DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1958 str. 19 <-- 19 --> PDF |
Suha, topla renđzina: Borova šuma (edafski uvjetovana vegetacija) i i Renđzina se navlažuje — baze ispiru: Borova šuma s elementima šume bukve i jele Smeđe karbonatno tlo: Šuma bukve i jele (klimazonalna vegetacija) Na tipičnim borovim staništima nema opasnosti, da će bukva i jela potisnuti bor, jer je tlo plitko i odviše suho, ali se na dubljim profilima tla, u vlažnijim uvalama i na tjemenima naseljuje obilno bukva. Često se nalaze još stari borovi unutar mlade šume bukve, ali pomlatka bora nema ili je vrlo rijedak, tek se naseljuje uz rubove puteva, na malenim čistinama i na progalama. Taj mladik, rastao on pojedinačno ili u nakupinama, treba zaštititi od bukve. Drukčije su prilike na dodirnim mjestima i na prelaznim staništima bora i bukve, na pr. na glavnom bilu Komarnice ispod kote 960. Na sjevernoj i sjeveroistočnoj ekspoziciji nalazi se bukva, a na južnoj i zapadnoj bor. Bukva prodire i na Široki greben, a uz nju se javljaju najznačajnije biljke bukovih šuma, na pr. spomenuti Asarum europaeum. Na manjim čistinama nalaze se nakupine bora i nakupine bukve, pa će bukva, ako joj se prepusti mah, potisnuti bor. Na takvim mjestima treba zaštititi bor, koji se krasno razvija, ali nije sposoban konkurirati bukvi. Odnos borove šume prema šumi smreke. U višim pojasima ili na hladnijim položajima na sjevernoj ekspoziciji mijenja se također vegetacijski pokrov i s njim uporedo zbivaju se znatne promjene u tlu. Na mjesto borove šume razvija se šuma smreke i pod njom nastaje kiselo podzolirano tlo. Gračani n (1951.) upozorava, da se na dubljim profilima rendzine ispiru iz površinskih horizonata karbonati, pa »vodikovi ioni počinju potiskivati baze iz adsorpcijskog kompleksa i zauzimati njihova mjesta«. S tim u vezi pojavljuju se u šumi najprije pojedine acidofilne vrste, koje u toku prirodnog razvitka vegetacije posve pretegnu i tako nastaje nova acidofilna zajednica smreke. Takav razvitak vegetacije i tla zbiva se samo na hladnijim staništima borove šume. Njegov je predznak pojavljivanje smreke. Spomenuli smo, da u nižim toplijim dijelovima nema u borovim sastojinama smreke ili je vrlo rijetka. Zato je nema u crnoborovim šumama ni na sjevernim ekspozicijama. Naprotiv je vrlo obilna u bijeloborovim sastojinama viših položaja. To se vidi na Samaru, ali naročito lijepo kod Rudopolja i na Visibabi iznad Borika. Smreka se pojavljuje u borovoj šumi najprije na sjevernim položajima, na izloženim grebenima i u hladnim uvalicama. Zatim se miješa u dosta širokom pojasu s borom i najzad gradi čiste sastojine. Podloga je i ovdje dolomit o čemu svjedoči kukurijek (Helleborus macranthus), bijeli šaš (Carex alba) i dr. Rezultat toga razvoja je smrekova šuma uvjetovana edafskim faktorima. Naše snimke smrekove šume, prikazane na križaljci I. potječu iz neposredne okoline borovih šuma i pokazuju, da su u povodu navedenih pedoloških promjena nastale temeljne promjene u sastavu šumske vegetacije. Tipični elementi borovih šuma — izuzev obični bor — nestali su, a mjesto njih pojavljuju se Picea excelsa, Abies alba, Luzula luzulina, |