DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1958 str. 54 <-- 54 --> PDF |
PROTUPOŽARNA SLUŽBA I VJETROBRANI POJASEVI U AMERIČKIM ŠUMAMA I. UVOD Za vrijeme moga boravka na specijalizaciji u S. A. D. 1957. godine — imao sam prilike, da pored proučavanja glavnog predmeta specijalizacije — »Primjena fotogrametrije u šumarstvu« — vidim i američku protupožarnu službu i vjetrobrane pojaseve. U ovome članku ukratko ću opisati moja zapažanja o protupožarnoj službi i vjetrobranim pojasevima u svrhu zaštite komunikacija građevinskih objekata i zemljišta uopće. Američko je šumarstvo u nekim disciplinama vrlo intenzivno, a u drugima dosta ekstenzivno. Među vrlo intenzivne discipline šumarske djelatnosti u S. A. D. — mogu se bez daljnjega uvrstiti i protupožarna služba i primjena vjetrobranih pojaseva za zaštitu objekata svih vrsta. II. PROTUPOŽARNA SLUŽBA Jedan od najvećih neprijatelja američkih šuma i njihovih šumara jesu šumski požari, s kojima američki šumari vode stalno ogorčenu borbu. Uzmemo li u obzir američke klimatske, geografske i fitocenološke prilike — onda nije nikakovo čudo, da je požar česta pojava u američkim šumama. Najveći uzročnici požara jesu nepožljivi turisti, pastiri itd. U Americi je prilično suha i po malo tropska klima — tako da preko ljeta vidimo osušenu prizemnu floru, naročito šumsku i prerijsku, koja je vrlo lako zapaljiva. Šumski požari su često puta toliko jaki, da unište na stotine i hiljade hektara šume — prije nego se mogu ugasiti. Naročito su opasni u doba kada je prizemni flora suha i kada pusu jaki vjetrovi. Zbog toga je u Americi danas razvijena vrlo moderna, obimna i tehnički dobro opremljena protupožarna služba. Svaki šumarski »Forest Service« ima dobro organiziranu protupožarnu službu. Tako smo na pr. u mjestu Buen a Vest e (Virginia) u »Jefferson National Forest Service« vidjeli da ova šumska ustanova raspolaže sa 6 specijalnih kamiona i ogramnim količinama raznog oruđa — samo za gašenje šum. požara, a u mjestu Missoul a (država Montana) vidjeli smo nekoliko aviona, mnogo padobrana i svu moguću opremu, koju spuštaju avioni sa šumarima — padobrancima na mjestu požara. Jedan od najuspješnijih načina gašenja požara vidjeli smo u šumi »Jefferson National Forest«. Tu je požar zahvatio oko 60 ha mješovite šume četinjara i lišćara. Požar su najprije gasili sa sredstvima sličnim našima t. j . krampovima, lopatama i si. Međutim sve to nije pomoglo dok n:su dovukli veliki buldožer, koji je ob.šao požarnu površinu oborivsi pred sobom sva stabla debljine do 30 cm prsnog promjera i uzorao pravi put sa kojega je odbačena sva vegetacija. Naravno da i u Americi gašenje vodom — vrlo rijetko dolazi u obzir. Da bi se požar mogao što prije uočiti — Amerikanci grade protupožarne tornjeve — osmatračnicu požara. Na priležećoj slici broj 1 vidimo ovakav jedan vrlo moderan i dobro opremljen vatrogasni toranj (Fire Tower), koji je sagrađen iz željeza i visok je oko 25 m. Na vrhu ovoga tornja nalazi se soba za čuvara (Warden). Soba je velika 3X4 m u površini i oko 2,5 ni visoka. U sobi se nalazi telefon, radioaparat, krevet, pisaći stol, stolice, peć i lampa na gas. Najvažniji inventar ove sobe pored telefona je okrugli stol na kojem je nategnuta okrugla mapa područja koje čuva i osmatra čuvar sa požarnog tornja. Stol i mapa razdijeljeni su na stupnjeve od 0—360*. Na stolu se nalazi i diopter za viziranje Podrobniji opis glavne teme »Primjena fotogrametrije u šumarstvu« — opisao sam u »Narodnom Šumaru« broj 1—3 iz 1958. godine, pod naslovom »Primjena fotogrametrije u američkom šumarstvu«. 420 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1958 str. 55 <-- 55 --> PDF |
