DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1958 str. 25 <-- 25 --> PDF |
NEKOLIKO MISLI I ORIJENTACIONIH PODATAKA O PRIMJENI DRAČE (Paliurus aculeatus Lamp.) PRI POŠUMLJAVANJU KRŠA. Horvat ing. August, Zagreb Melioracija degradiranih krških površina je poljoprivredno-šumarski odnosno za veći dio krša stočarsko-šumarski problem. Na tu povezanost poljoprivrede i šumarstva na ovakvim terenima ukazao je već Wessely (18), a potom Premužić (13), Bertram (3), Ziani P(17) i mnogi drugi. Unatoč tim ukazivanjima melioracija krša biološkim metodama vršila se samo u području šumarstvo. To je proizlazilo iz činjenice, što se najveći dio degradiranog krša supsumira pod pojam »apsolutno šumskog tla«. Decenije šumarskog rada neosporno su dokazale, da je postavka spomenutih autora pravilna. Samo šumarstvo nije moglo — usprkos izvjesnim uspjesima — efikasno rješavati složenu problematiku melioracije degradiranog krša. Sječa, požari i ekstenzivno stočarstvo devastirali su u 19. i 20. vijeku mnogo veće površine, od onih, koje su pošumljavanjem i drugim mjerama restaurirane. Naročito se to odnosi na ekstenzivno stočarstvo, koje traži sve veće površine, a time ugrožava opstanak nerezistentnijim vrstama bilja i pretvara čitave komplekse u potpunu pustoš. Reguliranje načina ispaše i sječe osnovni je preduvjet za svaku melioraciju. Kako svako ograničenje u pogledu sječe i paše predstavlja zadiranje u osnovu privrede krškog stanovništva, ne treba takve zahvate provoditi bez prethodne svestrane studije i sastava kompleksne osnove dotičnog područja. Studije za takvu integralnu melioraciju jednog područja zahtijevaju sudjelovanje i usku suradnju iskusnih stručnjaka onih grana privrede, koje su glavni nosioci ekonomike tog područja. Izrada integralnih melioracionih osnova je rad, koji pretpostavlja detaljno poznavanje prilika područja i suvremenih metoda melioracije, a sama izrada osnove dulji vremenski period. Život, međutim traži hitno rješenja pojedinih problema na kršu. To su prioritetni radovi za koje su zainteresirane razne grane privrede. U okviru šumarstva to su najčešće slijedeći: — podizanje kultura u slivnim područjima bujica u cilju obuzdavanja njihova štetnog djelovanja; — podizanje kultura u slivu umjetnih jezera hidroenergetskih postrojenja u cilju sprečavanja donošenja materijala i zapunjavanja jezera; — podizanje zelenih pojaseva oko naselja i pojedinih objekata u cilju rekreacije, oblikovanja krajolika odnosno konzerviranja spomenika prirode; — podizanje vjetrobranih pojaseva za zaštitu komunikacija i stvaranje povoljnih klimatskih prilika za uspijevanje poljoprivrednih kultura u izloženim zonama. Navedeni radovi predstavljaju važne mjere, kojima se osigurava uspjeh grana, u čiju se korist izvode. Zbog toga, kao i zbog troškova izvedbe, oni se moraju dobro pripremiti i uspješno privesti kraju. Najčešće su to razni vidovi pošumljavanja. Uspjeh rada je prvenstveno ovisan o tome, da se sadnice »prime«, a potom da se |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1958 str. 26 <-- 26 --> PDF |
