DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1958 str. 3 <-- 3 --> PDF |
ŠUMARS Kl LIST GLASILO ŠUMARSKOG DRUŠTVA HRVATSKE GODIŠTE 82 OKTOBAR GODINA 1958 OSNOVNA RAZDIOBA PODRUČJA HRVATSKE NA SJEMENARSKE JEDINICE* Ing. J. Šafar, Zagreb Često se događa, da se za pošumljivanje određenih staništa uzima sadni materijal (sjeme, sadnice, reznice) bez obzira na njegovo porijetlo; naročito mnogo domaće i strane četinjače. Loši rezultati takvog rada pokažu se gdjekad već u prvoj mladosti, većinom kad sastojine odrastu. Da se takve grube pogreške pošumljivanja što više umanje, potrebno je sjemanarsku službu organizirati i voditi tako, da se unaprijed omogući što lakša i efikasnija kontrola nad sabiranjem, raspodjelom i upotrebom sjemena. To znači, da treba prije svega nastojati, da se podjednako ima u vidu bar stanište, u kojemu se sjeme sakuplja, i stanište, u koje se ono prenosi. Razdioba nekog većeg teritorija na sjemenarske jedinice treba da služi toj svrsi. Razdioba NR Hrvatske na sjemenarske jedinice nije jednostavna, i to iz ovih razloga: 1. nekoncentričan geografski oblik ove republike, s vrhom prema zapadu i krakovima prema istočnim stranama; 2. jaki utjecaji vrlo različitih klima (kontinentalne i oceanske) i geoloških formacija na razvitak šumske vegetacije; 3. velika orografska i hidrografska razvedenost s jakom visinskom, klimatskom i hidrografskom barijerom Dinarida. Zato ova prva razdioba područja Hrvatske na sjemenarske jedinice može biti zasad samo gruba i prethodna; postepeno je treba koirgirati, upotpunjivati i usavršavati. Postupak utvrđivanja sjemenarskih jedinica za pravilniju raspodjelu sjemena osnivamo na načelu: iz velikoga u malo i iz grubog u savršenije i detaljnije. To znači, da teritorij ove naše republike moramo prije svega razdijeliti i razvrstati na veće sjemenarske cjeline, i to u prvom redu na sjemenarske oblasti i podoblasti, zatim na sjemenarske područja i potom postepeno za pojedine vrste drveća na sjemenarske okoliše. U okviru tako određenih sjemenarskih jedinica na temelju posebne metode traže se, izabiru i izlučuju sjemenske baze, t. j . sastojine, grupe drveća i pojedina drveta za proizvodnju kvalitetnog sjemena. Sjemenske baze se određuju s obzirom na stanište, biološko-ekološke značajke, kao i s obzirom na genetske, fiziološke i morfološke, osobine pojedinih vrsta drveća, * Ova studija izrađena je u Institutu za šumarska i lovna istraživanja NR Hrvatske u vezi s (god. 1957.) izrađenim »Privremenim uputstvima za izbor sjemenskih baza«. Karta i opis karakteristika sjemenarskih jedinica razmotreni su u šumsko- pokusnim stanicama ovog Instituta i konzultirani su organi terenske operative; primjedbe su unesene u kartu i opis sjemenarskih jedinica. |
| ŠUMARSKI LIST 10/1958 str. 4 <-- 4 --> PDF |
a sve u skladu s gospodarskim zahtjevima i potrebama. Usporedo s tim radom trebalo bi započeti sistematsko istraživanje rasa najvažnijih vrsta drveća. Da se olakša rad, za potrebe šumsko pokusnih stanica Instituta sastavio sam »Okvirne smjernice za izradu metodike kod utvrđivanja varijabiliteta šumskih vrsta drveća«; kao kriteriji kod pronalaženja rasa u prvom redu služe kvalitetne osebine debla i krošnje, dužina vegetacijskog razdoblja, otpornost prema štetnim utjecajima abiotskih i biotskih faktora i dr.; karakter istraživanja je komparativno-morfološki, a valjanost rezultata utvrđuje se pomoću određenih formula po varijaciono-statističkoj metodi. Polazeći od navedenih načela i zadataka izradio sam sistem za razgraničavanje sjemenarskih jedinica NR Hrvatske. Svrha i cilj ovog razgraničenja jest, da se ne čine grube griješke kod raspodjele i upotrebe sjemena raznog porijekla. Osnovni kriteriji za razdiobu područja Hrvatske na sjemenarske jedinice Kriteriji, koje sam imao u vidu kod osnovne razdiobe teritorija NR Hrvatske na sjemenarske oblasti, podoblasti i na sjemenarska područja,, bili