DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10/1958 str. 23     <-- 23 -->        PDF

PROF. DR. ING. ANDRIJA PETRACIC


Dne 14. VIII. 1958. g. ugrabila je smrt jednog od
najzaslužnijih članova nastavnog kolektiva Šumarskog
odjela zagrebačkog Poljoprivredno-šumarskog fakulteta
— prof. dr. Andriju Petraćića. Nestao je iz
naše sredine osnivač Fakulteta, njegov organizator, dugogodišnji
izgraditelj i odličan nastavnik, čije je životno
djelo poznato i izvan granica naše zemlje.


Prof. Petrači ć rodio se 22. X. 1879. u Petrinji.
Roditelji su mu bili poljodjelci. Osnovnu školu i nižu
gimnaziju svršio je u Petrinji, a više razrede gimnazije
i maturu u Karlovcu. Šumarsku akademiju u Zagrebu
završio je 1901. g., a državni ispit za samostalno
vođenje šumskog gospodarenja položio je 1903. g. U
vezi sa Mallinovim planom za obrazovanje šu


marskog nastavničkog podmladka došao je na Univerzitet u München, gdje se kroz
4 semestra, 1905.—1907. g., specijalizira iz šumsko-uzgojne i šumsko-botaničke skupine.
Specijalizaciju provodi u Institutu za uzgajanje šuma i šumarsku botaniku, specijalno
kod prof. dr. H. Mayr a i prof. dr. T u b e u f a. God. 1907. položio je na
Univerzitetu u Münchenu, na osnovi disertacionog rada, doktorski ispit i promoviran
je na čast doktora »oeconomiae publicae«. Posjedovao je sve prirodne uslove za
uspješan rad u šumarskoj struci, kao i veliku prirođenu ljubav za šumu.


U šumarsku službu stupio je 1. XII. 1901. g., i to kao šumarski vježbenik kod
Šumarskog otsjeka Zemaljske vlade u Zagrebu. Sredinom 1902. g. premješten je
Gradiškoj imovnoj općini, gdje je služio najprije kao šumarski vježbenik, a od 1906.


g. kao šumarski pristav i od 1900. g. kao kotarski šumar. Za to vrijeme bio je nekoliko
godina upravitelj Šumarije u Banovoj Jaruzi. U operativi služio je oko 10 godina.
U jesen 1911. g. postaje suplent na Šumarskoj akademiji u Zagrebu, gdje su mu
povjerena predavanja iz 7 predmeta. U jesen 1912. g. postaje profesor na Šumarskoj
akademiji. Od 1919. pa dalje bio je redovan profesor na Šumarskom odjelu Poljoprivredno-
šumarskog fakulteta u Zagrebu, gdje je predavao kao glavnu struku Uzgajanje
šuma i Dendrologiju. Na toj dužnosti ostao je sve do 31. I. 1952. g., kada je
penzioniran.


Uz ličnost prof. Petračić a vezan je velikim dijelom razvoj visokoškolske
šumarske nastave u Hrvatskoj. Već iz Šumarske akademije pokreće on s profesorima
Nenadićem, Kesterčanekom, Partašom i Hlavinkom akciju za unapređenje šumarske
nastave na rang fakulteta. Akcija je uspjela. God. 1919. osnovan je zagrebački
Gospodarsko-šumarski fakultet. Prof. P e t r a č i ć bio je matičar Fakulteta. Prve
organizacione brige izvršio je velikom savjesnošću i ulaganjem mnogo truda. Radio
je i dalje vrlo intenzivno na organizaciji šumarske nastave i razvoja našeg Fakulteta.
Dva puta bio je biran za pročelnika Šumarske akademije, a dva puta za dekana Fakulteta.
Prvi izbor za dekana pao je na njega u samom početku rada Fakulteta, g.
1919/20., a drugi ISZSJiO. g. U dva navrata biran je za prodekana. Nekoliko godina
bio je starješina Šumarskog odjela. Već 1921. g. osnovao je Zavod za uzgajanje šuma,
Seminar za uzgajanje šuma i Šumski vrt u Maksimiru. Čitavo vrijeme svojeg djelovanja
na Fakultetu bio je predstojnik tih ustanova. Bio je član mnogobrojnih fakultetskih
odbora i komisija.


