DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1958 str. 66 <-- 66 --> PDF |
Proučavanje šumskih štetnika i propaganda. Proučavanjem šumskih štetnika u Italiji bave se Zavodi za entomologiju i fitopatologiju na i van poljoprivrednih fakulteta. U Firenzi postoji Šumarski fakultet na kojemu se šumskim štetnicima bavi docent dr. Rudol f Zocchi . Predmet njegova proučavanja jesu slijedeći štetnici: hrasto v prste n a r (Coraebus bifasciatus), čempreso v krasni k (Buprestis cupressi) i ostali štetnici na čempresu, boro v savija č (Evetria buoliana), j o h i n a pip a (Cryptortynchus laphati), borov savijač, termiti i t. d. U Italiji se provodi i propaganda protiv šumskih štetnika a naročito je intenzivna propaganda protiv štetnika na topolama. Tako je Nacionalno društvo za celulozu i papir izdalo seriju knjižica o štetnicima na topoli: seperdi, staklokrilki, johinoj pipi, zlaticama i t. d. Za niže šumarsko osoblje izdaju se također knjižice kako treba vršiti zaštitu u rasadnicima i šumama. Rezimirajući sve ono što smo vidjeli i čuli u Italiji moglo bi se zaključiti slijedeće: U Italiji prevladava još uvijek tendenca suzbijanja štetnika kemijskim metodama (insekticidma)j Isključivši studije biološke borbe protiv štetnika u šumama i poljoprivrednim kulturama, koje se vrše u Institutu za entomologiju u Napulju koga vodi nsljednik glasovitog entomologa iSilvestria prof. Russo, instituta, koji bi se bavili biološkom borbom protiv štetnih insekata, u Italiji nema. Djelomično na tome radi fitopatološka stanica u Benovi no ona se ograničila uglavnom na primjenu dosadanjih rezultata sa Rodalia cardinalis u borbi protiv uši agruma leer y a purehasi . Borba pomoću patogenih mikroorganizama: virusa, bakterija i sporozoa u Italiji se ne primjenjuje kao što je to slučaj u Njemačkoj i Francuskoj. Veoma je, značajno za Italiju da se Institut za agrarnu entomologiju u Paviji kojega vodi prof. P a v a n bavi proučavanjem uloge šumskog mrava (Formica rufa) u šumskoj biocenozi i njegovom aklimatizacijom u raznim klimatskim područjima i biotopima. Uloga malog šumskog mrava za higijenu šume je neobično značajna iako šumski mrav ne može spriječiti štete ako je već do masovne pojave došlo. No njegova uloga u preventivnoj zaštiti i sprečavanju gradacija je izvan sumnje. Stoga se i pokusi koji se u Italiji vrše sa šumskim mravom u velikim razmjerama mogu smotati za zaštitu šuma veoma korisnim. Iako je uloga šumskoga mrava u zaštiti šuma više preventivnog karaktera taj korisni stanovnik u stanju je da u slučaju masovne zaraze decimira broj šumskih štetnika. U tome smislu možemo ga smatrati važnim faktorom ne samo u preventivnoj već i represivnoj akciji protiv šumskih štetnika. Stoga se upotreba šumskog mrava u šumama protiv šumskih štetnika može smatrati jednim veoma važnim vidom biološke borbe u kojoj Italija danas pored Njemačke zauzima prvo mjesto. NJEMAČKA U Njemačkoj smo se upoznali sa radom Instituta za biološko suzbijanje štetnika u Darmstadtu (Biologische Bundesanstalt für Land und Forstwirtschaft, Institut für biologische Schädlingsbekämpfung, Leiter dr. J. Franz), Institut za suzbijanje šumskih štetnika u Göttingenu (Niedersächs. Forstlichen Versuchsanstalt, Ab. B Forstschädlingsbekämpfung, Leiter prof. Schwerdtfeger, Institut za primjenjenju zoologiju Univerziteta u Würzburgu (Institut für angewandte Zoologie Würzburg, Leiter prof. K. Gösswald), te isto takav Institut u Münchenu (Leiter prof. W. Zwölfer). Institut u Darmstadtu proučava pitanje biološke borbe protiv štetnih insekata, a pri tome je naročito orijentiran na patogene mikroorganizme: gljive, bakterije, spoirđije i viroze. Institut ima četiri odjeljenja: ekološko (dr. Niclas), mikološko (dr. Müller-Koegler), patološko (dr. Krieg), i histološko (dr. Huger). U ekološkom odjelu Instituta proučavaju se gradacije štetnih insekata, uloga ekoloških faktora na gradacije a naročito uloga epizootija prouzrokovanih patogenim mikroorganizmima. U ovome se odjelu na temelju gradoloških studija određuje vrijeme i način tretiranja napadnutih sastojina bakterijskim odnosno virusnim suspenzijama. U vrijeme naše posjete uzgajale su se u staklenkama hrušteve grčice. U svakoj posudi nalazila se po jedna larva čiji se razvitak mogao kroz prozirne staklene stijenke lijepo pratiti. 432 |