su ovi: 1. geograf sko-ekološki faktori, napose orografske, makroklimatske,. makropedološke i makrohidrografske značajke — za oblasti i podoblasti; 2. regionalne klimatske i pedološke osobine, koje se jasno odrazuju u većim šumskim zajednicama, odnosno u njihovim asocijacijama i svezama — za područja; 3. razdioba na šumsko-privredna područja (po Smilaju); 4. preglednost na karti i u terenu; 5. usklađivanje naučnih zasada sa sadašnjim mogućnostima Instituta i potrebama operative. Daljnja razdioba na sjemenarske okoliše pojedinih vrsta drveća u okviru sjemenarskih područja izvodit će se na temelju faktora lokalne klime i tla. Osnovna razdioba, koju na temelju tih kriterija ovdje iznosimo, je orijentacijska, t. j . ona ima u vidu čitavo područje republike. Zato kod te razdiobe namjerno nisam ulazio u razmatranje bitnijih pojedinosti, kao na pr. površine hrasta lužnjaka u brdskom i primorskom području, nalazišta raznih vrsta borova na Kršu, sastojine bukve u dalmatinskom listopadnom području, sastojine jele u sredogorju, staništa joha, topola i vrba u nizinama. Na temelju navedenih kriterija teritorij NR Hrvatske razdijeljen je na ove sjemenarske jedinice: A. oblast nizinska sa četiri podoblasti i dva područja B. oblast brdska sa tri područja (podoblasti još nisu određene) C. oblast planinska sa pet područja D. oblast primorska listopadna sa četiri podoblasti i tri područja E. oblast primorska zimzelena sa dvije podoblasti i jednim područjem. Razdioba na sjemenarske jedinice Na priloženoj karti ucrtane su granice sjemenarskih oblasti, a u tekstu izneseni su osnovni opisi i glavne karakteristike pojedinih oblasti, razdioba na podoblasti, kao i nazivi sjemenarskih područja po šumskim zajednicama. U karti nisu unesene granice sjemenarskih podoblasti i po |
| ŠUMARSKI LIST 10/1958 str. 5 <-- 5 --> PDF |
dručja jer ih prethodno treba utvrditi na temelju metodičkih ispitivanja u terenu. (Za potrebe terenske prakse izrađena je karta u manjem mjerilu.) A. Sjemenarska oblast nizinska Nizinska oblast zaprema najniže dijelove kontinentalnog područja, i to 80 do 120 n. v., uglavnom uz veće vodotoke u Posavini i Podravini i priključne doline. Ponegdje nalaze se manje površine nizina izvan te oblasti s tipičnom nizinskom vegetacijom. Geološka formacija je aluvij i manje diluvij. Tipovi tla su mozaički ispremiješani. Tla su uglavnom minero-organogena-močvarna, mineralno-močvarna, slabo i umjereno podzolirana, močvarno-karbonatna, aluvijalna, degradirani černozem; edafske i hidrološke značajke različite su na nizama i gredama, a to se očituje ne smo na prizemnoj vegetaciji nego i na smjesi vrsta drveća. Sve te okolnosti znatno utječu na izbor sjemenskih baza, kao i na raspodjelu i upotrebu sjemena. Oborina ima prosječno oko 700—800 mm. Kretanje podzemne vode 0—8 m. Pod utjecajem edafskih, hidrografskih i klimatskih faktora u nizinskoj oblasti razvili su se vrlo različiti tipovi šumske vegetacije; različiti napose s obzirom na dominantnosti i smjesu glavnih, pridruženih i uzgrednih vrsta drveća, na ekotipove glavnih vrsta drveća i s obzirom na njihove biološko-gospodarske značajke. Sumsko-privredna područja su ovdje slijedeća: Podravje, Podunavje, Posavje i Pokupje, kao i dijelovi šumsko-privrednih područja Moslovačke gore i Bilo gore. Površina oko 250.000 ha. Znatnije su razlike u tipovima šuma između podravsko-podunavske nizine, donje posavske i gornje posavsko- pokupske nizine. Zato smo nizinsku oblast, s gledišta sjemenarstva, podijelili na četiri podoblasti: s obzirom na glavnu vrstu drveća, hrast lužnjak: Aa sjemenarska podoblast podravsko-podunavska Ab područje eolskog lesa Ac sjemenarska podoblast donja i srednja posavska, k tome kom pleks između rječice Česme i Lonje i ogranaka Moslavačke gore i Bilo gore Ad sjemenarska podoblast gornja posavska i pokupska. Glavna vrsta drveća je na većini tipova hrast lužnjak, koji najbolje