Prof. Petrači ć uredio je Zavod za uzgajanje šuma tako da se može takmičiti
sa mnogim svjetskim zavodima iz te struke. Šumski vrt u Maksimiru pretstavlja
uzorno pomagalo nastave iz oblasti Uzgajanja šuma i Dendrologije, a osim toga u
njem se vrše mnogobrojni naučno-istraživački poslovi.


Prof. Petrači ć živo se zalagao, da Fakultet dobije u svoju upravu šumske
objekte za potrebe nastave i nauke. U vezi s time zalagao se i za izgradnju Fakultetskog
dobra Maksimir i uređenje šuma u sklopu tog dobra, koje on obilno koristi
za potrebe nastave i istraživački rad. Bio je dugogodišnji član Kuratorija Fakultetskog
dobra Maksimir i preko 10 godina upravitelj fakultetskih šuma. Za to vrijeme




ŠUMARSKI LIST 10/1958 str. 24     <-- 24 -->        PDF

stvorio je u šumama Maksimir, Dubrava-Mokrice i Šašinovečki lug čitavi niz objekata
prikladnih za potrebe nastave.


Pedagoška sposobnost prof. Petračić a bila je vrlo velika. On je bio odličan
nastavnik. Svojim predavanjima umio je oduševljavati svoje slušače za struku. U
njegovu pedagoškom radu lučimo dvije etape. Prvo je održavanje nastave na šumarskoj
akademiji, gdje je kroz 8 godina predavao Šumarsku botaniku, Anatomiju
i fiziologiju drveća, Bolesti drveća, Čuvanje šuma, Enciklopediju šumarstva, Lovstvo
i Šumske pokuse. Njegovo opterećenje kao nastavnika bilo je vanredno veliko (15 +
12 sati). Druga etapa u njegovu pedagoškom radu jest nastavni rad na Fakultetu, gdje
djeluje preko 32 godine, a ograničava se na oblast Uzgajanja šuma i Dendrologiju.


Kroz nastavničke ruke prof. Petračić a prošla je 41 generacija šumarskih
stručnjaka — nosilaca našeg šumarstva. Pored solidnog stručnog znanja, koje im je
davao i na predavanjima i na ekskurzijama, ulijevao im je svagda ljubav za šumu.
Kao nastavnik pridavao je veliku važnost demonstracionom radu na terenu. Ekskurzije
je izvodio velikim osobnim zalaganjem i dobro organizirano. Svojim studentima
i praktičnim šumarima znatno je pomogao time što im je dao u ruke veći
broj skripata, kao i odlične udžbenike i priručnike iz Uzgajanja šuma i Dendrologije.


Naučni rad prof. Petračić a bio je vrlo opsežan, iako se on odvijao pod prilično
teškim okolnostima. Njegov prvi naučni rad odnosi se na proučavanje izlučivanja
stabala u debljinske i vrijednosne razrede u sastojinama hrasta, bukve i bora.
Taj rad prihvaćen je kao disertacioni rad. On je pobudio pažnju i u stranoj stručnoj
literaturi. Citiran je često u stručnoj literaturi, gdje se radi o proučavanju strukture
sastojina spomenutih vrsta.


U toku daljnjeg rada dao je prof. Petrači ć čitavi niz vrlo vrijednih naučnih
priloga iz oblasti istraživanja naših šuma. Svojim realnim zaključcima on pruža pomoć
kod rješavanja važnih naših praktičnih pitanja. Posjedovao je sposobnost brzog
sagledavanja stručnih problema.


Duže vremena bavio se problemima proučavanja uzroka sušenja hrastovih šuma
u Hrvatskoj i Slavoniji. Promatrao je taj problem sa šumsko-uzgojnog, odnosno biološkog
gledišta. Iz te oblasti napisao je više studija i referata, te u njima rasvijetlio
mnoga nejasna pitanja. Napose se to tiče uzrasta i drvne mase hrastovih šuma kod nas.


Na specijalnim pokusnim plohama u okolišu Zagreba proučava strukturu i
prihode bagremovih panjača. Paralelno s time proučava trajanje izbojne snage, te
dolazi do zaključaka, koji su od velike praktične važnosti.


