DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1958 str. 104 <-- 104 --> PDF |
yer) u šumi Horni les kod Lednica u juž. Moravskoj. Velika je 1,1 ha, a stara 65 godina. Na 1 ha ima 456 stabala prosječne debljine 33 cm, srednje visine 28,5 m, a drvna masa iznosi 581 m3. Ovi podaci pokazuju visoki kvalitet toga hrasta. U poglavlju »Opća razmatranja o uzgajanju hrasta«, koje je najopsežnije (188 str.), razrađuju se opća pitanja u uzgoju ovog drveta. Zanimljiva su izlaganja o oplemenjivanju hrasta, a napose obzirom na novije podatke u literaturi o ubrzavanju prirasta utjecajem električnog osvjetljenja biljaka, te o generativnoj i vegetativnoj hibridizaciji. Doneseni su dosad postignuti rezultati u istočnim zemljama, vlastita opažanja, kao i smjernice rada u vezi s križanjem između raznih hrastova u ČSR. Posebno je razrađeno pitanje žira. Opisane su osobine žira pojedinih hrastova, tehnika postupka sa žirom, kao i tehnika uzgoja biljaka u rasadnicima. Doneseni su podaci pokusa zakorjenjivanjem reznica uz primjenu heteroauksina. Više prostora posvećeno je pitanju obnove i podizanja kao i njege hrastovih sastojina. Donesene su sheme sjetve u gnijezda prema Lisenku i dr. Obraćena je pažnja podizanju zaštitnih pojaseva. Vlastita opažanja popraćena su podacima prikupljenim na mikroklimatskim stanicama, koje se u CSR vode na više mjesta. Prirodna obnova hrastovih sastojina opisana je uz prikaz raznih metoda (Vanselow, Eberhard, Riha, Polansky, Hartig, Konšel, Wagner). Raspravlja se i pitanje prirodne obnove u prebornom obliku. Govori se o načinima sječe u visokim regularnim sastojinama, panjačama i u srednjoj šumi. Konverzije hrastovih sastojina opširnije su opisane s obzirom na iskustva u Spessartu, Francuskoj, Poljskoj, SSSR-u i CSR (radovi Konyaza i Perine u Opočnu). U poglavlju: »Specijalni dio o uzgajanju hrasta« (10 str.), osvrće se autor na skupine šumskih tipova, u kojima dolazi u obzir hrast. Tu su navedene Zlatnikove skupine i podskupine tipova šuma i izvršen pokušaj primjene tipologije gledom na hrast. Odatle vidimo, da u 17 skupina i podskupina šumskih tipova može doći u obzir primjena hrasta u raznim smjesama. Autor govori o hrastovim bukvicima, bukovim dubravama, grabovim dubravama, borovim dubravama, brezovim dubravama, drenovim dubravama, hrastovu jaseniku i t. đ.´ Ovakvi nazivi ne odgovaraju ni našem, a po svoj prilici ni češkom jeziku, iako se i inače ondje u zadnje doba če sto primjenjuju. Problem, koji je načet u ovom poglavlju iziskuje specijalnu i opširniju razradu. Isto to vrijedi i za poglavlje »O načelima obrane hrasta od raznih oštećenja« (4 str.). U djelu je navedena vrlo opsežna literatura. Spomenuto je preko 500 radova. Unatoč tome nema mnogih radova iz južne Evrope, kao i nekih djela, koje su od važnosti za ovo pitanje. Monografija je dobar doprinos poznavanju hrastika u Centralnoj Evropi. Ona će dobro poslužiti pri rješavanju pitanja unapređenja hrasta u tom području. Dr. M. Anić Dr. Gisela JAHN: STANDÖRTLICHE GRUNDLAGEN FÜR DEN ANBAU DER GRÜNEN DOUGLASIE (Stanišni uslovi za uzgoj zelene đuglazije) Schriftenreihe der Forstlichen Fakultät der Universität Göttingen, Band 11; J. D. Sauerländer´s Verlag, Frankfurt am Main, str. Ill, crteža 8 i tablica 10. Uzgoj zelene đuglazije (Pseudotsuga taxifolia Britton) zaslužuje sve veću pažnju šumarskih stručnjaka radi njenoga brzog rasta i uspjevanja na klimatski različitim područjima. Za nas je od interesa introdukcija zelene đuglazije zbog podizanja vrijednosti sastojina, osobito u krajevima koji oskudjevaju na drvu četinjača. U uvodu studije autor napominje, da je proizvodnja drvne mase zelene đuglazije veća, nego kod autotohtonih vrsta četinjača u njihovom sjeverozapadnom sredogorju. Nadalje, da su uzgojna svojstva, rastvaranje iglica i rahljenje tla korjenjem povoljnije, nego kod ostalih četinjača, a napose smrče. Zelena se duglazija pokazala otpornom u godinama sa ekstremno niskim temperaturama. Međutim, na izvjesnim staništima je podizanje kultura u prvim godinama otežano zbog opasnosti od mraza. Postoje zamjerke za uzgoj zelene đuglazije, radi bolesti koje izazivaju Rhabdocline pseudotsugae i Adelopus Gäumanni, te pomanjkanja iskustva o njenom tretmanu. Autor dalje iznosi rezultate istraživanja u domovini zelene đuglazije. Istraživanja su pokazala, da je za optimalnu pro izvodnju zelene đuglazije najpovoljnije jako utjecana oceanska klima sa izjednačenim temperaturnim odnosima i visokim godišnjim oborinama. Za vrijeme vegetacijskog rada količina oborina može biti |