DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1958 str. 22 <-- 22 --> PDF |
SISTEMATSKI POLOŽAJ ZAJEDNICE Nije ovdje mjesto da ulazimo u problematiku sistematike naših reliktnih borovih šuma. To je pitanje iscrpljivo prikazano na drugom mjestu (H o r v a t 1958), ali ipak smatram, da je potrebno istaknuti neke činjenice. U Hrvatskoj je dosad opisano nekoliko bazifilnih borovih šuma. Prvo je zajednica crnog bora i crnjuše na melafiru u Senjskoj Draži, koju je prikazao već Beck-Mannagetta (1901). Kasnije sam opisao — nažalost na temelju jedne snimke — borove šume u Paklenici na Velebitu (Horva t 1938), koje će trebati još detaljno proučiti. U velebitskim borovim šumama nalazi se kao stalni elemenat Cotoneaster tomentosa, Arctostaphylos uva ursi, Carex humilis, a u nekim plohama vrlo obilno i Erica carnea. Mnogo su iscrpi j ivi je obrađene borove šume pod Obručem (Horva t 1956), koje su razvijene na dolomitima u Borovoj dragi i sadrže neke najznačajnije vrste borovih šuma Slovenije. U njima se ističe naročito Erica carnea i Poly gala chamaebuxus, koje su česte i u alpskim zajednicama sveze Pineto-Ericion. Najzad su ovdje opisane borove šume Male Kapele, koje predstavljaju naročitu zajednicu. Mnogo su ljepše i obilnije vrstama reliktne borove šume u Sloveniji (T o m a ž i ć 1940), pa u Bosni, Zapadnoj Srbiji i Albaniji (Beck-Mannagetta 1901, Adamović 1909, Markgraf 1932, Pavlović 1951 i dr.) gdje su zapremile goleme prostore na serpentinskoj podlozi. Pa ipak unatoč velikih udaljenosti, unatoč razlici te geološke podloge (dolomiti, serpentini) i izvjesnih klimatskih razlika, odlikuju se borove šume cijelog dinarskog gorja od istočnih obronaka Alpa do sjevernih makedonskih planina vrlo značajnim sastavom. One sadrže u biti istu garnituru karakterističnih vrsta, koja upućuje na njihovu zajedničku prošlost i podrijetlo. Među tim karakterističnim vrstama nalazi se niz´starih, tercijarnih relikata, koje daju našim borovim šumama naročiti položaj u šumskoj vegetaciji Evrope. U »Šumskim zajednicama Jugoslavije« (Horva t 1950) priključio sam dotad poznate bazifilne borove šume kopnenih dijelova Hrvatske, Bosne, Srbije i Makedonije svezi Orneto-Ostryon u širem smislu. Ona pripada redu Quercetalia pubescentis, koji ujedinjuje sve termofilne šume i šikare Jugoistočne Evrope. Novija istraživanja pokazala su (H o r v a t 1954), da unutar ove termofilne šumske vegetacije treba lučiti tri zasebne cjeline: 1.) skup zajednica crnog i običnog bora na dolomitnoj i serpentinskoj podlozi (Orneto-Ostryon s. str. — Orneto-Ericion), 2) submediteranske šume i šikare sveze bjelograba (Carpinion orientalis) i 3) istočno-kontinentalne šume sveze sladuna (Quercion confertae). Njihove detaljne odnose prikazao sam u posebnoj raspravi (H o r- v a t 1958). Bazifilne borove šume naših kontinentalnih krajeva odlikuju se nekim značajnim biljkama tercijarnog porijekla i čine bez sumnje posebnu cjelinu u koju prodiru termofilni elementi reda Quercetalia |