DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1958 str. 71 <-- 71 --> PDF |
vezu pred dvije godine, prigodom sjećanja na 50-godišnjicu Kozarčeve smrti, da će 100-godišnjicu njegovog rođenja proslaviti podizanjem spomenika. Otkriće spomenika je obavljeno 30. studenoga o. g. u sastavu niza proslava Dana Republike, uz prisustvo mnoštva građana, predstavnika šumarstva, političkih i kulturnih radnika grada i okolice Vinkovaca. Svečanost su uveličali svojim prisustvom: Dr. Zlatan Sremec, predsjednik Republičkog vijeća Sabora NRH, akademik i autor spomenika Vanja Radauš, izaslanik Poljoprivredno- šumarskog fakulteta u Zagrebu asistent Ing. Ivo Dekanić, predsjednik Šumarskog društva NRH Ing. Mato Butković, izaslanik Matice Hrvatske književnik Vladimir Kovačić, izaslanik Društva književnika Hrvatske Dr. Jure Kaštelan i drugi. Nackn pozdravnih i prigodnih govora, te recitacija, zbog Gradskog pjevačkog društva »Josip Kozarac« otpjevao je nekoliko narodnih pjesama iz Šokadije. Valja posebno istaći, da je idejnu skicu i spomenik besplatno izradio majstor-kipar Vinkovčan Vanja Radauš, odajući time uspomeni svog sugrađanina dostojnu počast. Ing. Ivan Oštrić 60-GODIŠNJICA OTVORENJA ŠUMARSKOG DOMA I OSNUTKA ŠUMARSKE AKADEMIJE U ZAGREBU U prostorijama Šumarskog društva NRH u Zagrebu održana je dana 3. XI. 1958. mala svečanost u spomen 60-godišnjice otvorenja Šumarskog doma i osnivanja Šumarske akademije u Zagrebu. Ovoj svečanosti prisustvovali su osim članova zagrebačkog Šumarskog kluba još i članovi Plenuma Š. društva Hrvatske, koji su se toga dana našli u Zagrebu. Svečanost je otvorio predsjednik Društva ing. Ma ti ja Butković koji se u kraćem govoru osvrnuo na taj, za naše Društvo, historijski datum. Poslije govora druga predsjednika, uzeo je riječ senior šumarske struke prof. Alfons Kauders, kojega su svi prisutni oduševljeno pozdravili. On je na veoma zanimljiv način evocirao uspomene na one dane kada se odlučivalo o osnivanju šumarskog doma, a zatim na dan otvaranje Šumarske akademije. Interesantno je vratiti se u prošlost unazad 60 godina i upoznati se sa prilikama pod kojima su nikle ove naše dvije institucije, od kojih je druga prerasla u današnji Polj. šumarski fakultet, dok se u bivšem Šumarskom domu i danas odvija živa djelatnost Šumarskog društva Hrvatske. Da bi i naši čitaoci dobili o tome što vjerniju sliku, donosimo govor prof. Alfonsa Kaudersa održanog na ovoj svečanosti u cjelosti. Prof Kauders je rekao: U historiji našeg Društva ima nekoliko značajnih momenata. Ali, najznačajniji je svakako onaj, kojem ćemo danas posvetiti nekoliko riječi. Na dan jubilarne proslave sedamdesetipete redovne skupštine održane 6. II. 1954. god. predočili smo kratak historijat našeg Društva. Tom smo prilikom spomenuli, da je na XIII. skupštini održanoj u Osijeku 1887. god., predložio član Društva, šumarnik petrovaradinske im. općine M a k s o P r o k i ć, da si hrvatsko-slavonsko šumarsko društvo sagradi vlastiti dom u Zagrebu. Prirodno je, da je ovaj prijedlog od skupštine primljen jednoglasno. Upravni odbor prihvatio se odmah posla, a prva zadaća je bila da se namakne potrebna glavnica za gradnju Doma. Započelo se, kao u svim sličnim prilikama 1. j . sakupljanjem dobrovoljnih priloga. Nažalost, do 1893. god. sakupljeno je u svemu 291 for. 90 nov. —. Društvo je zamolilo Gradsko zastupstvo u Zagrebu za prikladno gradilište. Molba je odbijena. Izgledalo je da je sve propalo. Do preokreta na bolje došlo je tek 1896. god., kada je u Budimpešti održana milenijska izložba, na kojoj je Hrvatska i Slavonija u posebnom paviljonu izložila predmete svega onog što spada u šumarstvo, lovstvo i drvnu industriju. Mjerodavni faktori zaključili su, da se nakon svršetka izložbe paviljon sa svim predmetima prenese u Zagreb, daruje Društvu i da služi kao šumarski muzej. Kada je po prestanku izložbe trebalo paviljon prenijeti u Zagreb, ispostavilo se je, da bi trošak prevoza kao i postavljanje paviljona u Zagrebu bio vrlo velik. Društvo je stoga odustalo od prenosa paviljona i zaključilo, da u Zagrebu sagradi reprezentativni Dom u kojem će smjestiti Šumarski i lovački muzej. Ujedno je Društvo zamolilo, a nadležne vlasti dozvolile, da se paviljon u Budimpešti proda. Prodajom paviljona dobilo je društvo 14.858 for. Ponovno je predložena molba Gradskom zastupstvu za otstup gradilišta. Molba je uvažena i sada se je već ozbiljno moglo pomišljati na gradnju Šumarskog doma. Godine 1897. odlučila je Zemaljska Vlada da osnuje u Zagrebu Šumarsku Akademiju a kako Vlada nije imala za Akademiju podesnih prostorija, odlučeno je, da se akademija smjesti u Šumarskom domu, gdje bi joj bile pri ruci i zbirke društvenog muzeja. Vlada je sa Društvom po tom predmetu vodila pregovore i odlučeno je, |