DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1958 str. 104 <-- 104 --> PDF |
yer) u šumi Horni les kod Lednica u juž. Moravskoj. Velika je 1,1 ha, a stara 65 godina. Na 1 ha ima 456 stabala prosječne debljine 33 cm, srednje visine 28,5 m, a drvna masa iznosi 581 m3. Ovi podaci pokazuju visoki kvalitet toga hrasta. U poglavlju »Opća razmatranja o uzgajanju hrasta«, koje je najopsežnije (188 str.), razrađuju se opća pitanja u uzgoju ovog drveta. Zanimljiva su izlaganja o oplemenjivanju hrasta, a napose obzirom na novije podatke u literaturi o ubrzavanju prirasta utjecajem električnog osvjetljenja biljaka, te o generativnoj i vegetativnoj hibridizaciji. Doneseni su dosad postignuti rezultati u istočnim zemljama, vlastita opažanja, kao i smjernice rada u vezi s križanjem između raznih hrastova u ČSR. Posebno je razrađeno pitanje žira. Opisane su osobine žira pojedinih hrastova, tehnika postupka sa žirom, kao i tehnika uzgoja biljaka u rasadnicima. Doneseni su podaci pokusa zakorjenjivanjem reznica uz primjenu heteroauksina. Više prostora posvećeno je pitanju obnove i podizanja kao i njege hrastovih sastojina. Donesene su sheme sjetve u gnijezda prema Lisenku i dr. Obraćena je pažnja podizanju zaštitnih pojaseva. Vlastita opažanja popraćena su podacima prikupljenim na mikroklimatskim stanicama, koje se u CSR vode na više mjesta. Prirodna obnova hrastovih sastojina opisana je uz prikaz raznih metoda (Vanselow, Eberhard, Riha, Polansky, Hartig, Konšel, Wagner). Raspravlja se i pitanje prirodne obnove u prebornom obliku. Govori se o načinima sječe u visokim regularnim sastojinama, panjačama i u srednjoj šumi. Konverzije hrastovih sastojina opširnije su opisane s obzirom na iskustva u Spessartu, Francuskoj, Poljskoj, SSSR-u i CSR (radovi Konyaza i Perine u Opočnu). U poglavlju: »Specijalni dio o uzgajanju hrasta« (10 str.), osvrće se autor na skupine šumskih tipova, u kojima dolazi u obzir hrast. Tu su navedene Zlatnikove skupine i podskupine tipova šuma i izvršen pokušaj primjene tipologije gledom na hrast. Odatle vidimo, da u 17 skupina i podskupina šumskih tipova može doći u obzir primjena hrasta u raznim smjesama. Autor govori o hrastovim bukvicima, bukovim dubravama, grabovim dubravama, borovim dubravama, brezovim dubravama, drenovim dubravama, hrastovu jaseniku i t. đ.´ Ovakvi nazivi ne odgovaraju ni našem, a po svoj prilici ni češkom jeziku, iako se i inače ondje u zadnje doba če sto primjenjuju. Problem, koji je načet u ovom poglavlju iziskuje specijalnu i opširniju razradu. Isto to vrijedi i za poglavlje »O načelima obrane hrasta od raznih oštećenja« (4 str.). U djelu je navedena vrlo opsežna literatura. Spomenuto je preko 500 radova. Unatoč tome nema mnogih radova iz južne Evrope, kao i nekih djela, koje su od važnosti za ovo pitanje. Monografija je dobar doprinos poznavanju hrastika u Centralnoj Evropi. Ona će dobro poslužiti pri rješavanju pitanja unapređenja hrasta u tom području. Dr. M. Anić Dr. Gisela JAHN: STANDÖRTLICHE GRUNDLAGEN FÜR DEN ANBAU DER GRÜNEN DOUGLASIE (Stanišni uslovi za uzgoj zelene đuglazije) Schriftenreihe der Forstlichen Fakultät der Universität Göttingen, Band 11; J. D. Sauerländer´s Verlag, Frankfurt am Main, str. Ill, crteža 8 i tablica 10. Uzgoj zelene đuglazije (Pseudotsuga taxifolia Britton) zaslužuje sve veću pažnju šumarskih stručnjaka radi njenoga brzog rasta i uspjevanja na klimatski različitim područjima. Za nas je od interesa introdukcija zelene đuglazije zbog podizanja vrijednosti sastojina, osobito u krajevima koji oskudjevaju na drvu četinjača. U uvodu studije autor napominje, da je proizvodnja drvne mase zelene đuglazije veća, nego kod autotohtonih vrsta četinjača u njihovom sjeverozapadnom sredogorju. Nadalje, da su uzgojna svojstva, rastvaranje iglica i rahljenje tla korjenjem povoljnije, nego kod ostalih četinjača, a napose smrče. Zelena se duglazija pokazala otpornom u godinama sa ekstremno niskim