DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1958 str. 33 <-- 33 --> PDF |
Pišemo li umjesto log y -i), log a = A, log ( 20 + jt ) = š izlazi IJ»A + C5, (4) a to je jednadžba pravca u koordinatnom sistemu, Š, i]. Prema tome može se konstruirati funkcionalni papir, na kojem će zavisnost godišnjega volumnog prirasta i prsnog promjera (za jelu u Gorskog Kotaru) biti približno pravac. Na slijedećoj strani prikazan je takav papir, koji je umanjen kod kliširanja. Originalna veličina tog papira iznosi 21 x 29 cm, a jednadžba skala \´— — 85 cm log r-QXh \ , v = 9 cm log y 2. Kod problema, gdje se na temelju mjerenih podataka mora konstruirati linija izjednačenja, potrebno je, da bude dovoljno podataka, t. j . dovoljan broj točaka, da bi se krivulja mogla ucrtati. Potreban je toliki broj točaka, da se pouzdano može odrediti i oblik i položaj linije izjednačenja. Ako je oblik linije zadan, onda je potrebno odrediti samo položaj, a za to je već dovoljan i manji broj podataka. Ako je pak ta linija pravac, onda je posao još sigurniji, a osim toga se u slučaju, kad je linija izjednačenja pravac, može primijeniti i jednostavna — te prema tome i jeftina — metoda računskog izjednačenja. Najjeftinija metoda izjednačenja je grafičko (okularno) uklapanje linije izjednačenja u nanesene podatke (točke) na koordinatnom sistemu (na milimetar papiru). Za takav način izjednačenja potrebno je relativno dosta podataka, a osim toga rezultat je opterećen subjektivnom griješkom, t. j . ako jedna osoba izvrši izjednačenje (ucrta liniju izjednačenja), onda će se ta linija razlikovati od linije, koju će dobiti druga osoba. Da Be umanji taj subjektivni utjecaj, a poveća sigurnost, treba i više podataka, pa ako je način sakupljanja podataka jeftini (na pr. mjerenje visina za konstrukciju sastojinske visinske krivulje), onda taj grafički način — u praksi — zadovoljava. Najtočniji način izjednačenja je onaj, kod kojega se primjenjuje metoda najmanjih kvadrata, no taj je način uz današnju opremu (ručne računske mašine) veoma skup, te za praksu ne dolazi u obzir. Srednji put bio bi primjena t. zv. metode sredina. To je metoda, kod koje ima relativno malo računskog posla, a nema subjektivnog utjecaja, te je radi toga dovoljan i manji broj podataka. No, da bi se ta metoda mogla upotrebiti, mora biti poznat analitički oblik linije izjednačenja, i on mora biti takav, da se linija može anamorfozirati, t. j . da se može dovesti na oblik pravca. Metoda sredina zahtijeva nešto više posla, nego obično grafičko izjednačenje. Prema tome, ako je problem takav, da se može prikazati pomoću pravca na nekom od već uobičajenih funkcionalnih papira (logaritamski papir, polulogaritamski papir) ili na specijalno konstruiranom funkcionalnom papiru, koji za dotični specijalni slučaj treba posebno konstruirati, i ako je ušteda, koja nastaje uslijed manjeg broja potrebnih podataka veća, no što je povećanje troškova obrade podataka (troškovi izjednačenja po metodi sredina veći su od troškova izjednačenja običnim grafičkim putem), onda je korisno primijeniti metodu sredina. Određivanje |