Duže vremena bavi se proučavanjem zaštite biljaka prije sadnje, te pri tom pronalazi
najpodesniji način manipulacije sadnicama raznih vrsta drveća prilikom pošumljivanja.
Pokuse iz te oblasti vršio je kroz više godina u Šumskom vrtu u Maksimiru
i o tom je objavio nekoliko radova.


Od osobite su vrijednosti radovi prof. Petračić a na proučavanju naših vazda
zelenih mediteranskih šuma. Detaljno je proučio šumsku vegetaciju otoka Raba,
Brača i velikim dijelom Mljeta. Od velikog je interesa njegova studija o vazda zelenim
šumama Raba, kao i studija o šumsko-uzgojnim i dendrogeografskim odnosima
Brača.


Vrijedan doprinos u proučavanju naših nizinskih šuma daje prof. Petrači ć
svojim radovima o amorfi. Prvi upozorava na opasnosti od grma, koji se naglo proširuje
kao korov posavskih šuma, te sprečava obnovu autohtonih lužnjakovih šuma.


Vrlo su zanimljivi i rezultati istraživanja o rastvorbi listinca raznih vrsta drveća,
koja su vršena u šumama i Šumskom vrtu u Maksimiru kroz duži niz godina. Prof.
Petrači ć poklanja veliku pažnju i proučavanju strukture mješovitih sastojina
crne johe i hrasta lužnjaka. Istražuje taj problem sa biološkog gledišta.


Studija o običnom jasenu u Zagrebačkoj gori važan je doprinos poznavanju
šumske zajednice Fraxineto-Aceretum kod nas. Od interesa su zaključci s obzirom na
postupak s grupama drveća i manjim sastojinama iz te zajednice kod nas.


Nakon odlaska u penziju nastavlja prof. Petrači ć svojim istraživačkim radom.
Za to vrijeme objavio je drugo izdanje udžbenika i priručnika: Uzgajanje šuma


— Ekološki osnovi. Vršio je i dalje opažanja i mjerenja na većem broju pokusnih
ploha zasnovanih još u toku aktivnog službovanja. Iz te dobi potječe njegova studija
o vitalitetu sadnica sofore, kao i studija o visinskom prirastu smrčevih stabalaca nastalih
iz različito razvitih sadnica jednake dobi. I dalje, pa sve do svoje smrti vrši
opažanja i izmjere, te sređuje materijale prikupljene na pokusnim plohama. Bavi se
proučavanjem izbojnosti bagremovih panjeva, kao i proučavanjem razvoja sastojina
350




ŠUMARSKI LIST 10/1958 str. 25     <-- 25 -->        PDF

običnog lužnjaka, kasnog lužnjaka i kitnjaka na pokusnim plohama, koje je osnovao


prije 30 godina u Maksimiru.


Prof. Petrači ć dobro je poznavao i šume susjednih zemalja. U više navrata
putovao je u inozemstvo. Pregledao je mnoge šume Bavarske, Austrije, Italije, Francuske,
Cehoslovačke i Bugarske. Paralelno s time vani je proučavao organizaciju nastave
i istraživačkog rada, kao i uzgojne metode. Održavao je vezu sa stranim stručnjacima
iz Njemačke, Rusije, Austrije, Cehoslovačke, Italije, Francuske, Švicarske
i Grčke. Surađivao je sa stranim stručnjacima u pitanju rasprostranjenosti naših
šuma i pojedinih vrsta drveća u njima. Za knjigu prof. K. Rubnera : Die pflanzengeographisch-
ökologischen Grundlagen des Waldbaus (1933.) priredio je podatke o
prirodnom rasprostranjenju glavnih vrsta drveća u Jugoslaviji. Za knjigu prof. L.
Tschermaka : Die natürliche Verbreitung der Lärche in den Ostalpen (1935.) priredio
je zajedno sa šum. inspektorom ing. A. Š i vi c e m podatke i crteže o arišu u
našim Alpama.


Stručni rad prof. Petračić a bio je vrlo obilan. On je izradio mnogo referata
i napisao velik broj stručnih i poučnih članaka u Šumarskom listu, Lugarskom vjesniku,
raznim dnevnicima i dr. Napisao je više osvrta na stručna dostignuća, kao i na
stručnu literaturu. U mnogobrojnim javnim predavanjima razrađivao je teme o značenju
naših šuma i potrebi njihova racionalnog gospodarenja.