temperaturama. Međutim, na izvjesnim staništima je podizanje kultura u prvim godinama otežano zbog opasnosti od mraza. Postoje zamjerke za uzgoj zelene đuglazije, radi bolesti koje izazivaju Rhabdocline pseudotsugae i Adelopus Gäumanni, te pomanjkanja iskustva o njenom tretmanu. Autor dalje iznosi rezultate istraživanja u domovini zelene đuglazije. Istraživanja su pokazala, da je za optimalnu pro izvodnju zelene đuglazije najpovoljnije jako utjecana oceanska klima sa izjednačenim temperaturnim odnosima i visokim godišnjim oborinama. Za vrijeme vegetacijskog rada količina oborina može biti |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1958 str. 105 <-- 105 --> PDF |
odom. (Oceanska klima s preko 200 danaa aavegetacijskog rada, srednja temperaturra aaza vrijeme vegetacije oko 13,5° C do 15° C CC, ,, srednja temperatura za vrijeme zimskiih hhmjeseci oko 0° C, godišnje oborine prekko oo1000 mm, povoljni vodni režim tla i okko oo250 mm oborina za vrijeme vegetacijskoog ggrada) Edafski su uslovi mlada zdrava tl;la aana padinama, s dobrim kapacitetom z zza aavodu i zrak, umjereno kisele reakcije i iiosrednjom obskr´bom bazama. S fitoceno niska, ako je tlo dobro obskrbljeno vo ološkog stanovišta pripadaju mezofilnim mmdo higrofilnim cenozama s karakteristič čnim papratima, koje zahtjevaju dobrro ootlo. U Njemačkoj su rezultati istraživanjja aapokazali, da su područja u koja je introo- -ducirana zelena duglazija sjeverozapad udnom sredogorju, osim zapadnog dijella aaSchwarzwald-a, pod utjecajem oceanskke eeklime koja je, iako sličnih temperaturniih hhodnosa, manje oceanska, nego ona u do- o- Prihodni razred Stepen proiz-(Kanzow 1937vodnosti Wiedemann 1949) 1i bolji 0,0 i preko toga II 0,0—0,1 III 1,0—0,6 IV 1,5—1,1 V 11,0—1,6 VI ispod 11 Visinski prirast zelene duglazije u Nje emačkoj je gotovo jednak ili nešto niži o)d ddprirasta zelene duglazije spomenutog kli imatskog područja u Sjevernoj Americi. :i- Proizvodnja drvne mase um Njemačkom sjeverozapadnom sredogorju, je, utjecana|e ´ m kao i u njenoj domovini, vodnim režimom u tlu, a koji rezultira iz tipa tla i reljefa. jf- Utjecaj na proizvodnju, obzirom na ob °" skrbljenost tla bazama, nije se dao jasno 1? utvrditi niti u Americi, niti u Njemačkoj. ´J- Autor dalje iznosi rezultate koje je do 0_ bio klasifikacijom staništa i istraživanjja aanjihovog utjecaja na visinski prirast t tte eekonstatira, da je taj prirast na staništimla aas umjerenom ili previsokom opskrbom vo 0de u tlu, u okviru prirasnih tabela Kan 1zow 1937 — Wiedemann-a 1939 za I-TI pri ihodni razred. Na staništima s vrlo povoljnom opskrbom vode, taj je prirast gotovo bez iznimke z_ viši, a djelomično i za jedan prihodni razred iznad najvećih tabličnih vrijednosti. ti. movini zelene duglazije. Godišnje oborine su znatno niže, ali se to vjerojatno rekompenzira višim oborinama u vegetacijskom periodu. (Srednja temperatura V—IX mjeseca 11,9° C—14,0° C, srednja temperatura XII—II mjeseca 1,2° C—0,1° C, oborine od V do IX mjeseca 370—410 mm i XII—II mjeseca 780—1.040 mm.) Prema pacifičkom sjeverozapadu ovdje su tla mnogo, starija, više manje ravna, jake kisele reakcije i slabijeg zasićenja bazama. S fitocenološkog stanovišta zelena duglazija raste u cenozi bukve i cenozi kitnjaka-bukve( breze) i njihovih ekoloških varijanti. Te su cenoze siromašnije vrstama, nego one u domovini zelene duglazije. Na osnovu ovih ekoloških komparacija autor zaključuje, da je klima sjeverozapadnog njemačkog sredogorja najsličnija klimi zapadno kaskadnih obronaka domovine zelene duglazije, gdje ona pokazuje proizvodnju američkog III klimatskog po dručja. Visina u dobi God. prirast do od 60 god. 60 god. starosti 3 m m 31,6 i više preko 21,1 33,8—35,6 19,1—21,1 31,5—33,3 16>,9—18,8 29,2—31,0 14,6—16,4 26,9—28,7 12,2—14,1 ispod 26,9 ispod 12,2 Istraživanja prirasta duglazije na različitim staništima pokazuju povećani relativni prirast duglazije, paralelno s boljim bonitetom. Istraživanja