uspijeva na vrlo slabo podzoliranim tlima a lošije na močvarno-karbonatnim tlima. Pridruženi su mu poljski jasen, brestovi, johe, topole, vrbe, kao i grab, lipa, klen i trešnja (posljednje četiri ne uspijevaju dobro ili nikako na močvarnim tlima i nizama). Topole i vrbe, johe i jasen čine u pojedinim staništima i posebne veće sastojine, napose u ritskom području Donje Podravine. U ovoj oblasti mogu dobro uspijevati mnoge strane vrste i hibridi topola, amer. jasen, crni orah, crveni hrast, vajmutski bor, bagrem i dr. na odgovarajućim staništima. Vrlo je važno, da se ispita nasljednost »kasnog« hrasta lužnjaka, koji se varijetet navodno najviše nalazi u vlažnim depresijama i varijetet »ranog« hrasta lužnjaka, koji navodno ima deblo vrlo čisto od grana i živica. Treba razlikovati suhiji tip hrasta lužnjaka (s grabom) i vlažniji (s jasenom), kao i suhiji i vlažniji tip poljskog jasena. Ova oblast fitosociološki razmjerno je malo istražena. Zato ne navodimo biljne asocijacije za onsovicu utvrđivanja sjemenarskih područja, 331 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1958 str. 6 <-- 6 --> PDF |
nego sveze. Ove šume nalaze se u okviru područja klimatogene zajednice hrasta lužnjaka i graba (Querceto-Carpinetum), ali pod utjecajem stalnih poplava razvile su se trajne zajednice drukčijeg sastava. Prema tome zasad su sjemenarska područja ova: 1. Alneto-Querciom roboris 2. Populion albae Najraširenije su higrofilne zajednice (asocijacije): Querceto-Genistetum elatae, Leucoieto-Fraxinetum angustifoliae i Alnus glutinosa-Carex brizoides, kao i sveza Populion albae. Prema granici istočnog dijela ove oblasti prehvaća mjestimice i klimatogena zajednice hrasta sladuna i cera (Quercetum confertae-cerris) na suhijim položajima. Zbog vrlo mozaičnog mikroreljefa i mozaičke ispremješanosti različitih tipova tala, kao«i zbog različite dubine donje vode, tipovi šumske vegetacije često su i na manjim površinama vrlo ispremiješani i ne možemo ih lako međusobno lučiti. Drugdje su razlike očigledne. Zato će se kod utvrđivanja sjemenarskih okoliša i pogotovu kod izbora sjemenskih baza, raspodjele i upotrebe sjemena nailaziti i na veće poteškoće. No one će se postepeno, u toku daljnjeg istraživanja, sve više smanjiti. B. Sjemenarska oblast brdska Između Drave, donjeg toka Save i Une, padina Vel i M. Kapele i granice Slovenije nalazi se na višim položajima brdska sjemenarska oblast s prigorjem (sredogorje). Visinska razlika u ovoj oblasti iznosi oko 800 m, i to od oko 100—200 m do 1000 m (Zrinjska gora 615 m, Psunj 989 m, Papuk 953 m, Ivančica 1.061 m, Zagrebačka gora 1.085 m nadm. v.). Glavne su geološke formacije diluvij i iz tercijera neogen i mnogo manje paleogen, nešto trijasa, paleozoičkih naslaga, kristalinskih škriljevaca i vulkanskog kamenja. Tla su uglavnom slabo i umjereno podzolirana (Querceto- Carpinetum croaticum i Fagetum croaticum montanum), jako podzolirana (Querceto-Castanetum croaticum), smeđa karbonatna tla (Querceto- Carpinetum croaticum), rendzine (Querceto-Ostryetum) i podzoli (Querceto- Castanetum croaticum). Oborina ima oko 700—1.200 mm godišnje, prosječno 900 mm. Šumsko-privredna područja su ova: Dilj gora, Psunj gora, Papuk gora, dio Moslovačke gore i Bilo gore, Kalnik gora, Ivančica gora, Zagrebačka gora, Zumberačka gora, Vukomeričke gorice, Zrinjska gora, Petrova gora, Perjasička gora. Površina oko 470.000 ha. U toj oblasti nalaze se mezofilne šume hrasta kitnjaka s običnim grabom, koje na hladnijim položajima prelaze u šume hrasta i bukve i u šume bukve, na još hladnijim, svježijim i višim polažajima (Zagrebačka gora, Macelj gora, Ivančica gora i Papuk gora) u šumu jele-bukve, na toplim i suhijim vapnenačkim staništima mjestimice u kserofilnu šumu hrasta medunca i crnog graba, na jako podzoliranim tlima u acidofilnu šumu hrasta kitnjaka i pitomog kestena, na svježijim do vlažnijim tlima u šumu hrasta lužnjaka s grabom, na mokrijima s jasenom, johama, vrbama i topolama, na aluvijalnim tlima u zajednice topola i vrba. Na odgovarajuća staništa mogu se unositi udomaćene, naše nedomaće i strane vrste listača i pogotovu četinjača: bagrem, sofora (za pčelarstvo), topole, lipe, jela, razne 332 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1958 str. 7 <-- 7 --> PDF |
