DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1958 str. 20 <-- 20 --> PDF |
Melampyrum vulgatum, Festuca heterophylla i neke druge vrste smrekovih šuma. Uz njih se zbog dubljeg i vlažnijeg tla pojavljuju i neke vrste bukovih šuma na pr. Sanicula europaea pa više ili manje indiferentan broć (Galium rotundifolium). Istodobno nestaju iz tih šuma vrste suhih, toplih staništa borove šume na pr. Teucrium chamaedrys, Viburnum lantana, Potentila tomassiniana, Dorycnium herbaceum i dr. Ovakav razvitak borove šume pokazuje, da je zajednica dosegla svoju prirodnu granicu uvjetovanu hladnijom i vlažnijom klimom, koja na dolomitnoj podlozi uvjetuje razvoj posebne, edafski uvjetovane šume smreke. Naše snimke br. 9 i 10 su takve sastojine bora u kojima su se zbile već velike promjene u tlu, pa smreka sve više osvaja teren, a snimke br. 12 do 15 pokazuju već tipični sastav smrekove šume na dolomitima Male Kapele. Važnost sindinamike´ za šumarstvo. Trajnost borovih šuma na tipičnom staništu bora iznad rendzine i njegovo prolazno pojavljivanje u stranim zajednicama, naročito u šumi bukve i jele, pa uporedni razvitak borove šume i tla pokazuje golemo značenje poznavanja sindinamike za šumarstvo. Borova šuma razvija se s jedne strane u smjeru šume bukve i jele na slabo podzoliranim smeđim karbonatnim tlima, a s druge strane u smjeru šume smreke na umjereno do jako podzoliranim tlima. Iz poznavanja životnih prilika borovih šuma i poznavanja zakonitosti prirodnog razvitka vegetacije i tla dobivamo pouzdane smjernice i za šumsko gospodarstvo. SINGENETIKA (SINHRONOLOGIJA) U manjoj raspravici o borovim šumama pod Obručem istaknuo sam (H o r v a t 1956), da borove šume kontinentalnih dijelova dinarskog gorja imaju najvećim dijelom reliktni značaj i da potječu iz prijašnjih perioda, kad su prilike za njihovo raširenje bile povoljnije. Istraživanja polena u tresetištima Bosne i Srbije (Wodczicko 1934, Cernjavski 1937, Gigo v 1956) pokazala su, da su u postglacijalno doba zauzimale borove šume u tim krajevima daleko veće prostore nego danas. U Srednjoj i Istočnoj Evropi proširio se nakon glacijala bor neobičnom ekspanzijom i naselio je mjesta, koja je za vrijeme oledbe zauzimala tundra ili su ih neposredno pokrivali ledenjaci. Zato govorimo u razvitku šumske vegetacije Srednje Evrope o posebnoj »fazi bora«. Slična »borova faza« bila je, razvijena i u našem području. Ona je utvrđena u dijagramima polena već na Ljubljanskom Barju (Firba s 1923), pa na Vlasini i na Tari planini u Srbiji (Cernjavski 1937, Gigov 1956). Ipak je razlika između »borove faze« Srednje Evrope i naših krajeva, jer je u Srednjoj i Istočnoj Evropi zauzimala najniži pojas, dok se kod nas nalazila tek u višim pojasima. Kod nas ni u doba najjače oledbe nije bila potpuno uništena tercijarna šumska vegetacija, nego su bile samo granice šumskih pojasa pomaknute na niže. U doba tih poremećenja i kolebanja visinskih pojaseva zauzeo je bor u današnjoj zoni bukve i jele i u zoni subalpskih šuma velike površine, te je djelomice potpuno prekrivao prostor. Njegov udio na tresetištima u Vlasini iznosio je u to doba 75%. |