DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1958 str. 90 <-- 90 --> PDF |
votnim radovima s gljivicama. Oni su došli do zaključka da tu treba razlikovati gljivice i ostale patogene mikroorganizme, kao što su bakterije i virusi. Gljivice su ovisne o vlazi u okolici, jer one obično ulaze u svoje domaćine kroz tjelesnu stijenku. Bakterije i virusi obično nađu svoj put u unutrašnjost tijela svojih đomadara putem njihove hrane. Vlagu potrebnu za njihov razvoj automatski određuje insekt, odnosno njegova unutrašnjost. Nastala je opravdana nada, da uvjeti za uspješan mikrobski napad na insekte nisu tako kritični, kao što se mislilo. G. 1945. počelo se u tek organiziranom Laboratoriju za patologiju insekata u Departmanu za Biološku kontrolu Univerze u Kaliforniji istraživati o mogućnosti mikrobskog suzbijanja leptira, koji napadaju lucernu. Taj je insekt, Coli as philo dice eurytheme, jedan od najrazornijih kalifornijskih štetočina. Kao prvi agens bolesti izabran je jedan virus, koji formira vrlo mnogo poliedarnih tijela u tkivnim ćelijama zaraženog insekta. U početnoj fazi tih istraživanja iskorišćavala su se iskustva ranijih istraživača, koja su oni imali o sličnim virusnim bolestima dudovog svilca, gubara i duvne. Utvrđeno je virusno porijeklo tih bolesti i tako olakšana izolacija i identifikacija gusjeničnog virusa. Slijedeća se faza odnosila na praktičnu razradu metoda za umjetnu primjenu virusa. U prirodi napada ta bolest gusjenicu leptira lucerne, kada je već prekasno. Dok se tek izležene gusjenice u proljeće i u rano ljeto hrane na nježnom novom lišću lucernie biljke, na tom lišću još nema virusa. Tek u kasno ljeto virus, koji vreba u tlu i u pokrovu tla, posije se među biljke pomoću vjetra i vode. Do tog vremena gusjenice već poharaju usjev, pa kad ih bolest i uništi, one uginu na već opustošenom usjevu. Stoga je prvi korak istraživača bio, da ustanove, da li se virus može na biljke postaviti umjetno, pomoću prskanja i -zaprašivanja. Taj ie pokusni rad poduzeo C. G. THOMPSON. On je pripremio virusne suspenzije drobljenjem tijela gusjenica, uginulih od virusa. Taj je materijal bio rasprašen po biljkama. Rezultati su odmah bili ohrabrujući. Gusjenice su bile tako osjetljive na to prskanje, da je gutanje već sićušne količine tog materijala uzrokovalo, da one nakon tjedan dana obole i uginu. Čak se moglo uništiti i populacije slabe gustoće, jer za širenje bolesti nisu bile potrebne bolesne gusjenice, ono nije ovisilo o njima. Pokus je tada pokazao, da se populacija gusjenica može na vrijeme zaustaviti tako, da se lišće u rano doba godine poprsak sa virusom. Izgledalo je da nema opasnosti da bi gusjenica lucerne postala otporna prema virusu. Zaista, nema dokaza da su se u Kaliforniji razvile otporne osobine insekta, usprkos činjenice, da ih je taj virus napadao više od 50 godina. No što je sa vlagom i temperaturom? I na to je pitanje THOMPSON odgovorio. On je metnuo 20 gusjenica u male rešetkaste kaveze, a ove u jednu posudu u kojoj je relativna vlaga bila tako niska, da je 5 od pokusnih gusjenica uginulo zbog isušenja. Hrana gusjenica bila je zaprašena sa sušenim virusnim materijalom. Sve gusjenice, koje su preživjele suhu periodu ipak su na kraju tjedna uginule od virusne bolesti. Sličnim pokusima THOMPSON je pokazao, da je u granicama temperatura pri kojima su insekti aktivni, osjetljivost nezavisna o temperaturi. Sigurno je da su to jednostavni pokusi, ali su oni važni da se stišaju sumnje, koje nastale zbog ranijih eksperimenata sa gljivičnim bofestima. Da bi se postigli rezultati ekonomskog značenja potrebno je, da se virus primijeni dok su gusjenice još dovoljno mlade, kako bi se omogućio 5 do 7 dnevni period inkubacije bolesti. Ako se virus primijeni nakon što gusjenice narastu insekti imaju vremena da požderu usjev prije nego ih virus ubije. Praktična upotreba virusa također traži iskusno oko entomologa, koji treba da odluči da li će se populacija gusjenica na nekom polju lucerne toliko povećati da bi se isplatili troškovi tretiranja. Imajući u vidu to ograničeno korisno djelovanje virusa, nastojalo se pronaći druge agense bolesti. Došlo se do otkrića, da je lucernina gusjenica osjetljiva i na jedan bacil, koji stvara spore, B a c i 11 a s thuringiensis. Na 9 međusobno odijeljenih polja lucerne postavljeno je devet pokusnih čestica sa odgovarajućim kontrolnim česticama, pa su na tim česticama primijenjene raznolične koncenteracije spora ove bakterije. U roku od 24 do 48 sati nakon prskanja, gusjenice su pokazale tipične sinptome većine bakterijskih infekcija: t?omost, diareu, gubljenje boje i mlohavost. U sedam od devet pokusnih čes:ica populacija gusjenica svedena je ispod ekonomski štetne razine. Istraživači u Kanadi bavili su ie razvojem i proizvodnjom mikroba u cilju zaštite šuma. G. 1944. F. B a 1 d i F. T. B i r d započeli su rad s jednim virusom, koji in |