vrste borova, ariš porijekla s nižih položaja, japanski ariš, crveni hrast, orah i druge vrste divljih voćaka. Sjemenarska područja čine uglavnom ove šumske zajednice: 1. Querceto-Capinetum croaticum 2. Querceto-Castanetum croaticum 3. Fagetum croaticum montanum 4. jela-bukva (neispitane zajednice) Ova oblast ima razmjerno veliku visinsku razliku, i to počevši od manjih površina nizinskih šuma do šuma jele s bukvom. Velike su razlike i s obzirom na ekspoziciju i reljef; tako na pr. jela ima mnogo veću visinsku amplitudu na sjevernoj strani Zagrebačke gore nego na južnoj, na području Maceljske gore jela se obilno nalazi ispod pojasa šume hrasta kitnjaka, dopire s bukvom i u gotovo čistim skupinama čak do 300 m nadm. visine. S obzirom na tolike klimatske i navedene edafske razlike, kao i s obzirom na ogromnu površinu ove sjemenarske oblasti, u kojoj se mora mnogo vršiti pošumljivanje, melioracija i očetinjavanje — rad na razgraničavanju sjemenarskih područja i okoliša i na izlučivanju sjemenarskih baza bit će u toj oblasti vrlo opsežan. Zato će biti potrebno, da se i ova oblast kasnije razdijeli na podoblasti (banijsko-kordunska i dr.). C. Sjemenarska oblast planinska Planinsku (ili gorsku) oblast NR Hrvatske čine viši i najviši položaji dinarskih planinskih lanaca Risnjaka, Velebita, Vel. i Male Kapele i Lič. Plješivice (Visoki krš). Nadmorska visina ove oblasti na primorskoj strani je od 700—1.200 m naviše,.na kontinentalnoj strani od 300—500 m naviše (Vaganski vrh na Velebitu 1.798 m, Bjelolasica na Vel. Kapeli 1.533 m, Gola Plješivica 1.649 m, Risnjak 1.528). Geološku formaciju čini pretežno jura i kreda, mali trijas, neznatno starije formacije perm i karbon. Petrografska podloga je uglavnom vapnenac i dolomit, mnogo manje pješčenjaci, škriljevci i dr. Tla su uglavnom: skeletna i skelotoidna, slabo do umjereno podzolirana (Fagetum croat. montanum, Fagetum croat. abietetosum, Fagetum croat. subalpinum)) i jako podzolirana (Blechno-Fagetum, Blechno Abietetum, Piceetum croat. montanum i Piceetum croat. subalpinum). Oborina ima 2.000—4.000 mm. Šumsko privredna područja su ova: Risnjak, Vel. Kapela, Mala Ka pela, Sjeverni Velebit, Južni Velebit i Lička Plješevica. Šumsko privredno područje Ličko sredogorje ekološki i fitocenološki čini posebnu cjelinu (Querceto-Carpinetum croat. i nedovoljno istražen Ostryetum). Površina zajedno s Ličkim sredogorjem (32.000 ha) )iznosi oko 440.000 ha. Na vrlo velikim dijelu ove oblasti šume se obnavljaju prirodnim naletom sjemena. Potrebno sjeme za pošumljivanje manjih čistina i za povećavanje omjera četinjača može se sabirati u susjednim sastojinama. Zato ta oblast zasad nije razdijeljena u podoblasti. Velik izuzetak je Ličko sredogorje, koje čini posve posebno ekološko područje, pa ga u sjemenarstvu tako treba i tretirati. Ova sjemenarska oblast ima veliku visinsku amplitudu. Vegetacija je pod velikim utjecajem klime i tla. Glavne vrste drveća su bukva, jela i smreka pridruženi, su javor, jasen, brijest i dr. Od vrsta drveća, koje treba proširiti, prvenstveno dolazi u obzir smreka i jela, u bukovim šumama na |
| ŠUMARSKI LIST 10/1958 str. 8 <-- 8 --> PDF |
