DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/1958 str. 23 <-- 23 --> PDF |
broadleaved species as future overwood. Such introduction should be considered only as a high-grade enrichment and not as a mass replacement of the existing autochthonous forest flora. A complete conversion of coppice forests into coniferous plantations can be taken into consideration only in highly degraded and sparsely stocked coppice forests and scrubwoods. The improvement species used in the introduction and complete conversion should besides other things display a considerable quality and volume increment, high-grade timber, capacity of quick sheltering and improving soil as well as to meet the economic needs of the population. Into consideration come the following indigenous and foreign conifers and broadleaved species: a) on poor and thinly stocked sites not exposed to strong NE-winds (»bura«): Abies cephalonica Loud., A. cephalonica var. Apollinis, A. Pinsapo Boiss., A. cilicica Carr., A. concolor Lindl., Cedrus atlantica Man., and to some extent, C. Deodara Laws., Pinus nigra Arn. var. Villetta Barrea. b) on the same sites as in a) but more exposed te NEt-winds, and even on acid soils: Cupressus arizonica Greene; c) on fresh and deeper soils: Libocedrus decurrens Torr., Cedrus Deodara Laws., d) on warmest, lower sites: Pinus Brutia Ten. e) on loose, fresher and deep soils and sparsely stocked sites: Juglans regia L., J. nigraL., Quercus Cerris L., Robinia pseudoacacia L., Populus nigra L., P. canadensis Moench, Acer pseudoplatanus L., Platanus orientalis L., P. occidentalis L., Fraxinus oxycarpa W. (also on silicate soils), Quercus rubra L. on silicate and acid soils), Castanea sativa Mill, (terra rossa, silicates). f) at higher altitudes, on fresher sites with deep soil, high air humidity and without NE-winds: Pseudotsuga taxifolia Britt. v. glauca Ashn., P. Do.uglasii Carr. DRVO U NAŠOJ VANJSKOJ TRGOVINI Ing. David Kabalin, Rijeka Sveukupna vrijednost jugoslavenskog izvoza u 1957. godini iznosila je cea 118 milijardi dinara. U toj cifri proizvodi grana 122 i 313 učestvuju sa cea 21 milijarda dinara ili cea 18%. U vrijednosti pomenutih grana u okviru FNRJ, učestvuje drvna industrija i šumarstvo Hrvatske sa cea 35%. Uočimo li značaj tih vrijednosti, dali smo ocjenu važnosti naših šuma i na šume vezane industrije za naš vanjsko-trgovački a i ekonomski život naših naroda uopće. Svaka analiza, koja bi htjela da zahvati bilo predratni period, bilo pak vrijeme proteklo u FNRJ, morala bi bezuvjetno dovesti do zaključka, da je učešće šumarstva i drvne industrije u vanjsko-trgovačkom poslovanju tako snažno, da je često oko tih naših proizvoda formirana glavna prihoda, koji su se iz međunarodne trgovine očekivali. Taj je proizvod često davao pečat našim međunarodnim trgovačkim vezama, ta je grana naše međunarodne trgovine smatrana nekako našim jugoslavenskim specijalitetom, a drvarski svijet kako bližeg tako i šireg mediteranskog bazena, pa i prekomorskih evropskih i vanevropskih tržišta akceptirao je naše uzance, naš asortiman kao i naše poslovne principe kao mjerilo u međunarodnoj drvarskoj razmjeni. |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1958 str. 24 <-- 24 --> PDF |
Iz našeg drvarskog vanjsko-trgovinskog spiska artikala nestale su stavke koje govore o izvozu sirovine u bilo kojoj formi. Prvi poslijeratni period diktirao je nuždu izvoza trupaca svih vrsta, kao i izvoza rudnog drveta, stupova i t. d. No, danas, uslijed snažnog porasta naše domaće industrije ostali su u vanjsko-trgovinskoj nomenklaturi samo u našoj domaćoj privredi suficitami artikli. U grani 313 formiraju izvoz uglavnom gorivo drvo, bukovo celulozno drvo, drvni ugljen, manja količina celuloznog drveta mekih lišćara, ponešto štapova te tu i tamo po neka manja nespomenuta stavka. Ono na što je potrebno odmah ukazati jeste činjenica, da izvoz bukovog prostornog drveta predstavlja iz godine u godinu sve veći problem. Navađamo neke od razloga: Opće je poznata činjenica, da drvo kao gorivo postaje preskupo. To se osjeća kod svih naših vanjsko-trgovinskih partnera, to se sve više i više osjeća i kod naših domaćih potrošača. Svi se dojučerašnji kupci gorivog drva svakim danom više orijentiraju na potrošnju električne energije, plina i nafte, bilo da se radi