DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1958 str. 54 <-- 54 --> PDF |
mjeri prsne promjere), diže i spušta — po uputi mjerača — neki signal, no u tom slučaju može taj pomagač držati i letvu, pa je tako ta prednost Vorkampf-Laue-ovog hipsometra problematična. 2. Teoretska analiza pokazuje, da Christen-ov hipsometar (u standardnoj izvedbi t. j . sa letvom od 4 metra i sa međusobnom udaljenosti vizurnih rubova od 30 centimetara) daje — za visine do 30 metara — bolje rezultate od Hub-ovog hipsometra, a za visine do 40 metara daje bolje rezultate od Vorkampf-Laue-ovog hipsometra. Po tome bi Hub-ov princip bio bolji od Christen-a za visine veće od 30 m (vidi Isajev [6], Stoffels [13], Teschendorf [15]). No u praksi se je pokazalo, da Hub-ov hipsometar daje redovito previsoke rezultate. Ta sistematska greška — na više — može se protumačiti na slijedeći način: Kod upotrebe hipsometara, koji su konstruirani na sva tri — u točki 1. — spomenuta principa, sve tri vizure — t. j . vizuru na dno stabla, na vrh stabla te na vrh letve (odnosno na deblo preko zareza kod Vorkampf-Laue-a) treba obaviti bez pomicanja glave. Najpovoljnija udaljenost mjerača od stabla je ona kod koje vizure na dno stabla i na vrh stabla čine međusobni kut od 45°. Ako se mjeri na horizontalnom terenu, to znači, da je elevacioni kut vizure na vrh stabla 45°, a u šumi se zbog različitih zapreka redovito stoji i bliže tako, da možemo računati sa potrebnim elevacionim kutom od 50°. Čovjek kod normalnog držanja glave — i od normalnog položaja oka — može pomaknuti os oka za cea 45—50° prema dolje i za 30—35° prema gore (bez naprezanja). Tih 30—35° prema gore premalo je, jer je potrebno 50° za vizuru na vrh stabla. Prema tome potrebno je već prije mjerenja dovesti glavu u takav položaj (»zabaciti glavu« barem za 20°) tako, da se kod mjerenja — bez pomaka glave — mogu očitati obje vizure tj. vizura na dno i vrh stabla. Kod Christen-ovog i Vorkampf-Laue-ovog hipsometra najprije se uvizira vrh i dno, te je tako mjerač prisiljen, da odmah u početku dovede glavu u potreban položaj, a tek onda se vizira na vrh letve. Kod Hub-ovog hipsometra najprije se vizira na dno i vrh letve, a tek onda na vrh stabla, te kod toga uslijed umora — kad pažnja popusti —i redovito se zaboravi dovoljno zabaciti glavu (jer je to neprirodan i zamoran položaj glave) tako., da se samim pomicanjem osi oka ne može uhvatiti vrh stabla, pa se onda nesvjesno pomakne i glava na gore, te tako dolazi do previsokog očitanja — do sistematske greške uslijed zamora (vidi slika 3). Kod Christen-ovog hipsometra te pojave nema, jer se mora najprije vizirati na vrh i dno, a tek onda na vrh letve. Kod toga dolazi također do greške uslijed zamora, no ta greška nema sistematski karakter (vidi točke 5. 4), pa je radi toga Christen-ov hipsometar bolji od hipsometara koji su izrađeni po Hub-ovom principu. 5lika 3 |