r svježijim staništima zajednice Fagetum croat. montanum i u Blechno- Fagetum jela. Ta oblast po šumskim zajednicama razdijeljena je na ova sjemenarska područja: 1. Blechno-Fagetum Blechno-Abietetum 2. Fagetum croaticum montanum Fagetum croaticum abietetosum 3. Piceetum croaticum montanum Piceetum croaticum subalpinum 4. Fagetum croaticum subalpinum 5. Querceto-Carpinentum i Ostryetum Sjemenarsko područje Ci je uglavnom na silikatima a ostala tri na vapnencima i dolomitima. U toj oblasti ima mnogo i drugih šumskih zajednica, koje pokrivaju razmjerno male površine. Među njima najznačajnije su zajednice crnog i bijelog bora na M. Kapeli i crnog bora na Plješivici (s drugim vrstama drveća na površini oko 1.600 ha), koje mogu odlično poslužiti kao sjemenarske baze za posumljivanje suhijih i toplijih staništa u toj oblasti, pa ih treba svrstati u sjemenarske okoliše. U prebornim šumama ove oblasti prirodno podmlađivanje je pravilo; umjetno posumljivanje je izuzetak, osim gdje se treba povećati omjer četinjača. Vrednije panjače, s gledišta sjemenarstva, također nisu problem, jer im je lako utvrditi fitosociološku pripadnost, pogotovu ako se u blizini nalaze sjemenjaci vrednijih vrsta drveća. Problem čine goli dio Krša i šikare, za koje treba odrediti sjemenske baze. r TXSSjemenarska oblast primorska listopadna Ova oblast (polusredozemna, submediteranska) proteže se na primorskoj strani Dinarida i na otocima sjevernog dijela Jadrana, ispod pojasa šume jele-bukve, pretežno na degradiranom i ogoljenom području Krša. Geološku formaciju čini uglavnom jura i kreda, mnogo manje eocen i neogen. Petrografska podloga je većinom vapnenac i manje dolomit, nešto fliša (eocenski lapori, pješčenjaci, numulitni vapnenci, breče) i dr. U Istri prevladavaju vapnenci srednje i gornje krede (vrlo malo dolomita), a oko Va područja čine slojevi eocena i nešto neogena. Naprotiv u Hrvatskom primorju najveći dio petrografske podloge izgrađen je od vapnenačkog kamenja gornje krede i manje jura s dolomitima. Tla su uglavnom plitka, skeletna do skeletoidna: skeletne rendzine (kamenjare), smeđa primorska, degradirane crvenice, smeđa karbonatna, ponegdje slanjače, uz veće vodotoke aluvijalna tla. Godišnja količina oborina je 1.000—3.000 mm; u Istri 1.000—2.000 m oborine (Učka) s razmjerno manje bure, suše i ekstrema temperature; u Hrvatskom primorju prosječno 1.500 mm s većim brojem burnih dana, češćim sušama i većom aplitudom temperature. Još veće su razlike prema dalmatinskim teritorijima. Šumsko privredna područja su: Istra (bez uskog obalnog pojasa na jugu), Kvarner (uglavnom bez obalnog dijela Cresa, zapadnog dijela Raba i bez Lošinja), Sjeverno-dalmatinske listopadne šume, Srednjo-dalmatinske listopadne šume i Južno-dalmatinske listopadne šume. Površina oko 600.000 ha. |
| ŠUMARSKI LIST 10/1958 str. 9 <-- 9 --> PDF |
Zbog velikih geografskih, napose klimatskih i pedoloških, razlika primorsku oblast listopadnu podijelili smo na četiri podoblasti: Da Istra Db Hrvatsko primorje s Kvarnerom Dc Sjeverni kontinentalni dio Dalmacije Dd Južni kontinentalni dio Dalmacije. I ova oblast ima veliku visinsku amplitudu, i to od 0 m do oko 700— 1.200 m (više prodire u Dalmaciji, niže u Hrv. Primorju). Horizontalno joj je vrlo uzak pojas u Hrvatskom Primorju i vrlo širok u Dalmaciji. Vegetacija je prosječno termokserofitna s listopadnim listačama; uglavnom hrast medunac, crni grab, crni bor, crni jasen, maklen, manje cer i kitnjak, malo koprivić, na manjim površinama lovor. Na toplijim položajima prehvaćaju elementi tipične mediteranske flore iz zajednice Quercetum ilicis, na Madnijim visokim elementi montane zajednice bukve i bukve-jele. Tu mogu dobro uspijevati mnoge strane vrste drveća, na pr. na toplijim i zaštićenim staništima bijelog graba alepski i brucijski bor, cedrovi (naročito atlanstski cedar, mjestimice bagrem i sofora). Sjemenarsko područje razgraničeno je po ovim važnijim šumskim zajednicama, počevši od granice pojasa jele-bukve do obale: 1. Fagetum croaticum seslerietosum 2. Seslerieto-Osrtyetum 3. Carpinetum croaticum orientalis Zajednica primorske šume bukve zauzima razmjerno uski pojas, s oborinom višom od 1.800 mm. Mnogo širi je pojas crnog graba (sa crnim jasenom, meduncem i dr.); obuhvaća oko pet