sa stajališta na mjesto nastalog požara. Kada se požar pojavi — čuvar pomoću okrugle mape razdjeljene u stepene i dioptera točno može očitati pod kojim uglom se pojavio požar. On to odmah telefonom javi svojoj Šumskoj upravi. Na drugom — suprotnom mjestu nalazi se drugi toranj sa istim uređajem kao i prvi. U Šumskoj upravi na osnovu ovakova 2 izvještaja mogu točno znati na kojem se je mjestu pojavio požar. Naime sjecište dviju smjerova (pravaca) koje su javili 2 čuvara — prestavlja točno mjesto požara. Čuvari su namješteni samo sezonski t. j . za doba godine kada se požari obično mogu pojaviti. Prema tome oni pored ove dužnosti moraju imati još neko vrelo prihoda — da bi mogli živjeti i zarađivati čitavu godinu. U Americi nemaju nikakovih lugara niti čuvara šuma u našem smislu riječi. Zbog toga su im ovi čuvari požara neophodno potrebni, jer su oni jedina zvanična lica, koja za vrijeme sezone požara — žive u šumi i paze na nju barem sa ovoga stanovišta. Šumske štete su im vrlo rijetke pojave, a doznake stabala za sječu i šumsko kulturne radove vrši izravno osoblje iz šumskih uprava — pa im lugari nisu mnogo ni potrebni. SI. 1 SI. 2Protupožarni toranj u S. A. D. Vjetrobrani pojas podignut u državi sa osmatračnicom. Nebraska radi zaštite ceste Amerikanci polažu veliku važnost na čuvanje šuma od požara. To se lako vidi na svakom koraku ako prolazite kroz šumske predjele. Svuda se vide vrlo šarolike parole i propaganda za čuvanje šuma — ističući velike koristi, koje šume daju. Naročito je lako uočiti njihovog naslikanog medvjeda »Smoky«-a, koji upozorava sve prolaznike na važnost čuvanja šume od požara. Pored toga široka televizijska mreža vrlo često daje dugačke programe sa čitavim filmovima o strahotama, koje nanosi požar u šumi. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1958 str. 56 <-- 56 --> PDF |
III. VJETROBARNI POJASEVI Iako u S. A. D. ima mnogo šuma (oko 262 miliona ha) ipak ima i mnogo predjela, koji nemaju nikako ili imaju vrlo malo šuma. Amerika je poznata sa svojim jakim i čestim vjetrovima upravo uraganima. Ogromne su štete, koje ovoj zemlji nanose vjetrovi. Mnogi američki gradovi kao što su Chicago — nazivaju se »Windy City« — t. j . grad vjetrova. Uslijed jakih vjetrova mnoga poljoprivredna zemljišta su postala sterilna, mnoge komunikacije uništene i zimi zatrpane, mnoge građevine porušene. Upravo najplodnija poljoprivredna područja nemaju šuma — niti slične vegetacije, koja bi ih branila od bijesa vjetra, uragana i »Huricane«-a (hariken) — kako ga u Americi često zovu. Mnoga su zemljišta opustošena i čekaju, da ih se zaštiti od ovoga zla, da se ponovno privedu kulturi. SI. 3 Vjetrobrani pojas podignut u Montani (USA) 1947. god. oko farmerskog imanja Praktični Amerikanac ni ovdje ne stoji skrštenih ruku — nego radi punom parom na podizanju prije svega vjetrobranih pojaseva, a zatim većih šumskih sastojina. Oni su uvidjeli kakav klimatski i zaštitni značaj ima šuma — jer sada skupo plaćaju ranije nerazumijevanje za šume, koje je dovelo mnoge američke krajeve do uništenja šume i do postepenog uništenja svake druge vegetacije u predjelima gdje vladaju jaki vjetrovi. Zbog toga danas u Americi postoje čitave institucije za podizanje vjetrobranih