DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1958 str. 25 <-- 25 --> PDF |
običnog lužnjaka, kasnog lužnjaka i kitnjaka na pokusnim plohama, koje je osnovao prije 30 godina u Maksimiru. Prof. Petrači ć dobro je poznavao i šume susjednih zemalja. U više navrata putovao je u inozemstvo. Pregledao je mnoge šume Bavarske, Austrije, Italije, Francuske, Cehoslovačke i Bugarske. Paralelno s time vani je proučavao organizaciju nastave i istraživačkog rada, kao i uzgojne metode. Održavao je vezu sa stranim stručnjacima iz Njemačke, Rusije, Austrije, Cehoslovačke, Italije, Francuske, Švicarske i Grčke. Surađivao je sa stranim stručnjacima u pitanju rasprostranjenosti naših šuma i pojedinih vrsta drveća u njima. Za knjigu prof. K. Rubnera : Die pflanzengeographisch- ökologischen Grundlagen des Waldbaus (1933.) priredio je podatke o prirodnom rasprostranjenju glavnih vrsta drveća u Jugoslaviji. Za knjigu prof. L. Tschermaka : Die natürliche Verbreitung der Lärche in den Ostalpen (1935.) priredio je zajedno sa šum. inspektorom ing. A. Š i vi c e m podatke i crteže o arišu u našim Alpama. Stručni rad prof. Petračić a bio je vrlo obilan. On je izradio mnogo referata i napisao velik broj stručnih i poučnih članaka u Šumarskom listu, Lugarskom vjesniku, raznim dnevnicima i dr. Napisao je više osvrta na stručna dostignuća, kao i na stručnu literaturu. U mnogobrojnim javnim predavanjima razrađivao je teme o značenju naših šuma i potrebi njihova racionalnog gospodarenja. Ma da nastavnički i naučni rad odnosi najveći dio snage. prof. Petračića , on nalazi i ljubavi i vremena, da se angažuje u Hrvatskom šumarskom društvu i Jugoslovenskom šumarskom udruženju. Od 1911.—29. g. bio je odbornik Hrv. šumarskog društva, a od 1929.—40. g. potpredsjednik Jug. šumarskog udruženja. U tim ustanovama razvija prof. Petrači ć za bivše Jugoslavije vrlo živu djelatnost zalažući se za očuvanje naših šuma od prejake eksploatacije. Vidimo ga u svim akcijama, koje su onda poduzimane za unapređenje našeg šumarstva i šumarske struke. Učestvovao je u mnogo raznih akcija kod suzbijanja sušenja naših nizinskih šuma, primjene uzgojnih zahvata u mladim sastojinama, podizanja novih nasada i t. d. I izvan Fakulteta i društvenih organizacija usmjerivao je prof. Petrači ć svoju djelatnost na unapređenje našeg šumarstva. Kroz dugi niz godina upravljao je šumama svog rodnog grada Petrinje, te kroz to vrijeme mnogo doprinio urednom gospodarenju i povećanju produkcije u tim šumama. G. 1939. intenzivno se zalaže kao predsjednik Odbora za propagandu pošumljivanja Savske banovine. Isto tako aktivno učestvuje i u radu Odbora Društva za zaštitu prirodnih spomenika u Hrvatskoj. Prof. Petrači ć bio je urednik Šumarskog lista od 1917.—21. g. Preuzeo je taj posao u mjteže vrijeme, t. j . za doba Prvog svjetskog rata i neposredno iza njega. Paralelno s time uređuje on i Lugarski vjesnik, gdje je napisao veći broj stručnih i poučnih članaka namijenjenih uzdizanju šumarsko-tehničkog osoblja. Sa mnogo ljubavi i volje vodio je i upravu Šumarskog muzeja, koji je bio svojina društvenih organizacija. Prof. Petrači ć bio je urednik za šumarska pitanja u Hrvatskoj enciklopediji. Napisao je i redigirao velik broj članaka objavljenih u knjigama I—V. I kod izdavanja Šumarske enciklopedije prihvaća se prof. Petrači ć saradnje kao stručni urednik iz oblasti Uzgajanja šuma. Napisao je više članaka i recenzirao mnogo radova iz tog područja. Kao starješina prof. Petrači ć bio je vrlo korektan. Svojim postupkom u službi i izvan nje davao je primjer, kako treba raditi. Prema mlađima nastupao je kao drug i prijatelj. Očinsku brigu vodio je o uzdizanju stručnog i naučnog podmlatka. U naučnom radu davao je mlađima inicijativu za razna proučavanja iz oblasti uzgajanja šuma i pri tome pružao im obilato svoju pomoć i podršku. Kao dobar rodoljub prof. Petrači ć živo se zalagao za učvršćivanje bratstva i jedinstva naših naroda. Za Drugog svjetskog rata živio je povučeno, ali je moralno i materijalno pomagao Nafodno-oslobodilački pokret. Oslobođenje je dočekao pružajući ruku suradnicu. U izgradnji nove naše društvene stvarnosti dao je veliku žrtvu. Jedinca sina, maturanta, izgubio je 1947. g. kao heroja rada na omladinskim akcijama. Organizacione, nastavne i naučne sposobnosti, kao i inače pozitivan lik prof. Petračića , bili su svagda zapaženi ne samo u užem njegovom krugu. On je bio odlikovan 1930. g. Ordenom sv. Save III. reda, 1936. g. Ordenom Jugoslavenske krune III. reda, a 1937. g. bugarskim ordenom za građanske zasluge. I u našoj novoj državi uočena je markantna ličnost prof. Petračića . U znak priznanja za njegov rad 351 |