subasocijacija, koji za potrebe sjemenarske službe zasad nemaju veće značenje. Na obalnom području kontinenta prosječno do 300—600 (800) m nadm. visine i na otocima nalazi se uglavnom zajednica bijelog graba, koja pokriva velike površine napose u Dalmaciji, s oborinom 800—1.500 mm. Vrlo su važni sjemenarski okoliši autohtonog crnog bora: Borji kod Rijeke; Borova draga, Borovi vrh i u nation, parku Paklenica na Velebitu; Surdup i Krivajica kod Knina; Borovača kod Muca; Nevistina, Pajka i Borovik iznad Makarske. Površina (nereducirana) oko 2.000 ha. Taj se bor može upotrijebiti za pošumljivanje kraških goleti u toj sjemenarskoj oblasti i u prelaznim područjima prema planinskoj oblasti. U toj oblasti nalaze se sjemenarski okoliši autohtonog pit. kestena (Istra, Cres) i hrasta lužnjaka (Motovun). Na planinama Risnjaka, N. Kapele, Velebita, Biokova, Svilaje i Dinare nalaze se sastojine bukve i bukve-jele. E. Sjeme narska oblast primorska zimzelena Ova oblast (sredozemna, mediteranska) nastavlja se na primorsku listopadnu. Pokriva vrlo uski pojas uz južnu obalu Istre, u Dalmaciji prema jugu postepeno sve širi pojas uz obalu, kao i dalmatinske otoke uključivši Lošnji, obalni dio otoka Cresa, zapadni dio Raba, vrlo malo na zapadnom dijelu Krka i drugim manjim otocima na južnom dijelu Hrvatskog Primorja. U dolinama ta je oblast nešto dublje zahvatila u primorsku listopadnu oblast. Geološke formacije su pretežno kreda, jura i nešto eocen s vapnencima i dolomitima, malo fliša i dr. Tla su uglavnom skeletna do skeletoidna: skeletne rendzine, smeđa karbonatna tla, crvenice, brunizi |
| ŠUMARSKI LIST 10/1958 str. 10 <-- 10 --> PDF |
rane crvenice, skeletne humizirane crvenice, ponegdje slanjače. Godišnja količina oborina iznosi oko 600—1.000 mm (1.500 mm), prosječno oko 800 mm. Nadmorska visina 0 do 150—200 m; viša na jugu. Šumsko-privredna područja su: Sjeverno dalmatinske zimzelene šume i Južne dalmatinske zimzelene šume. Površina oko 150.000 ha. Iako zimzelena primorska oblast zauzima malenu površinu, ona je sa šumsko-uzgojnog gledišta i napose sa sjemenarskog vrlo značajna na naše okolnosti. Proteže se u dužini preko 500 km. Zato je potrebno, da se ova oblast razdijeli bar na dvije podoblasti. Ea sjeverna podoblast zimzelena Eb južna podoblast zimzelena Visinska amplituda ove oblasti je malena: od 0 m do 300—400 m (na većim dalmatinskim otocima). To je područje zimzelenih listača crnike, planike, zelenike, rogača, alepskog bora i dr., u južnom dijelu Dalmacije nešto pinjol (Mljet). Mnogo prevladavaju makije i garigi. Na višim položajima otoka razmjerno znatne površine zauzeo je dalmatinski crni bor: na Braču oko osam većih nalazišta s (nereduciranom) površinom oko 1.500 ha, na Hvaru dva manja nalazišta, na Korčuli oko šest nalazišta s površinom oko 440 ha. Taj bor može dobro služiti za pošumljivanje viših položaja ove oblasti. U tu oblast prehvaća i zajednica Carpinetum orientalis. Ova oblast u širokom prosjeku ima zasad jedno sjemenarsko područje, i to Quercetum ilicis. U toj oblasti mogu dobro uspijevati mnoge dobre domaće, udomaćene i strane vrste drveća kao na pr. crnika, alepski bor, primorski bor, pinjol, čempresi, cedrovi, tuje. S gospodarskog gledišta vrlo je važno, da se proširi alepski bor zbog velike proizvodnje odlične smole i da se pronalaze genotipovi s najvećom produkcijom smole za sjemenske baze. Kako se razabire iz ovog pregleda i pril. karte, sjemenarska oblast primorska listopadna i sjemenarska oblast primorska zimzelena na mnogo mjesta ne pokrivaju se sa šumsko-privrednim oblastima. Osnovne postavke za raspodjelu sjemena 1. Za potrebe široke prakse sjeme se ne smije prenositi iz jedne sjemenarske oblasti u drugu. 2. Što manje prenositi sjeme iz jedne oblasti u drugu u granicama iste oblasti. 3. Sjeme nekog sjemenarskog područja smije se upotrebljavati u tom području; najbolje je, da se sjeme sabire i upotrebljava u neposrednoj blizini pošumljivačkog mjesta. 