pojaseva. Naročito velike i uspješne vjetrobrane pojaseve imao sam prilike vidjeti u državi Nebraska. Vjetrobrani pojasevi se podižu obično 10—30 m široki i na milje dugački. Oni se gotovo nikada ne podižu samo iz jedne nego od više vrsta drveća. Često puta svaki red stabala u istom pojasu zasađen je drugom vrsti drveta. Samo u 2 američke države Nebraska i Južna Dakota — podignuto je do danas oko 11.000 km dužine vjetrobranih pojaseva. Kažu, da su najbolji pojasevi od raznih četinjača (borovi, juniperusi i slično), jer da najbolje zaštite od vjetra. Gotovo sve troškove oko podizanja ovih zaštitnih pojaseva snosi država bez obzira da li on štiti zemljište farmera ili javne objekte. Farmeri u ovome radu samo pripreme tlo za sadnju šum. sadnica t. j . uzoru ga traktorima i izbrazdaju ga plugom za sadnju. Kasnije kada se nasadi podignu — farmer je dužan da ih njeguje. Dakle, oko 80%> troškova oko podizanja ovih pojaseva snosi država, a 20 hrast, razni borovi (banksiana, strobus i dr.). Topole su se na suhim pjeskovitim tlima mahom posušile. 422 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1958 str. 57 <-- 57 --> PDF |
U ovim predjelima imaju mnogo pjeskovitih terena, koje moraju vještački natapati. Farmeri ovdje kopaju po 70 m duboke bunare. Sa motornim pumpama {Irrigation = bunar) crpu vodu iz ovako dubokih bunara. Svaki farmer ima svoj vlastiti bunar. Na priležećim slikama 2—3 vidimo dobro uspjele vjetrobrane pojaseve, koji štite komunikacije i farmerska imaja. Nevjerojatno su velike koristi uspjesi postignuti podizanjem ovakovih pojaseva. Podizanjem vjetrobranih pojaseva, sterilno i za svaku kulturu neupotrebljivo zemljište, nakon 15 godina postalo je opet plodno i sposobno za poljoprivredne kulture. Na slici 4 prikazano je jedno jelovo stabalce, koje se nalazi na vjetrobranom pojasu i koje je farmer namjerno prevršio, da bi mjesto jednoga vrha — mogao dobiti 3 i više postranih grana, koje preuzmu drvca, koja se u Americi dobro unovčuju. Zato su farmeri pribjegli čak i ovakovom dovitljivom poslu, t. j . prevršavanju jelovih stabala, da od istog stabla dobiju ne jedno, nego 3—5 kvalitetnih božičnih drvaca. Koga pobliže zanima detaljan rad na podizanju ovih pojaseva može pročitati između ostalih i američku knjižicu: »The windbreak — as a farm asset« izdata u farmerskom biltenu broj 1405 (U. S. Department of Agriculture). Vjerujem, da i mi u našoj zemlji u mnogim predjelima imamo neprilikama štetama od vjetra i jakim zimama potenciranim vjetrom Kao što su na primjer ličke visoravni i Deliblatski pjesci, te svi ostali predjeli na visoravnima i ravnicama gdje u blizini nema šuma. Šumski vjetrobrani pojasevi štite zemljište i sve objekte na njemu prije svega od štetnog djelovanja vjetra, zatim od brzog isušivanja tla, nasade od mehaničkog uništenja, zimi od prejake zime koju pojačava vjetar, a ljeti od prejakog sunca i isparavanja. Oni nam daju zaklone i ukrašuju naša polja svojim bujnim zelenilom. Osim toga daju stalan prihod na drvetu, koje je vrlo dragocjeno u ovakovim bezšumovitim krajevima. SI. 4. Jelovo stablo prevršeno radi dobivanja većeg broja božičnih drvaca od postranih grana. Nadam se, da će i naši šumari imati koristi od poznavanja načina podizanja o primjeni vjetrobranih pojaseva u Americi. Što više iskustva i više poznavanja ovoga predmeta, to je veća garancija za uspjeh u radu na ovome polju važne i delikatne šumarske djelatnosti. Ing. Nikola Eić \ |