DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1958 str. 33 <-- 33 --> PDF |
1961. god. glava XI. (N. N. br. 1/58.) predviđa se: — pošumljavanje na površini od 38.000 ha; — melioracija šuma na površini oko 40.000 ha (u koju vrstu radova spada i popunjavanje i unašanje vrednijih vrsta drveća); — unošenje ćetinjara u bukove šume na površini od 40.000 ha. Za taj rad potrebno je osigurati kvalitetni sadni materijal, t. j . sjeme i sadnice. Prirodno naplođenje je najjeftinije, ali je ograničeno na godine uroda. Kod vještačkog pošumljavanja se zasadi najviše 10.000 biljaka po 1 ha. Izbor i njega najboljih predstavnika je vrlo ograničena. To ograničenje nam nameće dužnost da se posveti naročita briga oko izbora kvalitetnog sadnog materijala. Sjemenarska služba u šumarstvu nije organizirana na suvremenim metodama, nego je ostala više manje stihijska. Do god. 1950. postojala je u saveznim razmjerima posebna uprava za sjemenarstvo, koja je u glavnom vodila brigu oko izbora sjemenskih sastojina i stabala, te upotrebi kvalitetnog sjemena. Na temelju takovih uputa i propisa na terenu, su se zadržali izvjesni propisi i metode. Većina zemalja u svijetu napustila su takvo neracionalno gospodarenje i postepeno uvele sve veći red u sjemenarsku službu: osnovana su sjemenarska središta, izlučene su sastojine, dijelovi sastojina i pojedino drveće za proizvodnju sjemena i klonova, pazi se na porijeklo i ispituje kvalitet sjemena, izdaju se certifikati, vrši se selekcija u prirodi i u sjemenarskim plantažama, obavlja se umjetno seksualno i aseksualno križanje određenih tipova drveća, razmnažaju se i t. zv. čiste linije drveća. Krajnje je vrijeme, da se i kod nas potpunije primjenjuju utvrđena biološka načela u cilju osnivanja šuma od zdravog otpornog i kvalitetno što boljeg drveća. Čitav problem sjemenarstva sadrži tri kompleksna skupa: 1. organizacija sjemenarske službe; 2. izbor i izlučivanje sjemenarskih baza; 3. izbor prirodno i umjetno stvorenih biotipova, koji po svojim svojestvima odgovaraju za razmnožavanje bolje nego prosječni ekotipovi. Zakon o prometu sjemenske robe (SI. list br. 27/1954.) propisuje promet i kontrolu sjemena. Reorganizacijom državne uprave od 1955. god. i novom ekonomskom politikom usmjerena je sva naša društvena i ekonomska politika na kvalitetno unapređenje cjelokupnog zbivanja u socijalističkoj izgradnji zemlje. Donošenje Zakona o Društvenom planu privrednog razvoja i po njemu određenih zadataka, šumarstvo mora svoj rad provesti sistematski kvalitetno kako bi izvršilo postavljene zadatke. Za izvršenje zadataka u pošumljavanju, popunjavanju i unošenju vrijednih vrsta drveća na naše šumske površine, potrebno je solidno organizirati sjemenarsku službu. Prvi, osnovni i glavni zadatak sjemenarske službe jest, da traži, izabere, izluči, opiše i kartira objekta za sabiranje sjemena, koje će biološki i ekonomski odgovarati za osnivanje što boljih sastojiM na određenim staništima. Za izvršenje tog zadatka treba ispuniti ova tri uvjeta: 1. sabiranje određene količine sjemena, kojom će se namiriti potrebe rasadnika i planiranog pošumljavanja, 2. razdioba sjemena odgovarajućeg porijekla za upotrebu na odgovarajućim staništima, 3. sabiranje sjemena, kojeg nasljedna svojstva omogućuju osnivanje bioloških otpornijih sastojina i kvalitativno što boljih stabala. To znači, da sjemenarsku službu treba tako organizirati i voditi, da se omogući što lakša i efikasnija kontrola nad sabiranjem, raspodjelom i upotrebom sjemena, ili bar da se unaprijed spriječe grube griješke kod umjetnog osnivanja sastojina. Takva kontrola treba prije svega utjecati, da se uvijek ima u vidu ne samo stanište u kojemu treba uzgojiti nove sastojine, nego i ono, u kojemu se sjeme sabire te genetska svojstva drveća i kvalitet sjemena. Izlučivanje sjemenarskih sastojina mnogo će olakšati navedenu kontrolu. Količina sjemena je utvrđena u zadaima pošumljavanja i unošenja vrednijih vrsta drveća. Prema perspektivnom planu razvoja šumarstva do god. 1901. treba osigurati: — za pošumljavanje lišćarima na 21.000 ha oko 8,500.000 kg sjemena. — za popunjavanje (melioraciju) na 4.000 ha oko 1,600.000 kg sjemena, — za unošenje četinjara u lišćarske šume na 40.000 ha oko 400.000 kg sjemena jele. Potrebna količina sjemena mora se sabrati u sjemenarskim sastojinama, a utvrđuje se pouzdano na temelju dugogodišnjih ispitivanja u terenu. Ona ovisi o vrstama drveća, podvrstama i njihovim rasama, za istu vrstu drveća ovisi o starosti, veličini osvjetljene krošnje, periodicitetu i količini uroda, veličini, težini i klijavosti sjemena. Iskustva stečena u inozemstvu mogu poslužiti samo za grubu orijentaciju, ali malo za adekvatnu primjenu u našoj praksi. Porijeklo sjemena utvrđuje se na temelju opisa sjemenarske baze (staništa i 359 |