DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1958 str. 89 <-- 89 --> PDF |
južnim ekspozicijama prouzrokuje takvu insolaciju da mnoge posađene biljke na otvorenom prostoru nemaju uslova za opstanak, jer na obešumljenim terenima nema korelacije između bioloških osobina šumskih vrsta i izmenjenih stanišnih prilika. Međutim visoka agrotehnika i gusta sadnja biljaka su radikalne mere u borbi sa sušom, koje, uz pozidanje pionirskih pojaseva, omogućavaju da uspeh primanja STRANA STRUČNA LITERATURA JOŠ JEDAN USPJEH U BIOLOŠKOJ BORBI PROTIV ŠTETNIKA Časopis »Scientific American« donosi u svom broju za august 1956. članak od Edvarda A. Steinhausa: — Living Ensecticides. — Zbog zanimljivosti i aktuelnosti donosimo prikaz toga članka. Zivi insekticidi Skoro čitavo stoljeće entomologija je nastojala da suzbije štetne insekte sa njihovim vlastitim infekcioznim bolestima. Ovoga su ljeta, u Kaliforniji sa virusima i bakterija uspješno suzbili gusjenice, koje su napale lucernu. Virus i bakterija su insekticidi, koje su nedavno prihvatili američki farmeri. Njima se prskaju biljke, kao sa drugim insekticidima, pomoću prskalica i aviona. Budući da je njihova upotreba relativno jeftina, i nisu štetni za biljke i ostale životinje, ovaj uspjeh obećava, da bi mikrobi mogli postati djelotvorna dopuna čovječjem arsenalu za zaštitu njegovog zdravlja i usjeva od štetnih insekata. Insekti su poput ljudskih bića podložni iniekcijama mikroorganizama: bakterija, gljiva, virusa, protozoa i t. d. Neke njihove bolesti, naročito one, koje napadaju pčele medarice i dudovog svilca, poznate su bile jcš prije Aristotela. Istražujući gljivičnu Dolest dudovog svilca AGOSTINO BASSI je 1834. g. po prvi puta dokazao da tu bolest mogu uzrokovati mikroorganizmi. Proučavanje bolesti dudovog svilca istraživao je LOUIS PASTEUR. Od početka je istraživače infekcija insekata pobuđivala, da se te bolesti upotrebe za uništenje štetnih insekata. ILJA MECNIKOV, koji je kasnije postao Pasteurov nasljednik, jedan od prvih dobitnika Nobelove nagrade, učinio je god. 1897. značajan eksperiment na tom području. On je uspio da inficira hrušteve uva sadnica i na toplim ekspozicijama bude približno jednak uspehu na hladnim ekspozicijama. Na kraju autor navodi da intenzivna obrada zemljišta i gusta sadnja, ma da se prigovara da su skuplji od klasičnog načina pošumljavanja u jame, imaju svog ekonomskog opravdana i da su u krajnjoj liniji jeftiniji jer otpadaju naknadna popunjavanja kultura. B. Marić dajući u lonac zemlje, koji je sadržavao te insekte patogene gljivice. Taj je uspjeh nadahnuo I. M. KRASILŠČIKA na univerzi u Odesi, da osnuje god. 1884. specijalan laboratorij u svrhu proizvodnje spora takovih infekcioznih gljivica u širokom opsegu. Istraživači su konačno došli do obeshrabrujućeg zaključka, da pošto tih patogenih mikroorganizama ima obilno u prirodi, na svaki je način od slabe koristi, da ih se još više unosi u polja. Agrnomi su i šumari bili često preradnosni kad su vidjeli, kako su ugrožavajući napadaji štetnih insekata zaustavljeni prirodnim gradacijama bolesti, koje su zaista eliminirale štetne insekte ne samo u izvjesnoj sezoni, već često i godinama nakon toga. No usprkos očitih uspjeha prirode, izgledalo je da nema načina da se nad takvim bolestima insekata postigne uspješna kontrola. Međutim se god. 1930. zbog glasovitog uspjeha u Americi protiv razornog japanskog insekta (Popillia japonica), ponovno pobudio interes za borbu insekata patogenim mikroorganizmima. Jedna od bakterija, Bacillus popilliae, pokazala se naročito djelotvorna, pa je sada uz dodatnu pomoć novih kemijskih insekticida, taj insekt svladan u mnogim područjima gdje je nekoć bio nezaustavljiv štetočina. Ali uspjeh sa navedenim japanskim insektom nije raspršio sumnje, koje su prouzročili prijašnji neuspjesi. Ta bolest je, kao nova infekcija, spopala jednu gustu i neotpornu populaciju. Nadalje, ličinke tog insekta napale su spore bacila ispod zemlje, gdje uvijek ima vlage. Mnogi su još mislili, da će mikrobski insekticidi djelovati samo pod izuzetnim okolnostima gdje su vlaga i druge prilike točno određene. Nno mnogi su istraživači počeli da se pitaju, da li je vlaga okoline zaista tako potrebna kao što se općenito pretpostavlja. To predmijevanje se razvilo u vezi sa pr |