Ma da nastavnički i naučni rad odnosi najveći dio snage. prof. Petračića ,
on nalazi i ljubavi i vremena, da se angažuje u Hrvatskom šumarskom društvu i
Jugoslovenskom šumarskom udruženju. Od 1911.—29. g. bio je odbornik Hrv. šumarskog
društva, a od 1929.—40. g. potpredsjednik Jug. šumarskog udruženja. U tim ustanovama
razvija prof. Petrači ć za bivše Jugoslavije vrlo živu djelatnost zalažući
se za očuvanje naših šuma od prejake eksploatacije. Vidimo ga u svim akcijama, koje
su onda poduzimane za unapređenje našeg šumarstva i šumarske struke. Učestvovao
je u mnogo raznih akcija kod suzbijanja sušenja naših nizinskih šuma, primjene
uzgojnih zahvata u mladim sastojinama, podizanja novih nasada i t. d.


I izvan Fakulteta i društvenih organizacija usmjerivao je prof. Petrači ć
svoju djelatnost na unapređenje našeg šumarstva. Kroz dugi niz godina upravljao
je šumama svog rodnog grada Petrinje, te kroz to vrijeme mnogo doprinio urednom
gospodarenju i povećanju produkcije u tim šumama. G. 1939. intenzivno se zalaže
kao predsjednik Odbora za propagandu pošumljivanja Savske banovine. Isto tako
aktivno učestvuje i u radu Odbora Društva za zaštitu prirodnih spomenika u
Hrvatskoj.


Prof. Petrači ć bio je urednik Šumarskog lista od 1917.—21. g. Preuzeo je
taj posao u mjteže vrijeme, t. j . za doba Prvog svjetskog rata i neposredno iza njega.
Paralelno s time uređuje on i Lugarski vjesnik, gdje je napisao veći broj stručnih
i poučnih članaka namijenjenih uzdizanju šumarsko-tehničkog osoblja. Sa mnogo
ljubavi i volje vodio je i upravu Šumarskog muzeja, koji je bio svojina društvenih
organizacija.


Prof. Petrači ć bio je urednik za šumarska pitanja u Hrvatskoj enciklopediji.
Napisao je i redigirao velik broj članaka objavljenih u knjigama I—V. I kod
izdavanja Šumarske enciklopedije prihvaća se prof. Petrači ć saradnje kao stručni
urednik iz oblasti Uzgajanja šuma. Napisao je više članaka i recenzirao mnogo radova
iz tog područja.


Kao starješina prof. Petrači ć bio je vrlo korektan. Svojim postupkom u
službi i izvan nje davao je primjer, kako treba raditi. Prema mlađima nastupao je
kao drug i prijatelj. Očinsku brigu vodio je o uzdizanju stručnog i naučnog podmlatka.
U naučnom radu davao je mlađima inicijativu za razna proučavanja iz
oblasti uzgajanja šuma i pri tome pružao im obilato svoju pomoć i podršku.


Kao dobar rodoljub prof. Petrači ć živo se zalagao za učvršćivanje bratstva
i jedinstva naših naroda. Za Drugog svjetskog rata živio je povučeno, ali je moralno
i materijalno pomagao Nafodno-oslobodilački pokret. Oslobođenje je dočekao pružajući
ruku suradnicu. U izgradnji nove naše društvene stvarnosti dao je veliku
žrtvu. Jedinca sina, maturanta, izgubio je 1947. g. kao heroja rada na omladinskim
akcijama.


Organizacione, nastavne i naučne sposobnosti, kao i inače pozitivan lik prof.
Petračića , bili su svagda zapaženi ne samo u užem njegovom krugu. On je bio
odlikovan 1930. g. Ordenom sv. Save III. reda, 1936. g. Ordenom Jugoslavenske krune


III. reda, a 1937. g. bugarskim ordenom za građanske zasluge. I u našoj novoj državi
uočena je markantna ličnost prof. Petračića . U znak priznanja za njegov rad
351




ŠUMARSKI LIST 10/1958 str. 26     <-- 26 -->        PDF

odlikovan je 1957. g. Ordenom rada prvog reda. Zaslužno priznanje svom nestoru


pozdravila je cijela struka.


