DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1958 str. 24     <-- 24 -->        PDF

Iz našeg drvarskog vanjsko-trgovinskog spiska artikala nestale su
stavke koje govore o izvozu sirovine u bilo kojoj formi. Prvi poslijeratni
period diktirao je nuždu izvoza trupaca svih vrsta, kao i izvoza rudnog
drveta, stupova i t. d. No, danas, uslijed snažnog porasta naše domaće
industrije ostali su u vanjsko-trgovinskoj nomenklaturi samo u našoj domaćoj
privredi suficitami artikli.


U grani 313 formiraju izvoz uglavnom gorivo drvo, bukovo celulozno
drvo, drvni ugljen, manja količina celuloznog drveta mekih lišćara, ponešto
štapova te tu i tamo po neka manja nespomenuta stavka. Ono na što
je potrebno odmah ukazati jeste činjenica, da izvoz bukovog prostornog
drveta predstavlja iz godine u godinu sve veći problem. Navađamo neke
od razloga:


Opće je poznata činjenica, da drvo kao gorivo postaje preskupo. To
se osjeća kod svih naših vanjsko-trgovinskih partnera, to se sve više i
više osjeća i kod naših domaćih potrošača. Svi se dojučerašnji kupci gorivog
drva svakim danom više orijentiraju na potrošnju električne energije,
plina i nafte, bilo da se radi o industrijskim zagrijavanjima (tipičan
izgubljeni konsument: tvornice stakla Murano-Venecija), bilo pak o zagrijavanju
stanova ili poslovnih prostorija. Usprkos konstantnoj borbi oko
pronalaženja mjera i uslova, koji bi stimulirali izvoz bukovog gorivog
drva, mi se iz godine u godinu sve više i više uvjeravamo, da je plasman
proizvedenih količina na inozemna tržišta moguć tek u vrlo skromnim
količinama i da riješenje treba tražiti na drugoj strani (ploče iverice, vlaknatice,
destilacija, a prije svega maksimalno iskorištenje tehničkih sposobnih
cjepanica).


Bukovo celulozno drvo zaslužuje nekoliko riječi. Nažalost i tu nemamo,
bar za momenat ne, vedru situaciju. Proizvodnja je relativno
snažna, a plasman moguć tek za dio te proizvodnje. Da je napad cjepanica
sposoban za proizvodnju vlakanaca nužan, to je jasno, no isto je tako
istina da izvjesni proizvađači (zadruge, privatnici pa katkada i šumarije)
proizvađaju ovu robu i tamo gdje bi sirovinu bilo moguće upotrebiti u
druge svrhe. Do ove forsirane proizvodnje, koja često nije rezultat nužnog
napada pri iskorištavanju šume, došlo je nakon toga što je u izvjesnom
poratnom periodu veća potražnja za tom robom izazvala i visoke
cijene. Po inerciji proizvodnja teče nesmanjenim ritmom, makar iskustva
lanjske godine nisu za proizvađače najpovoljnija i usprkos činjenici, da
će i ove godine dobar dio tih forsirano izrađenih cjepanica ostati bez
plasmana. Izgledi govore o plasmanu još manjih količina od onih plasiranih
u 1957., pa čak i za tako smanjene količine, po svoj prilici, biti će
moguće postići cijene znatno niže od onih iz prošle godine. Naši talijanski
partneri tvrde na primjer, da im bukova cjepanica, usprkos makljanju,
brzo propada, da su u eukaliptusu našli sirovinu koja je i jeftinija i otpornija
na lagerovanje a raspoloživa u dovoljnim količinama, i predviđaju
kupnju naše bukovine u smanjenom opsegu.


Sigurno je međutim slijedeće: bukovu cjepanicu kao nužan napad
iskorištavanja šume treba proizvesti u koliko se nikakav drugi tehnički
vrijedniji materijal nemože iz te sirovine proizvesti. Svaku forsiranu proizvodnju
tog materijala treba napustiti u koliko ne želimo, da nam roba
na lagerima ne prozukne čekajući plasman.