4. Što manje (ili izuzetno) prenositi sjeme iz jednog sjemenarskog područja u drugo u granicama iste oblasti i podoblasti; ne prenositi sjeme iz jednog jako diferencirano vinsinsko (klimatskog) i edafskog staništa u drugo u granicama istog područja. 5. Sjeme se može prenositi na graničnim terenima između sjemenarskih oblasti, podoblasti i područja. Izuzetak od tih osnovnih postavki: sjeme se može prenositi iz jedne sjemenarske oblasti (odn. podoblasti) u drugu i iz jednog klimatski i edafski jako izdiferenciranog područja u drugo, gdje su dosadašnja iskustva |
| ŠUMARSKI LIST 10/1958 str. 11 <-- 11 --> PDF |
operative i nauke pokazala dobre rezultate na osnovanim zrelim i dozrelim sastojinama ili skupinama drveća. Poseban je problem tipova jako degradiranih staništa, koja su pod utjecajem abiotskih i antropogenih faktora postala mnogo toplija ili suhi ja ili mokrija ili kiselija i dr. Za njih uglavnom ne vrijeme navedene postavke, jer u njima ne mogu dobro ili uopće ne mogu uspijevati bivše autohtone vrste drveća bez prethodne biološke ili tehničke melioracije. Tu treba pošumljivati sa vrstama, koje razmjerno dobro podnose pogoršane ekološke okolnosti (termofilnije, kserofilnije, higrofilnije, acidolifnije vrste drveća), sve dok se ne poprave tlo i mjesna klima. Posebno je također pitanje proširivanja stranih vrsta drveća, napose egzota, s obzirom na njihova fiziološka svojstva, kao što su početak, trajanje i završetak vegetacijskog razdoblja, klimatske okolnosti a napose otpornost ekstremima klime, otpornost štetnim kukcima i gljivama, konkurentska snaga u zajednici s domaćim drvećem, tok, količina i kvalitet prirasta i dr. Općenito treba imati u vidu njihovu sociološku pripadnost odnosno biološko-ekološke zahtjeve. Pošumljivanje s neispitanim vrstama treba da se kreće uglavnom u granicama operativnih i naučnih pokusa. Kao orijentacija za sabiranje sjemena može služiti ovo: što više sabirati sjeme s drveća, koje se već donekle »udomaćilo«, t. j . održalo se selekcijom, eliminacijom, prilagođivanjem i nasljeđivanjem. Zaglavak Rad na utvrđivanju sjemenarskih jedinica vrlo je opsežan i složen; pogotovu za našu zemlju i posebno za našu Republiku. Zato se ova naša prva razdioba na sjemenarske jedinice dugo vremena ne će moći smatrati konačnom. Ali široki okviri za raspodjelu rasadničkog materijala mogu se i morali su se dati, da se dosadašnje griješke u raspodjeli sjemena što više smanje. Usporedno s razvitkom ovih i drugih istraživačkih radova (v. dalje) treba da se usavršava i organizacija sjemenarske službe u operativi. Daljnji rad pod vodstvom Instituta preuzet će njegove šumsko-pokusne stanice. Najvažniji radovi, koje treba da izvode pokusne stanice, su ovi: 1. konačno ograničavanje sjemenarskih oblasti; razdioba i kartiranja oblasti na sjemenarske podoblasti i područja; 2. utvrđivanje sjemenarskih okoliša za vrste drveća, kojima se najviše pošumljuje; 3. pronalaženje i izlučivanje sjemenskih baza za najvažnije vrste drveća (sastojine i skupine drveća, pojedina drveta) na temelju njihovih genetskih i uzgojno-gospodarskih svojstava; 4. paralelno bi trebalo utvrđivati rase važnijih vrsta drveća, prema već danim okvirnim smjernicama Instituta; 5. osnivanje sjemenskih plantaža od genetski i gospodarski najboljih individua, da se poveća kvalitet novih kultura i ujedno smanje troškovi sabiranja sjemena (reznica), s najboljih genotipova. Radovi pod t. 1—4 mogu se racionalno obavljati uglavnom u suradnji s organima terenske operative. Bez pomoći šumarija, Ureda za uređivanje |
| ŠUMARSKI LIST 10/1958 str. 12 <-- 12 --> PDF |
