DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1958 str. 45 <-- 45 --> PDF |
^ koja nema dovoljno financijskih sredstava za izdavanje lista kao i da nema osigurane kadrove potrebne za nesmetano izlaženje lista. Po našem mišljenju, ovakav zaključak je pravilan, jer je realno ocijenjena situacija. Svaka žurba sa preuzimanjem novina mogla bi biti samo štetna. Kad se izvrše sve potrebne pripreme oko uređivanja i administracije lista, što znači, kad se osigura uredništvo, koje će pribavljati materijal za štampu ne oviseći o kolebljivom saradništvu i o njegovom kvalitetu te kad se osigura dovoljan broj pretplatnika tako, da se list može izdržavati od pretplate, onda se može izvršiti preuzimanje. Sadržaj i namjena novina. Bez obzira tko bude izdavač Šumarskih novina, njihovim sadržajem trebalo bi zainteresirati pored stručne i širu javnost. Najpogrešnije bi bilo, ako bi se novine usmjerile kao staleški list šumskotehničkog osoblja ili lugara, jer kao takve ne bi imale pravog smisla u našoj društvenoj stvarnosti. Šumarske novine treba da služe i stručnoj i drugoj javnosti u cjelini te da obrađuju svu stručnu materiju, kako bi se što lakše riješavali problemi šumske privrede u sklopu opće privredne politike naše zemlje. Materijal Šumarskih novina mora biti prikazan na što popularniji način tako da se njime može poslužiti najširi krug ljudi, stručnjaci i nestručnjaci kao na pr. vlasnici privatnih šuma, organi upravljanja za šumsko gospodarstvo i šumarstvo u cjelini. Pitanje upravljanja i gospodarenja privatnim šumama još uvijek nije riješeno. A one sa preko pola milijuna hektara čine 22"Vo površine šuma u NRH. Prvi put se na široj bazi prišlo rješavanju tog pitanja na konferenciji Poljoprivredno-šumarske komore u Varaždinu 14. XII. 1957. god. Tada je među inim zaključeno, da narodni odbori pristupe razvijanju takvih organizacionih forma gospodarenja u privatnim šumama koje će najbržim i najnaprednijim putem dovesti do slobodnog udruživanja privatnih šumoposjednika na principima privrednih organizacija, a tamo gdje već sada postoje uslovi za stvaranje zadružnih organizacija privatnih šumoposjednika da se priđe njihovom osnivanju. Do ostvarenja ovih postavaka, zaključeno je da treba ojačati sadašnju šumarsku službu u odnosu na privatne šume. Prema tome, može se očekivati u najskorije vrijeme mnogo više aktivnosti u privatnim i zadružnim šumama, kako sa strane šumarske službe tako i sa strane samih posjednika, koje će ta služba pokretati da se sve više bave svojim šumskim gospodarstvom. Sredstva fondova za unapređenje šumarstva od takse na sječu privatnih šuma koriste se za poboljšanje stanja privatnih šuma, što također povećava interes šumoposjednika za šumsko gospodarstvo. Šumarske novine kao popularno glasilo za unapređenje šumskog gospodarstva ne bi smjele a da ne sudjeluju u cijeloj toj aktivnosti i da sa svoje strane što više pridonesu u rješavanju problema, koji će se javljati. U koliko bi sadržajem lista pobudili interes širih krugova za Šumarske novine mogli bismo računati, da će bar jedan najmanji procenat vlasnika privatnih šuma, kojih u NRH ima više od 300.000, ući u red čitalaca i pretplatnika. U 1956. god. objavljen je program za ispite za kvalificirane radnike u uzgoju šuma i divljači. Nesumnjivo će poslije toga porasti procenat stalnih kvalificiranih radnika u šumarstvu, koje treba također zainteresirati za Šumarske novine. U upravnim odborima šumarija i poduzeća ima veliki broj ljudi izvan struke, koji bi se također trebali zainteresirati za novine. Sve ovo ukazuje na mogućnosti povećanja tiraža Šumarskih novina za 2, 3 i više puta. Povećanje tiraža donosilo bi veće prihode izdavaču pa bi se moglo pristupiti zaposlenju stalnog urednika profesionalca, bolje plaćanje suradnika i otpremanje lista poštom neposredno na adrese pretplatnika, što se sve već sada pokazuje kao potrebno. Sadašnji način otpreme lista pretplatnicima skupno putem šumarija ima mnogo negativnosti i izazivlje žaljenja. List mnogo kasnije stiže u ruke pretplatnika, a neki put uopće ne stigne. Osim toga skupljanje pretplate putem šumarije često zaostaje i nije uredno, a mnogi se pretplatnik ne osjeća toliko obvezan za urednost plaćanja pretplate kao kad je sam neposredni naručilac lista i kad ga neposredno poštom prima. Na kraju, zaključujući ovo kratko izlaganje, smatramo da treba naglasiti nužnost da Šumarsko društvo s izloženih pozicija gleda na Šumarske novine, a ne kao neko glasilo namijenjeno uskom krugu lugara, jer će se putem takvih Šumarskih novina mnogo više moći pridonijeti razvitku šumske privrede u našoj zemlji. |