održe na životu. Primanje biljaka — uz pretpostavku, da je materijalom za sadnju pravilno manipulirano, te da je odabrana vrsta drveća, kojoj odgovaraju ekološki uslovi —i ovisi o tehnici sadnje. Tehnika sadnje ne će se ovdje tretirati. O njoj su posljednjih decenija iznijeli svoja iskustva i opažanja D. Burkalov (4), A. Premužić (13), I. Oraš (12), A. Krpan (9), V. Veltram (2), M. Obradović (10 i 11), P. Ziani [16), A. Horvat 7, M. Simunović (14) i drugi. Posebno je pitanje održanje biljaka. U degradiranom dijelu krša izmijenjeni su stanisni faktori. Degradirana tla krša, koja su bez ili s iskudnom vegetacijom, nisu pogodna za podizanje šume — najsloženije biljne zajednice — koja se u prirodi razvija u posebnim, za sebe, povoljnijim uslovima. Na devastiranom kršu, gdje su degređacijom vegetacije i tla uslovi temeljito izmijenjeni, podizanje šuma izravno sadnjom sadnica a napose sjemenom često je neuspješno. To potvrđuju mnogobrojna bezuspješna pošumljavanja kao i veliki broj uginulih biljaka na radilištima gdje je pošumljavanje uspjelo. Ukratko dosadanja pošumljavanja možemo uporediti s bitkom, u kojoj do izvojevanja pobjede ima u većini slučajeva daleko više mrtvih, nego živih. Primjenom agrotehničkih mjera broj održanih biljaka danas je daleko veći, ali još uvijek ne zadovoljava. Fitocenologija je u tom pogledu unijela više svijetla. Vegetacija izvjesnog područja može se kretati u progresivnom i regresivnom pravcu. Regresija je redovno posljedica utjecaja antropozoogenih faktora. Stadiji progresije i regresije su sigurni indikatori stanisnih prilika, pa nam zbog toga stanje biljnih zajednica pokazuje put, kojim valja poći pri zaustavljanju regresije i obnovi vegetacije — odnosno pri rneliorativnim zahvatima. Iz stadija progresije i regresije dolazimo do zaključka, da se pošumljavanje degradiranih terena treba prema intenzitetu degradacije vršiti u sukcesijama . Ova postavka je teoretski pravilna. Praktički se trebaju izvršiti još mnoga istraživanja, da se ona može egzaktno primijeniti. Na području fitoceneologije izvršena su uglavnom istraživanja, a njihova primjena je tek u začetku razrade, koja predstavlja dugotrajan posao. Posebno je pitanje, koliko razvojnih faza treba primijeniti pri melioraciji u sukcesijama, prije nego počnemo s unošenjem vrsta drveća. To je važno pitanje, na koje je vezano trajanje melioracije, a time i obim financijskih sredstava. Da se prijeđu sve faze sukcesije, trebalo bi prema ocjeni Wraber a (20) 50—100 godina. To je predugačak period. Danas je već utvrđeno, da se može skratiti primjenom pionirskih vrsta i tehničkim zahvatima. Pionirske vrste mogu biti prizemno rašće, grmlje i drveće. Na najjače erodiranim terenima treba u pravilu početi prizemnim rašćem, zatim unošenjem grmlja i konačno drveća. Najčešći je slučaj na degradiranim površinama krša, da njihovo stanje dopušta započinjanje melioracije rezistentnim vrstama grmlja, a kad ono izvrši svoju zadaću, da se unose pionirske vrste drveća (obično borovi) ili rezistentne vrste drveća iz šumskih zajednica tog područja. Primjena grmlja kao pionirske vrste uspješna je, kako to potvrđuje rad Č o lic a (5), a ekonomski je opravdana, jer se troškovi njegova unošenja refundiraju smanjenjem izdataka kod popunjivanja biljkama drveća, kojima je na taj način već pri prvoj sadnji osiguran daleko veći postotak primanja i održanja. Na primjenu grmlja pri melioraciji upućuju razni autori. F u k a r e k (6) preporuča tilovinu (Petteria ramentacea). Povoljnu ulogu borovice pri melioraciji serpentinskih erozivnih područja obradio je Ć o 1 i ć (5). Tre |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1958 str. 27 <-- 27 --> PDF |
