DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/1958 str. 24 <-- 24 --> PDF |
Iz našeg drvarskog vanjsko-trgovinskog spiska artikala nestale su stavke koje govore o izvozu sirovine u bilo kojoj formi. Prvi poslijeratni period diktirao je nuždu izvoza trupaca svih vrsta, kao i izvoza rudnog drveta, stupova i t. d. No, danas, uslijed snažnog porasta naše domaće industrije ostali su u vanjsko-trgovinskoj nomenklaturi samo u našoj domaćoj privredi suficitami artikli. U grani 313 formiraju izvoz uglavnom gorivo drvo, bukovo celulozno drvo, drvni ugljen, manja količina celuloznog drveta mekih lišćara, ponešto štapova te tu i tamo po neka manja nespomenuta stavka. Ono na što je potrebno odmah ukazati jeste činjenica, da izvoz bukovog prostornog drveta predstavlja iz godine u godinu sve veći problem. Navađamo neke od razloga: Opće je poznata činjenica, da drvo kao gorivo postaje preskupo. To se osjeća kod svih naših vanjsko-trgovinskih partnera, to se sve više i više osjeća i kod naših domaćih potrošača. Svi se dojučerašnji kupci gorivog drva svakim danom više orijentiraju na potrošnju električne energije, plina i nafte, bilo da se radi o industrijskim zagrijavanjima (tipičan izgubljeni konsument: tvornice stakla Murano-Venecija), bilo pak o zagrijavanju stanova ili poslovnih prostorija. Usprkos konstantnoj borbi oko pronalaženja mjera i uslova, koji bi stimulirali izvoz bukovog gorivog drva, mi se iz godine u godinu sve više i više uvjeravamo, da je plasman proizvedenih količina na inozemna tržišta moguć tek u vrlo skromnim količinama i da riješenje treba tražiti na drugoj strani (ploče iverice, vlaknatice, destilacija, a prije svega maksimalno iskorištenje tehničkih sposobnih cjepanica). Bukovo celulozno drvo zaslužuje nekoliko riječi. Nažalost i tu nemamo, bar za momenat ne, vedru situaciju. Proizvodnja je relativno snažna, a plasman moguć tek za dio te proizvodnje. Da je napad cjepanica sposoban za proizvodnju vlakanaca nužan, to je jasno, no isto je tako istina da izvjesni proizvađači (zadruge, privatnici pa katkada i šumarije) proizvađaju ovu robu i tamo gdje bi sirovinu bilo moguće upotrebiti u druge svrhe. Do ove forsirane proizvodnje, koja često nije rezultat nužnog napada pri iskorištavanju šume, došlo je nakon toga što je u izvjesnom poratnom periodu veća potražnja za tom robom izazvala i visoke cijene. Po inerciji proizvodnja teče nesmanjenim ritmom, makar iskustva lanjske godine nisu za proizvađače najpovoljnija i usprkos činjenici, da će i ove godine dobar dio tih forsirano izrađenih cjepanica ostati bez plasmana. Izgledi govore o plasmanu još manjih količina od onih plasiranih u 1957., pa čak i za tako smanjene količine, po svoj prilici, biti će moguće postići cijene znatno niže od onih iz prošle godine. Naši talijanski partneri tvrde na primjer, da im bukova cjepanica, usprkos makljanju, brzo propada, da su u eukaliptusu našli sirovinu koja je i jeftinija i otpornija na lagerovanje a raspoloživa u dovoljnim količinama, i predviđaju kupnju naše bukovine u smanjenom opsegu. Sigurno je međutim slijedeće: bukovu cjepanicu kao nužan napad iskorištavanja šume treba proizvesti u koliko se nikakav drugi tehnički vrijedniji materijal nemože iz te sirovine proizvesti. Svaku forsiranu proizvodnju tog materijala treba napustiti u koliko ne želimo, da nam roba na lagerima ne prozukne čekajući plasman. |