DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1958 str. 17 <-- 17 --> PDF |
se uz nju stalno razvija obilan pomladak borova. Drukčije je, kad borovica preotme mah i njezina pokrovnost prijeđe izvjesnu granicu. Tada borovica sprječava pomlađivanje sastojine. Pod utjecajem intenzivne paše nastaju značajne promjene i u prizemnom sloju, j.er biljke prizemnog sloja gube svoje građevno značenje. To vrijedi naročito za crnjušu i žutilovke, pa bi njihovo značenje i njihov udio u obnovi šume trebalo eksperimentalno proučiti. Borova šuma kao trajni vegetacijski stadij. U vegetacijskom i u gospodarskom pogledu važno je pitanje gdje je borova šuma trajni vegetacijski stadij s kojim se može računati kao vjekovnim vrelom borovine i smole, a gdje je bor tek prolazna sastojina, koja u toku prirodnog razvitka vegetacije neminovno uzmiče pred klimatogenom (klimazonalnom) vegetacijom. U prvom slučaju sastavlja bor vlastitu zajednicu, koja se endodinamskim procesima razvija i obnavlja, a u drug om je borova sastojina tek jedan stadij, karika u razvojnom krugu neke druge zajednice, k.oja će najzad istisnuti bor. Iz dominiranja samog bora ne možemo o tome stvoriti nikakav zaključak. Tek iz sastava cijele zajednice, iz skupa sviju vrsta, i onih najsitnijih u prizemnom sloju, postaje nam jasno kakva će biti sudbina borove sastojine. Ova činjenica najočitije dokazuje, da se danas i praktični šumar ne može zadovoljiti samo dominirajućom vrstom šumskog drveća, nego mora zahvatiti potpuni sastav biljne zajednice, da bi mogao sigurno zaključivati o njezinom daljnjem razvitku. Na temelju naših istraživanja možemo s punom sigurnošću reći, kakva će biti sudbina svake borove sastojine. U toku dosadašnjih razlaganja utvrdili smo, da su borove šume na Maloj Kapeli razvijene kao trajni vegetacijski stadij u području bukve i jele, a uvjetovane su suhom podlogom, propusnošću tla, ukratko fizikalnim svojstvima rendzine, koja je nastala na dolomitnoj trošini. Sve dok tlo ostaje isto, održava se i vegetacijski pokrov, a čim se izmijene fizikalno- kemijska svojstva podloge, mijenja se i borova šuma, a njezino stanište osvajaju nove šumske zajednice prilagođene općim životnim prilikama staništa. Zato se borova šuma održava najtipičnije na strmom obronku i plitkoj podlozi, a mijenja se na dubljoj naslagi tla, na izravnanom reljefu, gdje pedogenetski procesi proizvode u skladu s općenitom klimom temeljne promjene u sastavu tla. Zato su najznačajnija staništa borovih šuma suhi i strmi dolomitni obronci gdje ih ne može potisnuti nikakva šuma u području. Tu se trajno održaje bor, pa iz tih reliktnih staništa prodire na svako slobodno mjesto i ostvaja svoja nekadašnja staništa iz kojih ga je potisnula okolna vegetacija ili ga je istrijebio čovjek, da proširi svoje pašnjake. Odnos borove šume prema šumi bukve i jele. Značajne oaze borovih šuma unutar prirodnog područja bukve i jele na Maloj Kapeli održavaju se prema tome samo zbog naročitih edafskih prilika. Ta činjenica ukazuje nam se jasno čim prijeđemo iz dolomita na kompaktni vapnenac na kome se razvilo slabo podzolirano smeđe karbonatno tlo. Iz čiste borove šume prelazimo iza nekoliko metara u prekrasno razvijenu šumu bukve i jele. Već iz daljine ističu se paprati Aspidium lobatum |