o industrijskim zagrijavanjima (tipičan izgubljeni konsument: tvornice stakla Murano-Venecija), bilo pak o zagrijavanju stanova ili poslovnih prostorija. Usprkos konstantnoj borbi oko pronalaženja mjera i uslova, koji bi stimulirali izvoz bukovog gorivog drva, mi se iz godine u godinu sve više i više uvjeravamo, da je plasman proizvedenih količina na inozemna tržišta moguć tek u vrlo skromnim količinama i da riješenje treba tražiti na drugoj strani (ploče iverice, vlaknatice, destilacija, a prije svega maksimalno iskorištenje tehničkih sposobnih cjepanica). Bukovo celulozno drvo zaslužuje nekoliko riječi. Nažalost i tu nemamo, bar za momenat ne, vedru situaciju. Proizvodnja je relativno snažna, a plasman moguć tek za dio te proizvodnje. Da je napad cjepanica sposoban za proizvodnju vlakanaca nužan, to je jasno, no isto je tako istina da izvjesni proizvađači (zadruge, privatnici pa katkada i šumarije) proizvađaju ovu robu i tamo gdje bi sirovinu bilo moguće upotrebiti u druge svrhe. Do ove forsirane proizvodnje, koja često nije rezultat nužnog napada pri iskorištavanju šume, došlo je nakon toga što je u izvjesnom poratnom periodu veća potražnja za tom robom izazvala i visoke cijene. Po inerciji proizvodnja teče nesmanjenim ritmom, makar iskustva lanjske godine nisu za proizvađače najpovoljnija i usprkos činjenici, da će i ove godine dobar dio tih forsirano izrađenih cjepanica ostati bez plasmana. Izgledi govore o plasmanu još manjih količina od onih plasiranih u 1957., pa čak i za tako smanjene količine, po svoj prilici, biti će moguće postići cijene znatno niže od onih iz prošle godine. Naši talijanski partneri tvrde na primjer, da im bukova cjepanica, usprkos makljanju, brzo propada, da su u eukaliptusu našli sirovinu koja je i jeftinija i otpornija na lagerovanje a raspoloživa u dovoljnim količinama, i predviđaju kupnju naše bukovine u smanjenom opsegu. Sigurno je međutim slijedeće: bukovu cjepanicu kao nužan napad iskorištavanja šume treba proizvesti u koliko se nikakav drugi tehnički vrijedniji materijal nemože iz te sirovine proizvesti. Svaku forsiranu proizvodnju tog materijala treba napustiti u koliko ne želimo, da nam roba na lagerima ne prozukne čekajući plasman. |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1958 str. 25 <-- 25 --> PDF |
Pređimo na analizu proizvoda grane 122 i zaustavimo se za momenat na jelovoj piljenoj građi. Uočimo odmah, da je u toku 1957. izvoz jelove piljene građe iz glavnih evropskih proizvađačkih zemalja bio slijedeći: s Švedska 4,700.000 mFinska 3,150.000 « Austrija 3,260.000 « SSSR 2,100.000 « Ostale evropske zemlje 2,560.000 « Tim ciframa nasuprot napomenimo, da je cijela proizvodnja jelove piljene građe u FNRJ 1,200.000 m3. Uočimo također da je rad i zaštita domaćeg tržišta kontingent za jelovinu bio limitiran količinom od 260.000 kubika (od čega je otpalo na Hrvatsku cea 60.000 m3) za godinu 1957., da smo za 1958. zaplanirali kontingent u količini od 200.000 m3 (od čega Hrvatska 35.000 m"), pa ćemo lako doći do zaključka da je naše učešće u međunarodnoj trgovini jelovom piljenom građom beznačajno. U izvozu toga proizvoda prisiljeni smo da se limitiramo na svega nekoliko najprirodnijih i najpristupačnijih tržišta, jer mala količina ne daje mogućnosti većih kombinacija. Pa čak limitirajući se na malen broj tržišta, jedva da njima možemo biti od većeg značaja. Na talijansko tržište na primjer Austrija daje godišnje preko 1,500.000 m3, a mi jedva da se uspijemo približiti količini od 100.000 kubika. r SI. 1. Orahovi trupci namijenjeni izvozu (Engleska ) Komercijalno povoljna situacija omogućava nam relativno lagan plasman tih količina jelovine, a na minimum reducirane količine, omogućavaju nam da bez naročitog straha za plasman, nametnemo tržištima neke novosti u pogledu sortiranja naše jelovine. Posljednjih dana 1957. godine konačno je od strane Savezne industrijske i vanjsko-trgovinske komore donesena odluka, kojom stupaju u život naše nove uzance za sortiranja jelove piljene građe za eksport. Klasama koje predviđaju nove |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1958 str. 26 <-- 26 --> PDF |