šumsko-uzgojnih karakteristika odnosilo se uglavnom na njeno prorahljivanje tla korjenjem. Ta su istraživan ja pokazala promjenljivi intenzitet i dubinu, što je ovisilo o fizikalnoj strukturi tla, ali su bili veći nego kod smrče. Na vrlo nepovoljnim i gleju sličnim tlima, te se karakteristike nisu bitno razlikovale od onih smrče. Autor zaključuje, da podizanje i šumsko- uzgojno tretiranje duglazije treba biti takovo, da se u budućnosti izbjegnu štete koje su nastale krivim izborom staništa i krivim uzgojem. Uzgojnim zahvatima mora se stalno pospješivati dobar razvojkrošanja i korjenja. Potrebnu čistoću od grana ne smije se postizavati gustim sklopom, već obrezivanjem grana. Ing. I. Dekanić |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1958 str. 106 <-- 106 --> PDF |
Prilog šumarskoj terminologiji NEVALJALO I BOLJE Poznato je_ da se već u nekoliko navrata pisalo u S. L. o potrebi revizije stručne terminologije i da se na tom uglavnom i ostalo. A to nije ni čudo; zar bi bio lak posao naći zamjenu rđavim terminima kao što su: sastojina, oblični broj, ophodnja, obrast (kad rabi kao uređajni pojam) itd., kad ih je usvojila praksa dugogodišnjom upotrebom i kad su se skoro neiskrčivo uvriježili u šumarski rječnik? Međutim, naši su naučni radnici (akademik A. Ugrenović i prof. A. Levaković) ipak dokazali da i te zarpeke nisu nesavladljive. Oni su uklonili neke logičke i jezične neskladnosti koje su nam izgledale tradicijom posvećene i nerazdvojljive od struke. Ali ni to nije zadnja riječ na tom području; ostalo je posla i za današnju i za buduće generacije, jer će se uvijek rađati novi pojmovi koje će trebati jezično pravilno izraziti. U želji da se i dalje ne gomilaju izvitoperene riječi u naše leksičko blago, navest ćemo nekoliko primjera koje smatramo da još nisu toliko opatinjali da im ne bismo mogli nazreti prvotni sjaj. Uzmimo na pr. rod »tsuga«. Svi mi govorimo i fonetski pišemo »č u g a«, a to je krivo. Pogreška je nastala tako, što u latinskom jeziku nema našega »c« ispred vokala: u, a, o. Kad se ipak taj c mora nekako napisati, stavlja se »te«, jer bismo pišući cuga morali čitati kuga. Najvjerojatnije je da smo »ts« zamijenili s njemačkim »tsch« i pročitali ga kao č. (Uzgred spominjemo da naši entomolozi muhu »tse-tse« čitaju pravilno: ce-ce, a ne čeče). Konačno, Rusi pišu »cuga«, a tako izgovaraju i svi ostali narodi, pa nema opravdana razloga da mi ostanemo dosljedni u onome što ne valja. Dakle: cuga, a ne cuga. Dalje. Žuta »forsythia« koja obično u rano proljeće prva cvate istovremeno sa drijenkom, i nju smo krivo okrstili i čitamo je »f o r z i c i j a«. Međutim, rod »Forsythia« dobio je ime po engleskom botaničaru W. A. F o r s y t h-u, koje se čita »F o r s a j t«, a ne »Forzic«, pa zato treba izgovarati: forsajtija ili (prema la tinskom) forsitija, ja«. Općenito se u nasžer«, a ponekad sež d e r«. I ta je riječ engleskom ćemo rječniku naći glagol »bulldoze« (čita se: büldouz) koji znači: zastrašivati, terorizirati, a imenica »bulldozer « označuje kopneno jaružalo ili stroj za iskapanje i prekapanje zemlje. Prema tome i mi taj stroj treba da nazivamo »buldožer«, a drugo je svako čitanje nepotrebna jezična nakarada. Đuro Knežević a nikada »forzici govori »b u 1 d očuje i »buldokrivo usvojena. U ŠUMARSKI LIST — glasilo Šumarskog društva NR Hrvatske — Izdavač: Šumarsko društvo NR Hrvatske u Zagrebu. — Uprava i uredništvo: Zagreb, Mažuranićev trg. br. 11, telefon 36-473 — Godišnja pretplata: za članove Šumarskog društva NRH i članove ostalih šumarskih društava Jugoslavije Din 800.—, za studente šumarstva i učenike srednjih šumarskih i drvno-industrijskih škola Din 200.—, za ustanove Din 2.400.—, Pojedini brojevi; za članove, studente šumarstvaučenike srednjih šumarskih i drvno-industrijskih škola Din 100.—, za ustanove Din 200.—. Za inozemstvo se cijene računaju dvostruko. — Račun kod NB Zagreb 400-73/3-1751. — Tisak: Tiskara »Prosvjeta« Samobor |