DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1958 str. 24 <-- 24 --> PDF |
meno ga zaposjela. Smreka je na tim plohama samo prolazni osvajač, koji već danas uzmiče pred šumom jele, u koju će s-vremenom prodrijeti i bukva. To je jedina interpretacija, koju bi danas mogli dati. Bitno različiti sastav imaju smrekove šume neposredno ispod ovih sastojina, na ravnijem reljefu, koji se u obliku nekih nepravilno razvije-, nih terasa nalazi ispod strmine. Tu se nalazi šuma smreke unesena na našoj tabeli br. I. pod br. 13. i 14. Ona pripada bez sumnje istoj vegetacijskoj jedinici, kao i šume smreke na Rudopolju, Samaru i u Krivoj Draži, koje su prikazane na istoj križaljci pod brojevima 11 i 12. Sve te snimke čine posebnu cjelinu, koju ćemo prethodno nazvati Piceetum đolomiticum. Značajno je za ovu smrekovu šumu, da se u njoj nalazi u većem ili manjem obilju i obični bor (Pinus silvestris). U dvije sastojine izgrađuje bor gornji šumski sloj, pa se smreka i jela nalaze tek u podstojnom sloju, u kome već nema bora, a nema ga ni u mladiku. Ovdje je bor tek prolazni član, koji se ne pomlađuje i ne obnavlja, već ustupa mjesto smreki. Tek na graničnom području, prema čistoj borovoj sastojim, nalazi se nešto pomlatka bora, kome treba pri uzgoju šume obratiti posebnu pažnju. Bukva je u tim šumama smreke rijetka i javlja se samo u sloju grmlja, ali i ovdje preteže smreka i jela. Vrlo je značajan sastav prizemnog sloja. Tu susrećemo cijeli niz elemenata smrekovih šuma — dakle značajne vrste reda Piceetalia. Među tima se nalaze i karakteristične vrste naše nove zajednice Luzula luzulina, Melampyrum vulgatum, Festuca heterophylla, a njima se pridružuju i neke vrste bukovih i jelovih šuma, koje su navedene uz karakteristične vrste kao diferencijalne vrste prema borovim šumama, na pr. Galium rotund i folium, Sanicula europaea i Viola silvestris. Od svojstvenih vrsta reda Piceetalia ističe se naprotiv Picea, Carex alba, Pirola media, Monotropa hypopitis, Laserpitium marginatum i Hieracium umbcliatum. Sudeći po našim snimkama nije broj stalnih pratilica velik. Među njima se ističe Helleborus macranthus, koji je vrlo važan za razumijevanje edafskih odnosa smrekovih i borovih šuma Kapele. Od daljnjih pratilica nalazi se s većom stalnošću Pteridium aquilinum, Aremonia agrimonioides, Cyclamen europaeum, Carex digitata, Primula vulgaris, Fragaria vesca, a od mahovina Scloropodium purum i Dicranum scoparium. U poredbi sa šumom bora nedostaje ili je slabo zastupljen niz termofilnih vrsta borove šume, na pr. Carex humilis, Potentilla tommasininiana, Dorycnium herbaceum, Viola hirta, Stachys betonica i dr. Cijeli karakteristični skup sadrži prema tome razmjerno maleni broj vrsta, pa će trebati istražiti mnogo veći broj sastojina, da bi dobili definitivnu sliku sastava ove značajne šume smreke na dolomitu. U višim, hladnijim i provlaženijim položajima Male Kapele gube se dakle na dolomitu elementi suhih borovih šuma, ali se ne pojavljuje u većem obilju ni elementi bukovih šuma, već se razvija nova acidofilna zajednica smreke uvjetovana također dolomitnom podlogom. Slične prilike nalazimo i u zapadnoj Bosni, na Kupreskom i Riličkom polju. I tamo se nalaze velike površine dolomita s istim oblicima krajine, i oni su danas velikim dijelom ogoljeli i obrasli livadama. Preostale šume pripadaju uglavnom trim zajednicama: još neistraženim borovim šumama |