DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1958 str. 54     <-- 54 -->        PDF

U Narodnoj Republici Hrvatskoj potreba industrije (Katran) iznosi godišnje
cea 1000 tona. Prema tome manjak od 300 tona mogao bi se podmiriti iz ostalih
republika ukoliko bi tvornica »Katran« i šumarije koristile svoj potpuni kapacitet.
Radi plasmana borove smole u godini 1958. posjetili su predstavnici stručnog
udruženja šumsko privrednih organizacija Hrvatske tvornicu »Katran« od koje su
saznali, da ista uz cijenu, koju je platila za borovu smolu u god. 1957. t. j. , 310—330 kg
po kilogramu ne želi uopće smolu prerađivati. U godini 1957. plaćala je tvornica
»Katran« tu cijenu zato, što je svakako htjela zadržati proizvodnju NRH u svojim
rukama, te se je nadmetala sa ostalim konkurentima.


Uslijed uvoza kolofonija iz Kine, Poljske i Bugarske, kojemu se cijene kreću
od 188—244 dinara po kilogramu »Katran« nije mogao prodati svoj kolofonij, te ga
imade danas na zalihi od 150 tona. Kako vidimo prodajna cijena kolofonija je znatno
niža od nabavne cijene sirovine, a gdje su još troškovi proizvodnje i transporta.


Prema SI. listu br. 21 od 22. V. 1957. određen je faktor 2 za uvoz kolofonija i
terpentina za industriju, međutim iz Kine je uvezen kolofonij za široku potrošnju
uz faktor 1.3, no unatoč toga što je bio namijenjen širokoj potrošnji, utrošen je i u
industrijske svrhe, te je stoga došlo do još većeg sniženja i poremećenja cijena
domaćem kolofoniju.


Prema tome u ovoj godini ne možemo očekivati, da će naše proizvodne orga


nizacije moći polučiti prošlogodišnju prodajnu cijenu, već će je morati znatno sni


ziti ako će htjeti prodati svoje proizvode.


Iz svega navedenog vidi se, da u smolarenju u NRH ima vrlo mnogo aktuelne


problematike, koja je ovdje istaknuta s razloga, da se o njoj svestrano diskutira i


donesu konkretni zaključci.


USPOMENI JOSIPA RESSELA
(1793.—1857.)


Pokoljenja djela sude,
Što je čije daju svjema ...


P. P. N j e g o š
Minulo je sto godina otkad je u ljubljanskoj gostionici dne 10. oktobra 1857.
umro od tifusa šumarski inspektor J o si p Ressel , pronalazač brodskog vijka.
Preminuo je osamljen držeći u ukočenoj ruci liječnički recept. Na poleđini je tog
recepta samrtnik ispisao upute svojoj djeci, kako da se bore za njegovo pravo tehničkog
pronalaska, koji u historiji pomorstva čini jednu od najvećih prekretnica.
Sahranjen je nezapaženo na groblju kod Sv. Krištofora u Ljubljani i tu je zapušteni
grobni humak bio dugo vremena jedini svjedok njegovog zaslužnog života.


Kao kod većine velikih umova u povijesti čovječanstva, tako i kod Josipa
Ressela zapažamo prave razmjere stvaralačkih snaga to jasnije i reljefnije, što se
više udaljujemo od njegovog vremena. Pravi se geniji u ovom pogledu ukazuju kao
orijaški planinski masivi, koji u razvoju čovjekovog progresa predstavljaju doduše
visoke uspone, ali se prava njihova visina može sagledati samo iz daljine. Tek 20
godina iza Resselove smrti, kad je tehnika vijka na principu razvijenog šarafa
potpuno prevladala u brodogradnji, preuzima nekadanje Kranjsko-Primorsko gozdarsko
družtvo na svojoj X. skupštini, održanoj u Gorici dne 26. septembra 1887.
god., uređenje pokojnikovog groba i započima s akcijom, da se po tekstu tadanjeg
referenta »svetovno znanem izumitelju vijaka za pogon ladij, slavnem možu in
gozdarju« podigne spomenik.


Josip Ressel je sin češke zemlje. Rođen je u Chrudimu dne 29. juna 1793. godine.
Već je u ranoj mladosti uslijed siromaštva osjetio svu težinu životne borbe.
Ta ga je očeličila, da kasnije može izdržati najteža iskušenja te unatoč patnja i ponižavanja
zadržati životni elan i neslomivu volju da koristi čovječanstvu. Svršio je
šumarstvo i već ga s 24 godine života nalazimo kao šefa šumarije u Pleterju na
Dolenjskem u Sloveniji (1817. god.). Otada pa do smrti ostaje u šumarskoj službi
naših krajeva, napose u Sloveniji, Istri i Primorju. U struci je napredovao dosta
brzo, pa ga već 1821. godine susrećemo u svojstvu šumarskog nadzornika za pokrajine
Istru i Goricu u Trstu. Kasnije vrši dužnost nadzornika i za područje otoka