DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1958 str. 65 <-- 65 --> PDF |
5.4 Tischenđorf-ova i Stoffels-ova teorija grešaka Christen-ovog i Hub-ovog hipsometra ispravna je uz pretpostavku, da su sve tri vizure — tj. vizure na vrh stabla, na dno stabla i vrh letve jednako točne. Ta pretpostavka je logična, pa se kod pažljivog i polaganog rada sa tim hipsometrima vjerojatno mogu očekivati greške po toj teoriji. No u praksi — kod mjerenja velikog broja visina (kada se sa hipsometrom radi cijeli dan i to nekoliko dana uzastopce — kako je to u praksi redovito slučaj) — pojavljuje se umor, te se kod rada Hub-ovim hipsometrom dobivaju sistematske greške, kako je to opisano u stavci 2., a kod rada sa Christen-ovim hipsometrom događa se — vjerojatno — slijedeće: Opažač vizira na vrh stabla i na dno stabla (tj. uhvati najprije stablo između gornjeg i donjeg vizurnog ruba), kontrolira možda te vizure još jedanput i nakon toga pristupa očitanju na ravnalu (u vizuri na vrh letve). Kako se redovito radi o visinama koje su veće od 10 metara, — a to znači, da će vizura na vrh letve pasti u donju polovinu skale (a za visine veće od 15 metara i u donju četvrtinu skale) — to mjerač prije čitanja — u vizuri na vrh letve — još jedanput korigira vizuru na dno letve i onda očita vrh letve, te kod toga redovito pomakne ravnalo i pokvari vizuru na vrh stabla. Radi toga može se pretpostaviti, da je točnost viziranja na vrh stabla daleko manja od točnosti ostalih dviju vizura; odnosno da je standardna devijacija grešaka vizura na vrh stabla m relativno mnogo veća od standardnih devijacija grešaka vizura na dno stabla 02 i vrh letve 03. Stoffels-ova formula može se pisati i u nesažetom obliku aH = / L2m2 +(H2 — 2 HL +L2) a22 + HW = — t h.L V h.L \ gdje su ori, at i as standardne devijacije grešaka na ravnalu, koje se odnose na vizure na vrh stabla, dno stabla i vrh letve. Ako pretpostavimo, da je 01 daleko veći od a» iff», tako da faktore koji sadrže at i as možemo zanemariti, onda bi dobili H 1/ f tj. greška visine bila bi ovisna samo 0 visini stabla i o veličini hipsometra h, dok bi bila potpuno neovisna veličini letve L— što je dakako u sukobu sa općim pojmovima o mjerenju visina pomoću hipsometara sa letvom. No Stoffels-ovu formulu možemo pisati i u obliku |/012 + Ö2 2+H2^lt^! -2H^ -T-F L2 L pa se može vidjeti, da je potrebno, da istodobno budu13» i "s relativno maleni, a L velik, pa da veličine 02/L \\atll, budu beznačajno malene i da se faktori —u kojima oni dolaze — mogu zanemariti. Tek ako je letva relativno velika — može se uzeti, da točnost hipsometra ovisi samo o njegovoj veličini i približno o prvoj potenciji visine. Prema tome — kod upotrebe Hub-ovog i Christen-ovog hipsometra, a uslijed zamora — koji se pojavljuje kao posljedica duljeg rada i koji prouzrokuje smanjenje pažnje i preciznosti — nastaje odstupanje od teorije grešaka tih hipsometara kako su je postavili Tischendorf i Stoffels. Samo se to odstupanje očituje kod Hub-ovog hipsometra u vidu sistematske greške, a kod Christen-ovog hipsometra u tome, što greška nije proporcionalna kvadratu visine, već — približno — prvoj potenciji visine. No kod Christen-ovog hipsometra ne pojavljuje se kod toga nikakova sistematska greška, već greške imaju i nadalje slučajan karakter. Radi toga je Christen-ov hipsometar bolji od Hub-ovog. 6. Zaključak. Prema tome kod upotrebe Christen-ovog hipsometra možemo računati sa slučajnom greškom, kojoj je standardna devijacija cea 2*/» visine. K toj greški treba priračunati greške koje nastaju uslijed toga, što se mjere visine stabala, |