DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-9/1958 str. 94     <-- 94 -->        PDF

aparatu, a bio je karakteriziran povećanjem
izlučivanja ugljične kiseline po jedinici
vremena u varijantama u kojima se
je prašio korijen. U kontroli, gdje se prašenje
vršilo po tlu, to se nije zamijetilo.


Djelovanje kemijskih otrova na biljke
odrazilo se i na količinu klorofila koju
smo o dredili kolorimetričkom metodom.
Analiza je utvrdila, da je prašenje tla
12°/o-tnim heksakloranom uzrokovalo vrlo
slabo sniženje količine klorofila u biljaka
koje su izrasle na toj zemlji. Nanošenje
preparata na korijenje umanjuje količinu
klorofila kod nekih vrsta za više od 25%.


t*tf#


5mrt&


uv% nsz s?sz


"X>Z 9fS% rtwL


SI. 2. Sadržaj klorofila kod raznih vrsta
drveća pod utjecajem insekticida: 1 —
kontrola (1952.); 2 — oprašeno korijenje
12°/o-tnim heksakloranom (1952.); 3 — tlo
tretirano 12°/o-tnim heksakloranom; 4 —
prašenje korijenja 5"/o-tnim DDT; 5 —
prašenje korijenja 126/o-tnim heksakloranom
(1951. g.).


Sve navedeno ukazuje na to, da upliv
insekticida na rastenje i razvitak ponika
i sadnica u mnogom ovisi o metodama koje
se primjenjuju. Tretiranje tla heksakloranom
u granicama u kojima smo mi vršili
nije imalo negativnog utjecaja na razvoj
biljaka. Kontakt biljke s kemijskim
otrovom u našim pokusima u svim je slučajevima
dovodio do slabljenja rasta i
razvitka biljaka raznih vrsta drveća.


Fitocidnost kemijskih preparata uvećavala
se za vrijeme suše i velike vrućine.
Za vrijeme vlažnih perioda negativno djelovanje
kemijskih otrova gotovo se sasvim
smanjilo. Najosjetljiviji je bio jednogodišnji
ponik svih vrsta drveća.


Pri upotrebi insekticida za borbu sa štetnicima
valja odabrati jednu od metoda,
ali uvijek moramo računati sa načinom
na koji će se ona odraziti na biljci.


Les. Hoz. br. 4. — 1958. T. I. Rogova.


Preveo: Đ. Knežević


OSNOVNE LINIJE RAZVITKA DRVNE
INDUSTRIJE SOVJETSKOG SAVEZA


U Sovjetskom Savezu skoncentrirano je
više od trećine ukupne drvne zalihe čitavog
svijeta, a 66%> drvne zalihe četinara.
SSSR nadmašuje najkrupnije eksportne
zemlje: USA, Kanadu, Švedsku, Finsku,
Norvešku, Austriju i Francusku zajedno
uzete i to tri puta u drvnoj masi, a još više
po masi četinara.


Šumski fond Sovjetskog Saveza ima neke
svoje osobine, naročito u pogledu starosti
sastojina. Onaj dio šumskog fonda
koji se iskorišćuje (II. i III. grupa) ima
(prema podacima od 1. siječnja 1956.) 99,85
milijardi kub. m. Od te mase otpada na
zrele i prezrele sastojine 53,3 milijarde
kub. m (tj. 75%>) — na dozrijevajuće 8,1
milijarda kub m (12%>) — i na mladik 1,4
milijarde kub. m (2%>).


Kraj tako golemog prevlađivanja zrelih
i prezrelih sastojina i oštrom nedostatku
mladih, eksploatacija se mora tako planirati,
da buduća pokoljenja ne budu primorana
snizivati godišnje etate tokom nekoliko
decenija da bi dozrele sastojine na
mjesto posječenih.


To se stanje još jasnije vidi, kad se analizira
druga osobina šumskog fonda Sovjetskog
Saveza — neravnomjeran raspored
po rajonima (vidi kartu).


Na teritoriju gdje je usredotočeno 85´%»
svega žiteljstva zemlje (pa prema tome i
najpretežniji dio industrije), nalazi se samo
4n/o drvne zalihe šuma koje se eksploatiraju.
U sjevernim rajonima Sibirije i
Dalekog Istoka gdje živi tek l0/o pučanstva
zemlje, ima 41% drvne zalihe, i konačno,
55´°/o drvne mase nalazi se u rajonima
koje treba smatrati sirovinskom bazom
za dalji razvitak drvne industrije, a
na kojima živi samo 14´°/o žiteljstva.


U zapadnoj i istočnoj Sibiriji i na Dalekom
Istoku skoncentrirano je 83*Vo svih
drvnih zaliha. Štaviše, i u samom evropskom
dijelu Sovjetskog Saveza šume su
neravnomjerno raspoređene. Od 9 milijardi
kub. m zrelih i prezrelih šuma, 75—80°/o
skocentirarno je u malo rajona Sjevera,
Urala i Karelije, gdje su znatni šumski
masivi daleko od željezničke pruge. S tom
neravnomjernošću rasporeda šumskog
fonda valja računati pri određivanju obujma
sječa po raznim rajonima.


Za ekonomsku ocjenu šumskog fonda
Sovjetskog Saveza veliko značenje ima
poznavanje godišnjeg tekućeg prirasta.
Savremena šumarska praksa određuje godišnji
prirast kao sumu srednjih prirasta
drvne mase po dobnim razredima (srednji
prirast jednak je drvnoj masi dobnog raz