šuma i šumarskih inspekcija taj bi rad predugo trajao. Suradnja operative u navedenim radovima utjecat će, da se rezultati istraživanja brže i bolje primijene u praksi. Organi operative mnogo će pomoći unapređivanju sjemenarstva kod nas, ako i sami prema instrukcijama Instituta osnuju komparativne pokusne nasade sjemenom raznog porijekla. EINTEILUNG DER GEBIETE KROATIENS IN HERKUNFTSBINHEITEN Zusammenfassung Die erste Bedingung für eine fortschritliche Organisation der Saatgutwinnung ist die Rayonnierung eines bestimmten Gebietes in die Herkunftseinheiten. Bei der Rayonnierung des Gebietes Kroatiens bediente sich der Verfasser folgender Kriterien: 1.) makroklimatische und geomorphologische Merkmale, die ausschlaggebend für eine Einteilung in Herkunftsregionen und Unterregionen sind, 2.) Untergliederung innerhalb der Waldgesellschaft (nach I. Horvat) in Herkunftsgebiete. Die unten erwähnte Einteilung ist als orientierend anzunehmen, weil sie bei uns den ersten Versuch solcher Art darstellt und deswegen noch weiter zu vervollkommnen ist. {Sieh die anliegende Karte). A. Herkunftsregion der niedrigen Lagen: Niederungen längs der Flüsse Drava, Dunav, und Sava, 80—120 (150) m ü. M., jährliche Niederschläge 700—800 mm. Mit Bezug auf die ökologischen Karakteristiken und Wertleistung der Wälder wurde diese Region in 3 Unterregionen eingeteilt und zwar: a) Niedrige Lagen längs der Flüsse Drava und Dunav, b) Niedrige Lagen längs des mittleren und oberen Sava-Laufes, c) Niedrige Lagen des oberen Sava-Laufes und längs der Kupa. Es sind vorläufig folgende Herkunftsgebiete ausgeschieden: 1.) Alneto-Quercion und 2.) Populion albae. B. Herkunftsregion der Berglagen (Mittelgebirge und Bergland): Berge zwischen Sava und Drava, 150—1000 m ü. M., jährliche Niederschläge 700—1200 (1500) mm. Diese Region ist nur in folgende Gebiete eingeteilt: 1. Querceto-Carpinetum croaticum, 2. Querceto castanetum croaticum, 3. Fagetum croaticum montanum, 4. Tannen-Buchenwald (noch nicht erforscht). C. Herkunftsregion der Hochlagen: Dinara-Gebirge, Höhen auf der kontinentalen Seite von 300 (500) bis 1600 m und auf der maritimen Seite (Adriatisches Küstenland) von 700 (1200) bis 1600 m, jährliche Niederschläge von 1500 (2000) bis 4000 (5000) mm. Diese Region ist in folgende Herkunftsgebiete unterteilt: 1. Blechno-Fagetum und Blechno-Abietetum, 2. Fagetum croaticum montanum und Fagetum croaticum abietetosum. 3. Piceetum croaticum montanum und Piceetum croatcium subalpinum, Fagetum croaticum subalpinum, 5. Querceto-Carpinetum und Seslerieto- Ostryetum. D. Submediterrane sommergrüne Herkunftsregion: maritime Abhänge des Dinara- Gebirges und die Insel der nördlichen Adria-Küste, Höhen von 0 bis 700 (1200) m, jährliche Niederschläge 1000—2000 (3000) mm. Diese in die Länge sehr ausgedehnte " Region müsste in 4 Unterregionen geteilt werden und zwar: a) Istrien, b) Kroatisches Küstenland mit Quarner-Inseln, c) Nörlicher kontinentaler Teil Dalmatiens, d) Südlichen kontinentaler Teil Dalmatiens. Darin sind folgende Herkunftsgebiete enthalten: 1. Fagetum croaticum seslerietosum, 2. Seslerieto-Ostryetum, 3. Carpinetum croaticum orientalis. E. Mediterrane immergrüne Herkunftsregion: schliesst hauptsächlich den engen Küstengürtel Istrien, einige nördlichen Insel-Partien, den engen Küstenstreifen des Dinara-Gebirges und die Dalmatinischen Inseln ein, Höhen 0—300 (400) m, jährliche Niederschläge 600—1000 (1500) mm. Diese langgestreckte Region ist in zwei Unterregionen eingeteilt: a) nördliche und b) südliche mit einem Herkunftsgebiet von Quercetum ilicis. Für jede Region hat der Verfasser die ökologischen und Vegetations- Karakteristiken angegeben, führte die Holzarten (einheimische und fremdländische) für die Aufforstung an, stellte in kurzen Zügen die grundlegenden Gedanken für die Samerverteilung bezugs der erwähnten Einteilung der Samenaugangsregionen.. Ferner hob der Verfasser die Hauptrichtlinien für die Vervollkommnung der genannten Einteilung und ansschliesslich auf die Notwendigkeit der systematischen Arbeit im Gebiet der Samenbestandsauslese, Holzartenrassenfestlegung und Anlage der Forstsamenplantagen. i |