DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1958 str. 16 <-- 16 --> PDF |
nekoć znatno veće površine nego danas. Ja držim, da je prizemni sloj velikog dijela borovih šuma na Maloj Kapeli bio prvobitno posve prekriven crnjušom, koja je na mnogim mjestima netragom nestala, a sačuvala se tek tamo, gdje je zbog strmine i udaljenosti otežan pristup stoci. Pod utjecajem gaženja i đubrenja nestale su uz crnjušu i brojne osjetljivije biljke samonikle borove šume, a zadržale su se vrste, koje podnose pašu ili ih stoka ne jede. Odatle obilni razvitak otrovnica: kukurijeci (Helleborus macranthus, H. multifidus), kolovrc (Ranunculus thora), uspravna vinjaga (Clematis recta) i dr. Pod utjecajem paše proširila se usto borovica (Juniperus communis), pa što su sastojine jače ispasivane, razvija se jače i borovica. Naprotiv na mjestima, gdje je slaba paša gotovo nema borovice. A tu je raširena i Erica carnea sa ostalim značajnim elementima borove šurne. RAZVITAK ZAJEDNICE (SINDINAMIKA) Građevno značenje vrsta. Kad govorimo o borovim šumama u Evropi, stalno se ističe njihov reliktni značaj i upozorava, kako bor sve više uzmiče pred listopadnom vegetacijom. Iz toga bi se moglo zaključiti, da borovi nemaju neka naročita prodorna svojstva, a ipak je njihova sposobnost osvajanja najnepovoljni]ih staništa — od tresetišta do suhih dolomitnih i serpentinskih stijena — naročito velika. U tome je njihova golema upotrebljivost za pošumljivanje. Upotreba bora za pošumljivanje naših krških terena spada bez sumnje u najsjajnije rezultate šumarstva prošlog stoljeća (upor. Kauders , 1935.). Borovi imaju dakle unatoč svome reliktnom karakteru golemo pionirsko značenje zbog svoje sposobnosti, da i u najnepovoljnijim prilikama osvajaju stanište i izgrađuju tlo, te omogućuju razvitak biljnog pokrova. Oni se edifikatori prvog reda, ali kao heliofilne vrste uzmiču konačno pred konkurencijom jačih takmaca listopadne i jelove šume, jer ne podnose jaku zasjenu. Za obnovu borove šume Male Kapele imaju dakle prvenstveno značenje oba bora, koji osvajaju i najteže terene. Bor se širi iz ruba šume prema pažnjaku. Uz puteve, gdje je otplavljeno svako vegetacijsko tlo, na gotovo goloj trošini kamenja, naseljuje se obični bor i golemom ekspanzivnošću osvaja teren. Čim se zakorijeni u pukotini"ili među šljunkom, počinje se brzo razvijati. Uporedno s razvitkom korijena razvijaju se i nadzemni dijelovi, a na svakom se boriću vidi, kako iz godine u godinu sve više prirašćuje, čim je korijenje prodrlo dublje u tlo. Zbijeni najčešće u manje ili veće skupine stvaraju mogućnost, da se na površini nakupi naslaga četinja, koje obogaćuju mineralnu podlogu hranjivim tvarima i dovode najzad do razvitka tipične rendzine. Tako prodire pomladak bora iz šume na pašnjak i ponovno osvaja staništa odakle ga je potisnuo čovjek dugogodišnjim gospodarenjem. Dosta je složeno pitanje važnosti borovice (Juniperus communis) u obnovi šume. Brojna opažanja pokazuju, da se bor u zaštiti borovice naseljuje i izvan šumskih površina. U području Male Kapele naseljuju se borovi na krajnje degradiranim površinama, izloženim najjačoj paši, upravo u nakupinama borovice. Borovica služi dakle kao zaštita ili predkultura za novu šumu. Tu je dinamičko značenje borovice izvan svake sumnje. Pa i u samoj šumi nije borovica u malenim količinama štetna, te |