DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1958 str. 13 <-- 13 --> PDF |
matični supstrat naslage reliktnih crljenica. Prema Gračanin u (1941) je klimazonalno tlo ovog područja podzol, pa se na svim dubljim profilima opažaju jasno procesi ispiranja baza iz površinskih horizonatanjihovo zakiseljivanje. Ipak su u ovom gorovitom reljefu dublji horizonti s tipičnim podzoliranim tlima dosta rijetki, a danas su ih zauzele uglavnom poljoprivredne kulture. Na jače položitim i strmim padinama nalaze se naprotiv plitka tla, na kojima pedogenetski procesi nisu završili konačnu tvorbu tla. Na takvim staništima nalazimo dva tipa tla: umjereno podzolirana smeđa karbonatna tla i renđzine. . Smeđa karbonatna tla razvijaju se uglavnom na kompaktnim krednim vapnencima i pokrivena su šumom bukve i jele, dok se na rastrošenim vapnencima i na dolomitu nalaze renđzine. One su pokrivene borovom šumom ili pašnjačkom zajednicom Festucetum pseudovino-valesiacae. Zato je za nas od najvećeg značenja poznavanje postanka i razvitka rendzina, koje je Gračani n proučavao na samom Samaru. Rendzina se razvija povrh dolomita ili dolomitnog vapnenca i odlikuje se po Gračanin u naročitim svojstvima. »Unatoč humidnosti klime vegetacija rendzina pokazuje više manje kserofilan karakter zahvaljujući vanrednoj propusnosti tla za vodu.« »Rendzina se razvija samo na rastrošenim karbonatima (Ca i Mg-supstratima), koji obiluju česticama skeleta ili grubljim disperzijama sitnog tla, a usto sadrže i najfinije čestice karbonata. Na potpuno kompaktnim stijenama i na grubo disperznoj tvrdoj, kamenitoj trošini, u kojoj nema finih čestica karbonata, renđzine se obično ne pojavljuju.« Po Gračanin u je na rendzini »propusnost za vodu i zrak veoma velika, a redovno veća nego kod ostalih litogeno-karbonatnih tala. Velikoj propusnosti ima se pripisivati, da su renđzine suha tla unatoč humidnoj klimi. . . Reakcija rendzina je ponajčešće slabo alkalična u cijelom profilu . .. Adsorpcijski kompleks zasićen je bazama, u prvom redu kalcijem i magnezijem. Stupanj zasićenosti adsorpcijskog kompleksa iznosi više od 90% .. . Matični petrografski supstrat je dominantan pedogenetski faktor.« Gračani n (1951.) prikazuje genezu rendzina ovako: »Kserofilna vegetacija prodire svojim korijenjem duboko u rastrošene vapnenčeve ili dolomitne stijene i osigurava si tako životnu aktivnost i u vrijeme suše, kada su površinski slojevi tla potpuno suhi. Dok procesi rastvaranja organskih tvari u površinskom sloju u to doba gotovo potpuno miruju, vegetacija proizvodi fotosintetskim putem znatne količine organske tvari, te ih nagomilava dijelom u mineralnom detritatu u obliku podzemnih organa, a dijelom na samoj površini tla (listinac, sušanj). Posljedica je toga, da je proizvodnja organskih materija mnogo brža od destrukcije, pa stoga dolazi do postojane humizacije eluvijalnog horizonta.« Tla naših borovih šuma pripadaju dakle rendzinama i u tome je ključ za razumijevanje njihova razvitka i njihove trajnosti.* Borov e šum e nalaze se unutar mezofilne vegetacije bukve i jele * Time ne mislimo reći, da na rendzinama mogu uspijevati samo borove šume i iz njih nastale livade, drugim riječima, da je rendzina neko isključivo tlo borovih šuma. To vrijedi samo u području bukovih šuma, koje ne mogu uspijevati na ekstremno suhim tlima renđzine. U nižim područjima razvijaju se na rendzini termofilne šume reda Quercetalia-pubescentis, koje potiskuju bor dinamikom svoga razvitka. |