicu i spomenik besplatno izradio majstor-kipar Vinkovčan Vanja Radauš, odajući time uspomeni svog sugrađanina dostojnu počast. Ing. Ivan Oštrić 60-GODIŠNJICA OTVORENJA ŠUMARSKOG DOMA I OSNUTKA ŠUMARSKE AKADEMIJE U ZAGREBU U prostorijama Šumarskog društva NRH u Zagrebu održana je dana 3. XI. 1958. mala svečanost u spomen 60-godišnjice otvorenja Šumarskog doma i osnivanja Šumarske akademije u Zagrebu. Ovoj svečanosti prisustvovali su osim članova zagrebačkog Šumarskog kluba još i članovi Plenuma Š. društva Hrvatske, koji su se toga dana našli u Zagrebu. Svečanost je otvorio predsjednik Društva ing. Ma ti ja Butković koji se u kraćem govoru osvrnuo na taj, za naše Društvo, historijski datum. Poslije govora druga predsjednika, uzeo je riječ senior šumarske struke prof. Alfons Kauders, kojega su svi prisutni oduševljeno pozdravili. On je na veoma zanimljiv način evocirao uspomene na one dane kada se odlučivalo o osnivanju šumarskog doma, a zatim na dan otvaranje Šumarske akademije. Interesantno je vratiti se u prošlost unazad 60 godina i upoznati se sa prilikama pod kojima su nikle ove naše dvije institucije, od kojih je druga prerasla u današnji Polj. šumarski fakultet, dok se u bivšem Šumarskom domu i danas odvija živa djelatnost Šumarskog društva Hrvatske. Da bi i naši čitaoci dobili o tome što vjerniju sliku, donosimo govor prof. Alfonsa Kaudersa održanog na ovoj svečanosti u cjelosti. Prof Kauders je rekao: U historiji našeg Društva ima nekoliko značajnih momenata. Ali, najznačajniji je svakako onaj, kojem ćemo danas posvetiti nekoliko riječi. Na dan jubilarne proslave sedamdesetipete redovne skupštine održane 6. II. 1954. god. predočili smo kratak historijat našeg Društva. Tom smo prilikom spomenuli, da je na XIII. skupštini održanoj u Osijeku 1887. god., predložio član Društva, šumarnik petrovaradinske im. općine M a k s o P r o k i ć, da si hrvatsko-slavonsko šumarsko društvo sagradi vlastiti dom u Zagrebu. Prirodno je, da je ovaj prijedlog od skupštine primljen jednoglasno. Upravni odbor prihvatio se odmah posla, a prva zadaća je bila da se namakne potrebna glavnica za gradnju Doma. Započelo se, kao u svim sličnim prilikama 1. j . sakupljanjem dobrovoljnih priloga. Nažalost, do 1893. god. sakupljeno je u svemu 291 for. 90 nov. —. Društvo je zamolilo Gradsko zastupstvo u Zagrebu za prikladno gradilište. Molba je odbijena. Izgledalo je da je sve propalo. Do preokreta na bolje došlo je tek 1896. god., kada je u Budimpešti održana milenijska izložba, na kojoj je Hrvatska i Slavonija u posebnom paviljonu izložila predmete svega onog što spada u šumarstvo, lovstvo i drvnu industriju. Mjerodavni faktori zaključili su, da se nakon svršetka izložbe paviljon sa svim predmetima prenese u Zagreb, daruje Društvu i da služi kao šumarski muzej. Kada je po prestanku izložbe trebalo paviljon prenijeti u Zagreb, ispostavilo se je, da bi trošak prevoza kao i postavljanje paviljona u Zagrebu bio vrlo velik. Društvo je stoga odustalo od prenosa paviljona i zaključilo, da u Zagrebu sagradi reprezentativni Dom u kojem će smjestiti Šumarski i lovački muzej. Ujedno je Društvo zamolilo, a nadležne vlasti dozvolile, da se paviljon u Budimpešti proda. Prodajom paviljona dobilo je društvo 14.858 for. Ponovno je predložena molba Gradskom zastupstvu za otstup gradilišta. Molba je uvažena i sada se je već ozbiljno moglo pomišljati na gradnju Šumarskog doma. Godine 1897. odlučila je Zemaljska Vlada da osnuje u Zagrebu Šumarsku Akademiju a kako Vlada nije imala za Akademiju podesnih prostorija, odlučeno je, da se akademija smjesti u Šumarskom domu, gdje bi joj bile pri ruci i zbirke društvenog muzeja. Vlada je sa Društvom po tom predmetu vodila pregovore i odlučeno je, |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1958 str. 72 <-- 72 --> PDF |
