DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1958 str. 23 <-- 23 --> PDF |
pubescentis. To je razlogom, da smo zasad te zajednice priključili ovome redu, iako bi se moglo sve bazofilne borove šume kopnenih područja ujediniti u posebni red Erici-Pinetalia. Unutar sveze borovih šuma mogu se razlikovati dva uža skupa zajednica — dvije podsveze: jedna na dolomitima, uglavnom u zapadnom dijelu (Slovenija i Hrvatska) (Orneto-Ericion dolomiticum) i druga na serpentinima u istočnom dijelu područja (Bosna, zap. Srbija i Albanija) (Orneto-Ericion serpentinicum). Dolomitni skup ističe se većim obiljem vrsta, među njima i nekim značajnim vrstama za borove šume Alpa, koje je Braun-Blanquet ujedinio u svezu Pineto-Ericion i priključio redu Vaccinio-Piceetalia, jer se u njima javljaju mnoge biljke smrekovih šuma.* Zajednica smreke na dolomitu — Piceetum dolomiticum prov. Spomenuli smo, da se na Maloj Kapeli, od Rudopolja do Plitvičkih Jezera, nalazi na dolomitnoj podlozi vrlo značajna šuma smreke, koja se razlikuje od opisanih šuma smreke u Hrvatskoj i Bosni (H o r v a t 1950) i pripada vjerojatno nekoj posebnoj, vrlo siromašnoj zajednici. Na temelju naših 5 snimaka, koje su načinjene u jesen ne možemo dakako stvoriti konačni sud o hierarhičnoj vrijednosti zajednice (asocijacija ili subasocijacija), pa će trebati sabrati obilniju građu za definitivno rješenje toga pitanja. Pošto je zajednica ipak vrlo važna za razumijevanje vegetacijskih odnosa Male Kapele, a naročito za razumijevanje sukcesija naših borovih šuma, to ćemo je ovdje ukratko opisati. Manje sastojine smreke nalaze se u dubljim jarugama ispod Rudopolja i u Krivoj Draži, ali su najljepše razvijene na Visibabi pod Seliškim vrhom. Tu se nalazi dosta jednoliko područje prekrasnih šuma smreke u kojima se najčešće pojavljuje obilan pomladak jele. Smrekove šume na Visibabi ne čine ipak jednu cjelinu, nego pripadaju dvjema bitno različitim tvorevinama. Gornji dio, gdje smreka nastupa u čistim sastojinama krasnih ravnih stabala, kratke i uske krošnje, ne pripada uopće šumama smrekova skupa, nego zajednici bukve i jele. Kolikogod se to čini na prvi pogled čudno, ipak te šume nemaju nijedne vrste smrekovih šuma niti re)ia Piceetalia uopće, a sadrže u sloju grmlja, a naročito u sloju prizemnog rašća vrlo obilno sve elemente šume bukve i jele (Fagetum croaticum abietetosum). Teško je odgovoriti na pitanje, koji je razlog, da je smreka u čistom sastavu prodrla u tipičnu zajednicu bukve i jele. Mi nalazimo doduše u Hrvatskoj u visini između 850—1200 m gotovo u svakoj sastojim tipičnije šume bukve i jele pojedine smreke, ali tako velike čiste sastojine smreke s elementima šume bukve nisam još primijetio. Vrlo vjerojatno se smreka na Visibabi razvila pod nekim naročitim okolnostima ili nakon čiste sječe ili još vjerojatnje nakon požara, prigodom kojeg je bila stara šuma bukve i jele potpuno uništena, pa je smreka iz svoje tipične sastojine prodrla na prazan teren i privre * U novije doba obradili su J. Braun-Blanquet, H. P allmann i R. Bac h (1954) vegetaciju i tla šumskih zajednica i vriština reda Vaccinio-Piceetalia u Švicarskom nacionalnom parku i njegovim susjednim područjima. U toj temeljnoj studiji za šumsku vegetaciju ovog značajnog dijela Alpa obrađene su vrlo iscrpljivo i borove šume sveze Pineto-Ericion, koje su u »Prodromusu biljnih zajednica« bile tek ukratko prikazane. Za poredbu s našim borovim šumama najvažnije Isu asocijacije Ericeto-Pinetum silvestris i Pineto-Caricetum humilis. Upozoravam na ovu značajnu studiju u kojoj se nalaze zanimljive poredbe i s našom šumskom vegetacijom. 245 |