uzance akomodirane su i cijene. Na nama je svima da poradimo na tome da propisi novih uzanca postanu što skorije dio naše prakse, da postanu osnov našeg vanjsko-trgovinskog djelovanja pri tretiranju jelovine. Izvoz bukove piljene građe u 1957. godini znatno je premašio plan, premašio čak i ona optimistička priželjkivanja naših izvoznika. Uopće, sa zadovoljstvom se može konstatirati da se, iza depresije i na minimum svedene djelatnosti u 1956. godini, protekla godina može označiti kao period, koji je još jednom dokazao da usprkos neprestano rastućem kvantumu afričkih vrsti na evropskom tržištu, bukva još uvijek ostaje za industriju namještaja najpoželjnija i pri obradi najzahvalnija vrsta drveta. Naravno, uz uslov da smo koliko-toliko konkurentni. Na izvjesnim djelovima evropskog tržišta bukva je vodila i vodi tešku borbu sa relativno jeftinim, a po dimenzijama neuporedivo bogatijim mahagonijem. Obechi, wawa, abura i t. d., bila su imena, koja smo od naših potrošača nerijetko slušali, a koja su bila iznašana sa željom, da nam se dokaže neophodnost revizije cijena za našu bukovinu. Neka su od tih upozorenja po nama i prihvaćena, iz nekih smo izvukli i konkretne zaključke. Konkurentska borba prisilila nas je, da prihvaćamo specifikacije, koje smo ranijih godina odbijali kao neuzuelne. Spremni smo da donekle izmjenimo naše duljinske omjere, kompoziciju debljina robe, pooštrili smo za jednu nijansu kriterije pri pripremi robe, i eto, sretno smo prošli kroz najteži period u našem poslijeratnom vanjsko-trgovinskom djelovanju. U 1958. ulazimo po prilici sa planom, koji odgovara, u bukovini, planu iz 1957. godine. Kod toga možemo reći, da ne predviđamo ozbiljnije poteškoće za plasman planiranih količina. Naša proizvodnja treba da prihvati donekle izmjenjene pojmove o tome šta je »uzuelno«. U današnjoj financijskoj situaciji naši kupci nisu više u stanju, da drže ogromne lagere, pa da iz njih izabiru ono što im treba. Kupac danas kupuje samo ono što praktički već sutra ulazi u obradu. Ako želimo da poslujemo uspješno, moramo se orijentirati što je više moguće na to da kupcu isporučimo, i po duljinama i po debljinama, ono što njemu u industriji i trgovini i treba, a ne da mu pokušavamo nagurati ono što nama komotno i bez većih naprezanja u našoj proizvodnji najlagodnije napada. Ako se u 1958. uđe sa takvim pojmovima, onda se može skoro sigurno ustvrditi, da ni pojačana ponuda konkurentnih vrsti drveta ne može nanijeti ozbiljnijih poteškoća našim nastupima. Za dobivanje što punije slike, samo nekoliko navoda: Britanski uvoz mahagonija u 1955. 3,7% uvoza tvrdog drva « « « u. 1957. 17 %. « « « « « obechi-a u 1955. 4,2*Vo « « « « « « u 1957. 16 % « « « Učešće bukve u ukupnom uvozu tvrdog drva u Englesku 1956. 45 Učešće bukve u ukupnom uvozu tvrdog drva u Englesku 1957. 35 Uprkos opadanju bukve u ukupnom učešću pri uvozu u Englesku, naše je jugoslavensko učešće postalo snažnije, te smo sa sedmog mjesta na listi dobavljača tvrdog drveta u Britaniju u 1956. godini skočili u 1957. godini na četvrto mjesto. ´ |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1958 str. 27 <-- 27 --> PDF |
Uvoz mahagonija (mogano sapelli) u Italiju proteklih nekoliko godina ovako se kreće: 1954. godine u vrijednosti 1.100,000.000 lira 43.000 tona 1955. godine u vrijednosti 1.813,000.000 lira 62.000 tona 1956. godine u vrijednosti 2.810,000.000 lira 89.000 tona l/I do 1/VI 1957. 1.258,000.000 lira 39.000 tona Iako je 1957. godina uzeta tek djelomično, treba podvući da u drugoj polovici godine dolazi do snažnijih isporuka, te da je količina prema ranijim godinama u porastu. SI. 2. Izradom tehničkih cjepanica postiže se maksimalno iskorišćenje drva. (Foto služba Hrvatske, Zagreb) Eto tek par slika o drvetu, koje se bori protiv naše bukove piljene građe. Plasman naših hrastovih količina teče svojim tokom i bez naročitih poteškoća, čak i usprkos činjenici, da zbog dimenzija sirovine, iz naših spiskova zaliha sve više nestaju klasični bulovi sa listovima velikih debljina, a da na njihovo mjesto dolaze količine sitnije obrubljene građe. |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1958 str. 28 <-- 28 --> PDF |