Prof. P e t r a č i ć svagda je stajao nepokolebivo na braniku interesa šumarske


struke. Bio je uporan i ustrajan borac kroz cio život na polju unapređenja svoje


struke. Radio je predano na utiranju puteva k boljoj njenoj budućnosti. Zbog svog


nesebičnog, odanog i privrženog rada u šumarskoj struci uživao je prof. P e t r a č i ć


među svojim drugovima i prijateljima, a napose među svojim mnogobrojnim bivšim


učenicima velike simpatije i poštovanje. Rijetko je tko u struci bio toliko cijenjen


i voljen, kao što je to bio prof. P e t r a č i ć.


Svjetao lik prof. Petračić a ostat će nam u trajnoj uspomeni. Zadržat ćemo
ga trajno u sjećanju kao uzor-stručnjaka, kojeg su resile osobine savjesnog, solidnog,
predanog, nesebičnog i nadasve čestitog radnika i čovjeka.


Neka je slava i hvala prof. Petračiću!


POPIS VAŽNIJIH RADOVA PROF. DR. A. PETRAClCA:


a) Posebne knjige


1.
Untersuchungen über die selbständige Bestandesausscheidung in Stärke- und
Nutzholzgüteklassen bei Eiche, Buche und Föhre (Inaugural-Dissertation), München
1908., s. 42 i 4 tabele u dodatku.
2. Uzgajanje šuma I. dio, Udžbenik i priručnik, Zagreb 1925., s. 308.
3. Uzgajanju šuma II. dio, Udžebnik i priručnik, Zagreb 1931., s. 310.
4. Uzgajanje šuma — Ekološki osnovi, II. prerađeno izdanje, Zagreb 1955., s. 171.
b) Naučni radovi


1.
Opažanja o prirodnom izlučivanju stabala u debljinske i vrijednosne razrede u
hrastovim, bukovim i borovim sastojinama. Izvadak iz disertacije, »Šumarski list«
1919., s. 35—40, 109—115, 152-^168, 209—217.
2.
O uzrocima sušenja hrastovih šuma u Hrvatskoj i Slavoniji. O pojavi sušenja sa
šurnsko-uzgojnog gledišta, »Glasnik za šumske pokuse«, 1., Zagreb 1920., s. 119—127.
3.
Uzrast i drvna masa hrastovih šuma (Quercus peduneulata). »Pola stoljeća šumarstva,
1876—1926.«, Zagreb 1926., s. 322—331.
4. Le literature sur le Karst. »Le Karst Yougoslave«, Zagreb 1928., s. 149—155.
5. Pridolazak bijele i žute imele na našem drveću, »Šum. list« 1929. s. 316—321.
6. Zaštita
biljaka prije sadnje. »Godišnjak Sveučilišta u Zagrebu«, Zagreb, 1929.,
»Šumarski list« 1930., s. 161—172.
7. O vremenu sadnje biljaka a obzirom na sadnju prolistalih biljaka, »Šumarski list«
1932., str. 491—500.
8.
Istraživanja o strukturi i prihodu bagremovih kolosijeka, »Glasnik za šumske
pokuse« br. 4, Zagreb 1935., s. 47—64.
9. Istraživanja
o otpornosti izvađenih i nezaštićenih biljaka protiv osušenja. »Glasnik
za šumske pokuse«, 5, Zagreb, 1937., s. 219—263.
10.
Pokusi u koliko zaštita nadzemnih dijelova izvađenih sadnica usporuje njihovo
osušenje. »Glasnik za šumske pokuse«, 5, Zagreb, 1937., s. 264—270.
11. Zimzelene šume otoka Raba, »Glasnik za šumske pokuse«, 6, Zagreb 1938., s. 3—60.
12. Amorpha fruticosa L. kao nov i opasan korov u posavskim šumama. »Šumarski
list«, 1938., s. 623—626.
13.
O rastvorbi šušnja uopće, a napose na šljunčano-pjeskovitom tlu, »Šumarski list«
1939., str. 57—65.


