DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/1958 str. 50 <-- 50 --> PDF |
loškim prilikama. Prema tome debljina orijaškog medunca u Trstenu i navedeni podaci o njegovom rasprostranjen ju uz obalu pouzdana su osnova za razmatranje mogućnosti njenog uzgoja i raširenja unutar našeg mediteranskog (vazda zelenog) područja. Oni jasno pokazuju da prirodni (ekološki) uslovi za dobar rast medunca postoje samo na nekim tamošnjim površinski ograničenim lokalitetima sa povoljnim pedološkim odnosima, koji ublažuju nepovoljan uticaj visokih temperatura i dugih suša na rast submediteranskog drveća. Od tih lokaliteta dolaze najviše u obzir , poveća polja, poljca, dolci i si. Međutim ekološke mogućnosti za raširenje medunca na tim terenima ograničavaju uveliko potrebe poljoprivrednika za obradivim tlom, koje je upravo onde najbolje kvalitete. Zato se bez štete za poljoprivredu medunac može sa uspehom uzgajati samo na onim česticama spomenutih lokaliteta koje sada ne koristi poljoprivreda. To su neobradive uvalice, vrtače, škrape, rubovi polja, dolaca, raznih kultura, čestice oko međa, ograda, putova, staza, gospodarskih zgrada, kuća i si. Na tim mestima se redovno već nalazi po koje medunčevo stablo ili skupina, ali bi ga moglo biti daleko više. Ako bi se iskoristile sve prirodne mogućnosti, koje za to nesumljivo postoje, onda bi se količina medunca unutar vazda zelenog pojasa dosta povećala. To bi svakako koristilo najviše poljoprivredi, jer bi medunčeva stabla služila kao vetrobrani, pojasevi, za produkciju žira, listinca, lisnika, za hlad stoci it . d., ali bi se ujedno povećao i drvni fond deficitarnog obalnog područja. Ovo je utoliko potrebnije što je dubovina veoma vredno tehničko drvo u svakom pogledu, a naročito u brodogradnji, gde se ponajviše traži. Na prostranim padinama i glavicama obraslih kserofitnom vazda zelenom vegetacijom nema ekoloških uslova za uzgoj medunca, jer su tamo edafske prilike nepovoljne. Ti su tereni za medunac sve nepovoljniji, jer su bez gustih i visokih šuma, pa antropozoički faktori uzrokuju i dalje razaranje, pokretanje i odnošenje tla, te on iščezava i tamo gde ga je ranije bilo sporadično nešto više. Da je to tako pokazuju i neuspjeli pokušaji pošumljavanja sličnih terena u Dubrovačkom Primorju i Gornjim Konavlima setvom medunčevog žira (želuda) (vidi katastar pošumljavanja šumarije Dubrovnik). Zaključak U Južnoj Dalmaciji medunca nema ili je sasvim redak na terenima obraslim sastojinama česmine, alepskog i dalmatinskog bora, u makijama, garigima i drugim degradacij skini oblicima izrazito vazda zelenih šuma. Međutim, u Arboretumu Trsteno, koji leži u tom vegetacijskom području, postoje krupnija medunčeva stabla. Među ovima je do nedavno rastao i jedan orijaški primerak, sa prsnim prečnikom od 185 cm. Pridolazak i dimenzije tih stabala objašnjavamo posebnim pedološkim prilikama nalazišta. Konfiguracija terena i trošni matični supstrat (fliš) omogućili su stvaranje i nagomilavanje dubljih slojeva plodnog tla. Obližnja tekuća voda davala je tlu potrebnu svežinu i za vreme najvećih letnjih suša. Zato je medunac mogao nepovoljni uticaj visokih mediteranskih temperatura i aridnosti klime da nadoknadi veoma povoljnim edafskim prilikama i da pri tom postigne čak neobično veliku debljinu. Utvrđeno je da 192 |