da se grdanja Doma izvrši tako, da se u Domu izgrade osim društvenih prostorija i potrebne predavaone za Šumarsku akademiju. Gradnja Doma izvedena je prema projektu graditelja Eignera i Carneluttija. Ali, kako je Društvo raspolagalo vlastitom gotovinom od samo 35.267 for., a građevni trošak iznosio bi 110.000 for. to je Društvo bilo prinuždeno da se obrati za zajam kako bi moglo pokriti građevne troškove. Društvo se je obratilo na zastupstvo Brodske im. općine. Molba je uvažena i zaključeno je, da se Društvu podijeli zajam od 70.000 forinti uz 2% amortizacije i 4«Vo kamate. Osim toga zaprimilo je Društvo od raznih darovatelja za Društveni dom 12.861 for., a za uređenje Šumarskog muzeja 5.000 for. Gradnja Doma započela je rano u proljeću 1898. god., a početkom listopada gradnja je završena. Iz Spomenice, koju je Hrvatsko-slavonsko šumarsko društvo izdalo 1899. god. i iz nacrta koji prileži Spomenici razabire se raspored prostorija Šumarskog doma. U prizemlju na desnoj strani nalazile su se društvene prostorije sa knjižnicom i prostorije Društva za uzgoj lova i ribarstva. Na lijevoj strani prizemlja bile su prostorije Šumarske akademije (Institut za ribarstvo). U I. katu pročelja zgrade bilo je sedam soba (predavaonice i kabineti profesora) za Šumarsku akademiju. U II. katu u sobama pročelja zgrade bio je smješten Šumarski muzej koji je zapremao tri dvorane. U desnom i lijevom krilu nalazili su se privatni stanovi. Svečano otvorenje Šumarskog doma iŠumarskog muzeja bilo je spojeno sa održanjem redovite XXII. glavne skupštine Šumarskog društva koja je održana 20. listopada 1898. god. Dan prije održanja glavne skupštine t. j . 19. listopada društveni su članovili učinili izlet u Božjakovinu. Svrha izleta bila je da se razgleda šumarsko-botanicki vrt Šumarske akademije. Ovaj se je vrt nalazio u starom perivoju Zemaljskog dobra Božjakovina, a zapremao je površinu od 22 jutra. Vrt je bio uređen po uzoru engleskih parkova; jedan dio bio je određen za šumsku floru, a drugi dio vrta za cjelokupnu hrvatsku floru. Isti su dan članovi Društva prisustvovali svečanoj instalaciji rektora, koja je održana u velikoj dvorani Glazbenog zavoda. Tom je prilikom rektor dr. D o č k a 1 pozdravio prve slušatelje šumarstva na zagrebačkom Sveučilištu i spomenuo slijedeće: »Sveučilište bilježi u ovoj školskoj godini osobito važan dogođaj u razvitku i životu svomu. Popunjujući se i usavršujući se postepeno u raznim granama ljudskoga znanja, Sveučilište pozdravlja u ovoj školskoj godini novu naučnu struku, koja mu je prirasla. Na temelju zakona od 13. ožujka 1897. o promicanju gospodarstva u Hrvatskoj i Slavoniji zemaljska je Vlada naredbama od 7. listopada 1898. uređenjem šumarske obuke i izdanjem naukovnoga i ispitnoga reda za slušatelje šumarstva osnovala na Sveučilištu tečaj za slušaoce šumarstva, koji je po zakonu pripojen mudroslovnom fakultetu ...« Rektor nastavlja: »Bogatstva naših šuma, velika potreba i izvoz naših drvnih proizvoda, svestrano zanimanje i trgovanje s ovim našim domaćim proizvodom kojim se dičimo i ponosimo, uputilo je naš Sabor i Zemaljsku Vladu, da šumarsku struku povjeri najvišemu učevnom zavodu u zemlji, kako bi se na strogo znanstvenoj podlozi učila i razvijala, i kako bi se raširili našem mladom naraštaju i otvorili putevi k javnim višim službama u našoj domovini. »Zahvaljujući saboru i zemaljskoj vladi, da su sa Sveučilištem spojili tu naučnu struku, bit će red na ovom Sveučilištu da ju podigne, usavrši i prilagodi potrebi naroda, i da ona postane vrelom intelektualnoga i materijalnoga njegova razvitka. Pozdravljam stoga s radošću otvorenje šumarskoga tečaja na našem Sveučilištu, a smatram svojom, ugodnom dužnošću, da ujedno pozdravim sve prijatelje, promicatelje i stručnjake šumarstva, koji su se u ovoj dvorani sakupili, da s nami zajedno proslave otvorenje šumarskoga tečaja. Slušaoce pak šumarstva privi jamo očinskom ljubavi na naša srca, te im preporučam, da se kolegijalno paze sa svojim drugovima, a ujedno poštuju zakoniti red na ovom Sveučilištu.« Na dan 20. listopada, izvršeno je svečano otvorenje novo sagrađenog Šumarskog doma. Zgrada je bila iskićena zastavama i cvijećem, a stubište ukrašeno egzotičnim, biljem i zelenilom. Ovom svečanom činu prisustvovalo je 106 društvenih članova, mnogi uzvanici i zastupnici Zemaljske Vlade. Predsjednik društva Marko Bombelles pozdravio je prisutne ovim riječima: »Hrvatsko-slavonsko šumarsko društvo radilo je već desetak godina na tomu da sebi u glavnom gradu Zagrebu podigne vlastiti »Šumarski dom«, koji ima da bude obilježjem njegova rada i svjedokom njegova života. To nastojanje Društva vidimo evo danas ostvarenim. Potporom prijatelja i požrtvovnošću svojih članova podigosmo |