DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1958 str. 7 <-- 7 --> PDF |
bez sumnje pomladak borova, koji je razvijen u svim sastojinama izuzev plohu br. 2. u kojoj je pomlađivanje vrlo slabo, vjerojatno zbog suhe podloge i vrlo intenzivne paše. Uz borovicu nalazi se stalno glog (Crataegus transalpina), udikovina (Viburnum lantana), kozja krv (Lonicera xylosteum), krušćica (Amelanchier ovalis) i dunjarica (Cotoneaster tomentosa). U nekim sastojinama nalaze se obilno grmoliki crni grab (Ostrya carpinifolia) i hrastovi (Quercus pubescens i Q. cerris). Ostale vrste u sloju grmlja nemaju veće značenje za karakterizaciju borovih šuma, ali su vrlo važne za njihovo raščlanjen je. Floristički sastav. Floristički sastav zajednice prikazan je na križaljki, koja donosi 10 snimaka iz područja Male Kapele. Značenje pojedinih vrsta nije jednako u fizionomskom i u dijagnostičkom pogledu. Neka vrsta na pr. dominira, a ipak nam ne kaže gotovo ništa o ekološkim prilikama zajednice. U sloju drveća imaju u strukturelnom. i u dijagnostičkom pogledu najveće značenje borovi. Crni bor (Pinus nigra) nalazi se samo u toplijim područjima Male Kapele, ali je u većoj mjeri vezan na zajednicu, nego obični bor, pa ga možemo smatrati u njegovoj kontinentalnoj rasi značajnim za borove šume. Naprotiv ima obični bor (Pinus silvestris) vrlo široku amplitudu, pa se nalazi jednako u bazifilno-neutrofilnim i u ekstremno acidofilnim šumama; zato su njegove pratilice često bitno različite. Uz to prehvaća bor i u susjedne sastojine bukve i jele, ali se u njima nalazi tek prolazno. Obični bor ima znatno manje zahtjeve na toplinu, pa se penje u znatno veće visine i prodire u hladnije uvale, gdje se susreće sa smrekom. Prema tome uspijeva obični bor i izvan područja naše asocijacije i nalazi se u optimalno razvijenim šumama bukve i jele, gdje doseže ljepše visine i debljine, nego u samoj borovoj šumi. Ipak se na tim staništima u pravilu ne pomlađuje. Tek se prigodom jačih sječa i proreda može proširiti i posve osvojiti teren, ali takva sastojina nije trajna već prolazna, pa je najzad potiskuje bukva i jela. Od grmova je najviše vezan na borove šume Cotoneaster tomentosa, ali je zasad teško odrediti ukoliko se može smatrati karakterističnim. Mnogo nam više govori o zajednici prizemni sloj. U njemu se nalazi oko 150 vrsta, od toga 30 u dva najviša stepena stalnosti; ostale su vrste rjeđe zastupane. Pomnijim istraživanjem većeg broja sastojina u povoljnije godišnje doba povećat će se bez sumnje broj vrsta prizemnog sloja. Neke vrste ističu se naročito u fizionomskom pogledu. To je Helleborus macranthus, Cyclamen europaeum, Pteridium aQuilinum, Carex humilis, Fragaria coUina i Erica carnea. Kukurijek se nalazi vrlo obilno u svim sastojinama na dolomitima, a na vapnencu je vrlo rijedak ili ga nema. Kukurijek se još u kasnu jesen, kad je ostalo bilje najvećim dijelom osušeno, ističe velikim zelenim listovima i gdjegod pokriva u hrpama cijele obronke. Uz njega se vrlo često nalazi skrižalina (Cyclamen europaeum), koja naročito u jesenskom aspektu bezbrojnim cvjetovima ukrasuje prizemni sloj. Kukurijek je raširen i u drugim zajednicama, pa se nalazi vrlo obilno i u bukovim šumama na dolomitnoj podlozi. Zato se ne može smatrati svojstvenom vrstom za borove šume, ali je ipak njegovo dijagnostičko značenje vrlo veliko, jer je u području borovih šuma vezan na najtipičnije stanište bora. |