DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1958 str. 29     <-- 29 -->        PDF

jatno tercijarnog podrijetla, a u širem (ili transalpinskom) smislu ona je
ilirski florni elemenat. Raste u oblasti mediteranske i toplije submediteranske
vegetacije. Najsjevernije nalazimo je u Južnoj Švicarskoj i Južnom
Tirolu. Ona je listopadni do 5 m visoki grm. Prema An i ću (1) dolazi
kao elemenat gariga i razbitih šikara toplijega submediteranskog područja.


Trebalo je istražiti mogućnost njena uzgoja, jer u literaturi nema o
tome podataka. Praksa također nema o tome iskustva. Zato se pristupilo
orijentacionim istraživanjima, da se prikupe osnovni podaci za daljni rad.


Orijentaciona istraživanja vršena su u rasadniku Špinut u Splitu.
Istraživanja su trebala utvrditi procenat klijavosti, procenat i vrijeme
nicanja, te razvoj biljaka. Takvi podaci nužni su za daljnji rad u rasadniku.
Podaci i iskustva, dobivena u rasadniku, koristila bi se za rad na terenu.


U tu svrhu sabrani su u februaru 1951. godine plodovi s grmova na
kamenjarima oko Klisa.- Ustanovljeno je, da u kilogramu ima oko 4.500
plodova. U plodu su uglavnom po dvije sjemenke. Plod je okružen žutocrvenim
krilom. Veoma je tvrd, gotovo koštunjav. Sjemenke imaju tvrd
ovoj kao kod rogača.


Sjeme prije sjetve nije močeno, jer se htjelo draču uzgojiti pod što
prirodnijim uvjetima. Sjetva je izvršena početkom marta 1951. godine u
redove, koji su međusobno udaljeni 20 cm i u istom razmaku izvršena je
sjetva u redovima. Sijanje je vršeno na dubini od 1 cm. Posijano je 600
plodova i 300 sjemenki. Nicanje je počelo 15. maja. Uspjeh nicanja pri
sjetvi plodova utvrđen je sa 0,66%, a pri sjetvi sjemena s 1,33%. Mali
procenat nicanja je zbog toga, što sjeme vjerojatno preleži." Osim toga
treba sjeme vjerojatno zbog tvrdog ovoj a prije sjetve močiti. Tvrdi ovoj
je zapravo zaštita protiv nepogoda. On štiti sjeme od propadanja do momenata,
kad ne nastupe povoljni uslovi za nicanje. Nepovoljne prilike, u
kojima drača uspjeva, donekle objašnjava obilan urod sjemena. Zbog nepovoljnih
ekoloških uslova najveći dio sjemena propada. Da bi se vrsta
održala, potrebna je velika količina plodova. Vrsta je dakle adaptirana, da
kvantitetom i kvalitetom osigura svoj opstanak.


Primjećeno je, da je najveći dio posijanog sjemena istrunuo. Trulenje
je uslijedilo vjerojatno zbog toga, što drača uspijeva u najaridnijim uslovima
pa ne podnosi trajnu vlagu rasadnika, koji je bio češće zalijevan.
Njoj je izgleda potrebna i kroz vrijeme nicanja tek minimalna količina
vlage, te minimalna svježina tla za uspijevanje. Ugibanje ponika nije
primjećeno.


Iako je nicanje bilo veoma s]abo, ipak je broj uzgojenih biljaka omogućilo,
da se dođe do nekih orijentacionih podataka. Konstatirano je, da
drača u prvoj godini brzo raste i da se neobično živo grana. Dužina nadzemnog
dijela biljke kreće se između 18 i 65 cm. Dužina najveće žile varira
od 57—58 cm. Ukupna duljina žila, duljih od 10 cm, iznosi po biljci 3, 77 m.
Broj žila duljih od 10 cm kreće se po biljci oko 8 komada. Iz ovih podataka
se vidi, da je sistem žila veoma razgranat. To je razumljivo, jer drača
treba za svoj opstanak na skeletnim tlima iskoristiti sve mogućnosti, koje
joj pruža oskudno tlo, a to može samo ako ima razvijeni sistem korijenja.