ŠUMARSKI LIST 10/1958 str. 27     <-- 27 -->        PDF

14.
O upotrebljivosti različito razvijenih sadnica. »Šumarski list« 1940., str. 433—438.
Zagreb, 1942., s. 179—237.
15.
Šumarsko-dendrološke bilješke iz područja Malinska-Glavotok na otoku Krku,
»Šumarski list« 1941., str. 1—7.
16.
Šumski i dendrogeografski odnosi otoka Brača. »Glasnik za šumske pokuse«, 8,
17.
Biološki cdnošaji mješovitih sastojina crne johe´ i hrasta lužnjaka, »Glasnik za
šumske pokuse«, 9, Zagreb 1948., str. 1—17.
18.
Obični jasen (Fraxinus excelsior L.) u Zagrebačkoj gori, s prof. dr. M. Anićem,
»Glasnik za šumske pokuse«, 10, Zagreb 1952., s. 25—62.
19.
Vitalitet sadnica sofore, »Glasnik za šumske pokuse«, 12, Zagreb 1956., s. 5—11.
20.
Prilog za poznavanje visinskog prirasta smrekovih stabalaca nastalih iz različito´
razvitih sadnica iste sjetve, »Glasnik za šumske pokuse«, 13, Zagreb 1957., s. 5—17.
c) Stručni članci


1.
Šumsko sjemenje, »Šumarski list 1906., s. 249—254.
2.
Oiđium na hrastovim šumama, »Šumarski list« 1909., s. 441—444.
3.
K dvadesetpetgodišnjici pošumljivanja Krasa u posestrimi Kranjskoj »Šumarski
list« 1913., s. 188—194.
4.
Važnost šuma u privatnom i državnom gospodarstvu«, »Lugarski vjesnik«, Zagreb
1917., s. 2—8.
5.
Bijeli bor (Pinus silvestris) kao šumsko drvo, »Lugarski vjesnik« 1917., s. 12—14.
6.
Boja drva, »Lugarski vjesnik« 1917., s. 24—29.
7.
Na kojim vrstama drveća pridolazi bijela imela (Viscum album) u Hrvatskoj i
Slavoniji, »Lugarski vjesnik« 1917., s. 43—49.
8.
Klima i šuma u međusobnom odnošaju, »Šumarski list« 1918., s. 197—217.
9.
Iz života bilja i drveća, »Lugarski vjesnik« 1918., s. 17—22, 26—-30.
10.
Pomoćni oblici uzgoja šuma od Seebacha i Homburga, »Šumarski list« 1919.,
s. 339—343.
11.
Štete od koza u šumama, »Šumarski list«, 1924., s. 73—77.
12.
Pomlađenje naših hrastovih šuma je u opasnosti, »Šumarski list« 1926., s. 467—469.
13.
Nada u preporod našeg šumarstva, »Šumarski list« 1929., s. 57—58.
14.
Sušenje naših hrastika i nova naša šumarska politika, »Šumarski list« 1930.,
s.
10—12.
15.
O knjizi J. Balena: »O proredama«, »Šumarski list« 1929., s. 508.
16. O knjizi J. Balena: »Naš goli Krš«, »Šumarski list« 1932., s. 49—50.
17.
Zaštita brestovih šuma u vezi sa sušenjem brestovih stabala«, »Šumarski list«
1933., s. 253^254.
18.
Štete od hrastovih krasnika (Coraebus bifasciatus) kod uzgajanja hrastovih šuma,
»Šumarski list« 1934., s. 110—111.
19. Nova opasnost za lisnate šume, »Šumarski list« 1934., s. 96.
20.
O knjizi K. Rubnera: Die pflanzengeographisch-ökologischen Grundlagen des
Waldbaus«, »Šumarski list« 1934., s. 353—354.
21.
O knjizi L. Tschermaka: »Die natürliche Verbreitung der Lärche in den Ostalpen«,
»Šumarski list« 1937., s. 156—157.
22.
Paralela iz života i rada hrvatskog šumara Josipa Kozarca i ruskog šumara Georgija
Teodorovića Morozova, »Šumarski list« 1945., s. 24—28.
23.
Bagremovi kolosjeci, »Šumarski list« 1945., s. 40—43:
24.
K 60-godišnjii prof. dr. A. Levakovića, »Šumarski list« 1945., s. 71—72.
Dr. Milan Anić
353