DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1958 str. 5 <-- 5 --> PDF |
dručja jer ih prethodno treba utvrditi na temelju metodičkih ispitivanja u terenu. (Za potrebe terenske prakse izrađena je karta u manjem mjerilu.) A. Sjemenarska oblast nizinska Nizinska oblast zaprema najniže dijelove kontinentalnog područja, i to 80 do 120 n. v., uglavnom uz veće vodotoke u Posavini i Podravini i priključne doline. Ponegdje nalaze se manje površine nizina izvan te oblasti s tipičnom nizinskom vegetacijom. Geološka formacija je aluvij i manje diluvij. Tipovi tla su mozaički ispremiješani. Tla su uglavnom minero-organogena-močvarna, mineralno-močvarna, slabo i umjereno podzolirana, močvarno-karbonatna, aluvijalna, degradirani černozem; edafske i hidrološke značajke različite su na nizama i gredama, a to se očituje ne smo na prizemnoj vegetaciji nego i na smjesi vrsta drveća. Sve te okolnosti znatno utječu na izbor sjemenskih baza, kao i na raspodjelu i upotrebu sjemena. Oborina ima prosječno oko 700—800 mm. Kretanje podzemne vode 0—8 m. Pod utjecajem edafskih, hidrografskih i klimatskih faktora u nizinskoj oblasti razvili su se vrlo različiti tipovi šumske vegetacije; različiti napose s obzirom na dominantnosti i smjesu glavnih, pridruženih i uzgrednih vrsta drveća, na ekotipove glavnih vrsta drveća i s obzirom na njihove biološko-gospodarske značajke. Sumsko-privredna područja su ovdje slijedeća: Podravje, Podunavje, Posavje i Pokupje, kao i dijelovi šumsko-privrednih područja Moslovačke gore i Bilo gore. Površina oko 250.000 ha. Znatnije su razlike u tipovima šuma između podravsko-podunavske nizine, donje posavske i gornje posavsko- pokupske nizine. Zato smo nizinsku oblast, s gledišta sjemenarstva, podijelili na četiri podoblasti: s obzirom na glavnu vrstu drveća, hrast lužnjak: Aa sjemenarska podoblast podravsko-podunavska Ab područje eolskog lesa Ac sjemenarska podoblast donja i srednja posavska, k tome kom pleks između rječice Česme i Lonje i ogranaka Moslavačke gore i Bilo gore Ad sjemenarska podoblast gornja posavska i pokupska. Glavna vrsta drveća je na većini tipova hrast lužnjak, koji najbolje uspijeva na vrlo slabo podzoliranim tlima a lošije na močvarno-karbonatnim tlima. Pridruženi su mu poljski jasen, brestovi, johe, topole, vrbe, kao i grab, lipa, klen i trešnja (posljednje četiri ne uspijevaju dobro ili nikako na močvarnim tlima i nizama). Topole i vrbe, johe i jasen čine u pojedinim staništima i posebne veće sastojine, napose u ritskom području Donje Podravine. U ovoj oblasti mogu dobro uspijevati mnoge strane vrste i hibridi topola, amer. jasen, crni orah, crveni hrast, vajmutski bor, bagrem i dr. na odgovarajućim staništima. Vrlo je važno, da se ispita nasljednost »kasnog« hrasta lužnjaka, koji se varijetet navodno najviše nalazi u vlažnim depresijama i varijetet »ranog« hrasta lužnjaka, koji navodno ima deblo vrlo čisto od grana i živica. Treba razlikovati suhiji tip hrasta lužnjaka (s grabom) i vlažniji (s jasenom), kao i suhiji i vlažniji tip poljskog jasena. Ova oblast fitosociološki razmjerno je malo istražena. Zato ne navodimo biljne asocijacije za onsovicu utvrđivanja sjemenarskih područja, 331 |