gubo v (15) govori o praktičnoj važnosti smrike, vrijesa itd. pri pošumljavanju krškog područja. Z i a n i (18) spominje, da pri melioraciji površina, gdje je tlo veoma degradirano treba upotrebiti pionirske vrste kao smriku, draču, glog, kadulju, vrisak itd. Direktnu sadnju biljaka drveća preporuća samo na bolje usčuvanim tlima. Upotreba grmlja pri pošumljavanju degradiranog krša u sukcesiji ne će ublažiti sve nepovoljne elemente poremećenih ekoloških uslova, ali će smanjiti nepovoljno djelovanje mikro i mezoklimatskih faktora, koji su od vitalne važnosti za održanje biljaka. Praksi je već odavno poznato, da biljke mnogo bolje odolijevaju, ako su sađene pod zaštitom grmlja. To se saznanje gotovo redovno koristilo na radilištima, gdje su postojali takvi elementi vegetacije. Međutim, ono se nije koristilo, u svrhu stvaranja zaključka, da zbog boljeg uspjeha na jako degradiranim terenima treba prethodno pristupiti podizanju grmlja. Vjerojatno je tome uzrok to, što nije postojala prava predodžba o važnom utjecaju grmlja na uspjeh pošumljavanja. Tek u najnovije vrijeme njegova je uloga uočena i objašnjena. Korisnost upotrebe grmlja, kako je već napomenuto spominju mnogi autori. Međutim, na to pitanje se posve određeno osvrnuo već klasik krša Wessel y (18), koji kaže: »Istina je, da ove dvije vrste grmlja (Juniperus i Paliurus) ne daju stvarno nikakve osobite koristi, ali uspjevaju na najlošijim kamenjarima, gdje su gotovo neuništive. Tamo, gdje se iz bilo kojeg razloga u dogledno vrijeme ne će ništa drugo unositi, bilo bi poželjno i korisno i ovo bijedno grmlje. Ono bi zaslužilo, da se u izvjesnim prilikama i vještački uzgaja, što sigurno nije ni teško ni skupo«. Wessel y ne polazi sa gledišta, da mu te vrste služe kao zaštita, iako bi se i to moglo zaključiti iz njegovih imisli. Njemu je prvenstveno bio cilj, da se krš »zazeleni«. Iz izloženoga slijedi: — da upotreba grmlja nije nova i da se odavna preporuča, a praksa je pokazala, da je njegova upotreba korisna, iako se malo primjenjuje; — da se tek u najnovije vrijeme njegova upotreba ponovo pokreće. Osim navedene primjene grmlja postoji i druga mogućnost njegova korištenja. Kad su svojevremeno razmatrani svi uzroci neuspjeha pošumljavanja, došlo se do zaključka, da je među ostalim jedan od uzroka to, što pošumljenje površine nisu dovoljno zaštićene od ugona stoke. Najefikasnija zapreka ulasku stoke u branjevinu je suhozid. Međutim, podizanje suhozida je veoma skupo. Prema cijenama, koje je Sekretarijat za šumarstvo NRH primjenjivao pri razradi planova za period 1957.—1960. god. za krško područje, troškovi podizanja 1 tm suhozida visine 1,30 i širine 0,40 m u kruni planirani su s 165 dinara. Tu je računana samo radna snaga bez doprinosa zajednici. S doprinosom taj se iznos penje gotovo na dvostruko, pa je očito da se podizanjem suhozida troškovi pošumljavanja znatno po visu ju. Zadnjih godina odustalo se uglavnom od podizanja ogradnih zidova, pa se branjevine samo označuju kamenim humkama. Ta mjera nije uvijek dovoljno efikasna, zbog toga treba naći jeftiniji način ograđivanja. U obzir dolazi živa ograda od materijala, koji se može uzgojiti iz sjemena na terenu, dakle od vrsta koje mogu uspijevati pod najnepovoljnijim uslovima. Među takve vrste spada drača. Toj svrsi ona odlično odgovara, jer je zbog stvaranja trnja neprolazna. Osim toga drača se koristi: |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1958 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— iako je bodljikava pri prehrani stoke, naročito u proljeće kad izbiju mladi listovi; — za t. zv. »dračenje« ogradnih zidova, da se na najefikasniji način spriječi ulaz stoke i ljudi u ograđene prostore. Negdje se površine povremeno ograđuju sa suhom dračom i bez zidova. — U mnogim krajevima ona je često jedino gorivo. Drača se siječe posebnim alatom — sličnom kosiru — iza čega se suši. Osušena se prije upotrebe krši i drobi drvenim batom. Pri pošumljavanju kamenjara na kojima nije vidljiva uslojenost kamena, a obrasle su dračom, ona pokazuje mjesta gdje je moguće prodiranje korijenovog sistema u tlo vrste kojom pošumljavamo. Na kamenjarama ekstremne degradacije može drača korisno poslužiti za podizanje dvorednog zaštitnog pojasa slično živicama u pravcu okomitom na smjer bure ili insolacije, koji pojasevi stvaraju zaštitu biljkama šumskih vrsta drveća ili grmolikih leguminoza. Zbog tih njenih svojstava pristupilo se njenom istraživanju. PoZ/i/rus accf/eafus jCam. (prema W.-Z/e/rppf-tr} Drač a ili dirak a (Paliurus aculeatus Lam. ili po najnovijoj nomenklaturi P. spina Christi Mill., porodice Rhamnaceae) je naročito rustikalna, rezistenta i kserofilna vrsta. Nalazimo je među posljednjim ostacima drvenaste vegetacije kamenjara. Prema Horvatić u (8) je vjero |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1958 str. 29 <-- 29 --> PDF |
jatno tercijarnog podrijetla, a u širem (ili transalpinskom) smislu ona je ilirski florni elemenat. Raste u oblasti mediteranske i toplije submediteranske vegetacije. Najsjevernije nalazimo je u Južnoj Švicarskoj i Južnom Tirolu. Ona je listopadni do 5 m visoki grm. Prema An i ću (1) dolazi kao elemenat gariga i razbitih šikara toplijega submediteranskog područja. Trebalo je istražiti mogućnost njena uzgoja, jer u literaturi nema o tome podataka. Praksa također nema o tome iskustva. Zato se pristupilo orijentacionim istraživanjima, da se prikupe osnovni podaci za daljni rad. Orijentaciona istraživanja vršena su u rasadniku Špinut u Splitu. Istraživanja su trebala utvrditi procenat klijavosti, procenat i vrijeme nicanja, te razvoj biljaka. Takvi podaci nužni su za daljnji rad u rasadniku. Podaci i iskustva, dobivena u rasadniku, koristila bi se za rad na terenu. U tu svrhu sabrani su u februaru 1951. godine plodovi s grmova na kamenjarima oko Klisa.- Ustanovljeno je, da u kilogramu ima oko 4.500 plodova. U plodu su uglavnom po dvije sjemenke. Plod je okružen žutocrvenim krilom. Veoma je tvrd, gotovo koštunjav. Sjemenke imaju tvrd ovoj kao kod rogača. Sjeme prije sjetve nije močeno, jer se htjelo draču uzgojiti pod što prirodnijim uvjetima. Sjetva je izvršena početkom marta 1951. godine u redove, koji su međusobno udaljeni 20 cm i u istom razmaku izvršena je sjetva u redovima. Sijanje je vršeno na dubini od 1 cm. Posijano je 600 plodova i 300 sjemenki. Nicanje je počelo 15. maja. Uspjeh nicanja pri sjetvi plodova utvrđen je sa 0,66%, a pri sjetvi sjemena s 1,33%. Mali procenat nicanja je zbog toga, što sjeme vjerojatno preleži." Osim toga treba sjeme vjerojatno zbog tvrdog ovoj a prije sjetve močiti. Tvrdi ovoj je zapravo zaštita protiv nepogoda. On štiti sjeme od propadanja do momenata, kad ne nastupe povoljni uslovi za nicanje. Nepovoljne prilike, u kojima drača uspjeva, donekle objašnjava obilan urod sjemena. Zbog nepovoljnih ekoloških uslova najveći dio sjemena propada. Da bi se vrsta održala, potrebna je velika količina plodova. Vrsta je dakle adaptirana, da kvantitetom i kvalitetom osigura svoj opstanak. Primjećeno je, da je najveći dio posijanog sjemena istrunuo. Trulenje je uslijedilo vjerojatno zbog toga, što drača uspijeva u najaridnijim uslovima pa ne podnosi trajnu vlagu rasadnika, koji je bio češće zalijevan. Njoj je izgleda potrebna i kroz vrijeme nicanja tek minimalna količina vlage, te minimalna svježina tla za uspijevanje. Ugibanje ponika nije primjećeno. Iako je nicanje bilo veoma s]abo, ipak je broj uzgojenih biljaka omogućilo, da se dođe do nekih orijentacionih podataka. Konstatirano je, da drača u prvoj godini brzo raste i da se neobično živo grana. Dužina nadzemnog dijela biljke kreće se između 18 i 65 cm. Dužina najveće žile varira od 57—58 cm. Ukupna duljina žila, duljih od 10 cm, iznosi po biljci 3, 77 m. Broj žila duljih od 10 cm kreće se po biljci oko 8 komada. Iz ovih podataka se vidi, da je sistem žila veoma razgranat. To je razumljivo, jer drača treba za svoj opstanak na skeletnim tlima iskoristiti sve mogućnosti, koje joj pruža oskudno tlo, a to može samo ako ima razvijeni sistem korijenja. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1958 str. 30 <-- 30 --> PDF |
Po biljci broj grančica varira od 6 do 26 komada, a duljina grančice kreće se u prosjeku od 40 do 50 cm. Međutim, ima grančica, koje su dugačke samo 8 do 10 cm. Ovi podaci ukazuju, da je bujni rast drače moguć već prve godine. Naravno, da ovi podaci dobiveni u rasadniku, nisu mjerodavni za rast na terenu, gdje su nepovoljniji uslovi. Ipak, ovi orijentacioni podaci ukazuju, da — uz podesnu tehniku uzgoja na terenu — podizanjem drače 2 do 3 godine prije pošumljavanja možemo dobiti potrebnu zaštitu za sadnice drveća. Jednako tako zaključujemo, da njome možemo razmjerno brzo podignuti žive ograde oko kultura. Ovdje napominjemo, da je podzemni dio sadnice do mjesta, gdje počinje raščlanjen je žila, to jest 6 do 7 cm ispod površine, bio na promatranim primjercima približno za jednu trećinu deblji, nego stabljika na najdebljem dijelu. To nema praktične vrijednosti, ali je zabilježeno radi interesantnosti. Jednogodišnje biljke imaju habitus odraslog grma sa karakteristično zavinutim i trnovitim grančicama. Habitus jednogodišnje biljke i njena veličina utvrđuje mišljenje, da se drača zbog teškoće pri manipulaciji vađenja, sortiranja, otpreme i sadnje mora uzgajati direktno na terenu. Ovdje su izneseni samo neki orijentacioni podaci, jer su daljnja istraživanja napuštena zbog premještaja obradivača. Trebalo je na osnovu ovih podataka nastaviti s radom u rasadniku još jednu sezonu, da se dobiju precizniji podaci, a potom prijeći na ispitivanje uzgoja na terenu. Time bi se dobili korisni podaci za operativu. Ovaj kratki prikaz iznesen je s namjerom, da se stručnjaci operative zainteresiraju za draču i da sami nastave ovim radom. Pošto čitav daljnji postupak traje dvije do tri sezone, a ne iziskuje neki naročiti trošak, smatram, da će se netko naći, tko će nastaviti radom. LITERATURA 1. Ani ć dr. M.: Dendrologija, Šuma. priručnik I, Zagreb 1946. 2. Bel tram ing. VI: Za bolše in uspešnije delo, Obnova .gozda na Slovenskom krasu, Gozđ. vestnik, br. 9/10, Ljubljana 1954. 3. Bel´tra n ing. VI.: Šumarsko pitanje krša Jadranskih obala i otočja, Šum. list br. 10/11, Zagreb 1946. 4. Burlako v ing. D.: Način »suhih kultura« pri pošumljavanju krša i golijeti u Crnoj Gori i Boki Kotorskoj, Šum. list, br. 6/7, Zagreb 1929. 5. Čoli ć ing. D.: Ispitivanje uloge kieke (Juniperus communis L.) na serpentinskom erozivnom području, Naučne osnove borbe protiv erozije, Akademski Savjet FNRJ Beograd 1957. 6. Fukare k ing. P.: Nekoliko podataka o tilovini, Šum. list, br. 9, Zagreb 1947. 7. Horva t ing. A.: Tehnika pošumljavanja, Rukopis za šumarsku enciklopediju, Zagreb 1954. 8. H o r v a t i ć dr. Stj.: Karakteristika flore i vegetacije krša, Šum. list, br. 10, Zagreb 1929. 9. Krpa n ing. R.: Goli krš, Šum. priručnik I, Zagreb 1946. 10. Obrad o vi ć ing. M.: Prednosti saditive v zgodni jesen, Obnova gozda na slovenskem krasu´ Gozdarski vesnik, br. 9/10, Ljubljana 1954. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1958 str. 31 <-- 31 --> PDF |
11. Obradovi ć ing. M.: La fin de Tete, saison propice au reboisement dans les regions arides, Rev. for. franc, br. 8-—9, Nancy 1957. 12. Or aš ing. I.: Problem pošumljavanja krša u Dalmaciji, Šum. list, br. 10, 1939, br. 8, 1940. 13 Premuži ć ing. A.: Seljačko gospodarstvo na kršu, Zagreb 1940. 14. Simunovi ć ing. M.: Pošumljavanja na terase u degradiranoj zoni krša, Šum. list, br. 1—2, Zagreb 1957. 15. Tregubo v dr. V.: Primjena nauke u biljnim zadrugama kod pošumljavanja krša, Šum. priručnik I, Zagreb 1946. 18. Zian i ing. P.: O pogozdovalni tehniki na krasu, Obnova gozda na slovenskem krasu, Gozd. vestnik, br 9—10, Ljubljana 1954. 17. Zian i ing. P.: Organizacija službe u oblasti biljne proizvodnje na degrađiranom krškom području, u rukopisu (Institut za šumarska i lovna istraživanja), Zagreb 1957. 18. Zian i ing. P.: Izbira vrst za gozdno melioracijo degradiranih kraških površin, Obnova gozda na slovenskem krasu, Gozd. vestnik br. 9—10; Ljubljana 1954. 19. Wessel y J.: Das Karstgebiet Militär-Kroatiens, Zagreb 1876. 20. W r a b e r dr. M.: Pomoć fitocenologije u borbi protiv erozije, Naučne osnove borbe protiv erozije, Akademski Savet FNRJ, Beograd 1957. QUELQUES IDEES ET DONNEES d´ORIENTATION SUR l´AFPLICATION DU PALIURUS ACULEATUS AU REBOISEMENT DU KARST RESUME L´ A. appelle attention ä la creation des cultures sous la protection des essences pionnieres d´arbrisseaux sur les terrains karstiques degradees. Dans son argumentation F A, s´sppuye sur le developpement des Stades progressifs et regressifs de la vegetation sur le Karst. II attire l´attention au Paliurus aculeatus Lam, ä ses propriety´s en le recommandant comme une espč-ce tout particulierement resistente pouvant bien servir comme une plante pionniere sur le Ka-rst degrade. L´ A. presente les resultats des recherches đ´orientation sur la culture de Paliurus aculeatus par semis ä la pepiniere qu´il a effectuees lui-meme. |