U cjelokupnoj strukturi našeg izvoza jasno se međutim uočava jedna pozitivna pojava: stalan porast učešća finalnih proizvoda u cjelokupnoj vrijednosti drvarskog izvoza. Nije to više samo lista sastavljena od onih uobičajenih i pred rat također izvažanih finalnih proizvoda t. j . šper ploča, furnira, tanina. Ne, to je svakog dana bogatija lista proizvoda iz grupa namještaja, galanterije, športskih rekvizita, dakle takvih finalnih proizvoda, koji angažiraju velik rad, stručne radnike, finu obradu, a na ročito finu površinsku obradu. U mnogim našim izvoznim organizacijama u planu izvoza ovi i ovakvi proizvodi formiraju više od trećine vrijed nosti, dakle finalni proizvodi u tendenci porasta uskoro će biti okosnica oko koje će se formirati ostali proizvodi u sačinjavanju drvarske vanjsko trgovinske djelatnosti. U našem izvozu finalnih proizvoda koeficijenti još uvijek igraju važnu ako ne i presudnu ulogu. Svi mi, koji radimo u privredi sve smo više uvjereni u to da koeficijenti postaju iz dana u dan sve veći anahro nizam. Treba povesti borbu protiv previsokih koeficijenata, pa s vreme nom možda i protiv koeficijenata uopće. Treba faktično povećati produk tivitet, treba odgajati specijaliziranu i svom zadatku doraslu radnu snagu. Na smanjenju troškova, racionalizaciji proizvodnje i povećanju radnog učinka treba bazirati pogone za finalne proizvode, pa će iz toga rezulti rati i borba protiv previsokih koeficijenata, koji u stvari dovađaju do pogrešnih pojmova, do nerealnih odnosa vrijednosti i do razočaranja u momentu, kada isti bivaju revidirani odnosno postavljeni na pravu vi sinu. Veliki dio naših finalnih pogona krenuo je tim putem. To je ona finalna industrija na koju računamo da će nam omogućiti koliko god to carinske barijere i uvozne kvote budu dozvolile, izvoz kvalitetnog, visoko * vrijednog i za konkurentsku borbu u svakom smislu sposobnog proizvoda. A sada samo nekoliko riječi o lagerima, o drvarskim skladištima našeg sušačko-riječkog lučkog bazena. Poznati su vam. Lagerujemo pod vedrim nebom. Ali taj nesavremen i zastarjeli način lagerovanja napuštamo. Na našim skladištima učinjeni su prvi koraci. »Slovenijales« podiže ogromna natkrita stovarišta na svojem dijelu lagera. »Exportdrvo« pristupa likvidaciji svih postojećih trošnih baraka i podizanju prizemnih hangara za građu i skladišta na kat za finalne proizvode. Predviđenom mehanizacijom u skladištima namjerava se pojačati ritam, zaštititi robu i smanjiti forfaite — lučke manipulativne troškove. Prema tome ne preostaje nam nego da poželimo da na ponovnom sastanku slične naravi konstatiramo, da su planovi postali stvarnost, da mi drvari budemo posjednici takvih skladišta, koja će primiti i uredno uskladištiti onu robu, koju naši uzgajivači s mukom, uz velike napore uzgoje, a naši proizvađači prerade u proizvode sposobne za međunarodnu trgovinu. SUMMARY The total of the Yugoslav exports in 1957 amounted to 118 milliards dinars. In this sum the Timber Industry and Forestry participated with ca. 21 milliards or 18°/o, and in this value the PR Croatia with 35%. In the early post-war period the export of logs, pitprops, poles etc. was un avoidable, while today — owing to an intensive development of Timber Industry — only surplus articles are being exported in primary shape. |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1958 str. 29 <-- 29 --> PDF |
In the Forest Branch the export consists of fuelwood, Beech pupwood, wood charcoal and a small quantity of pulpwood of broadleaved species. The export of Beech cordwood represents from the year to yar an ever greater problem, because the home as well af foreign buyers oriented themselves to the use of gas, electricity and oil for heating purposes. Therefore´, the solution is to be sought in giving priority to the processing of Beech cordwood and in forcing all other Beech assortments but fuelwood. Then, the author presents data on the export of the sawn softwoods (Fir) for which there exist favourable conditions for sale. The plan of the export of sawn Beechwood in 1957 was considerably surpassed. In spite of all competition by African tree species, Beech still has remained for the furniture industry the most gratifying and desirable tree species. It is foreseen that in 1958 the exports of Beechwood will be on the same level as in 1957. The share of the Beechwood in the total export of hardwoods to the United Kingdom in 1956 was 45% while in 1957 35°/o. In the list of hardwood suppliers to Great Britain Yugoslavia leapt from the 7th to the 4th place. In the total structure of the Yugoslav timber export there is clearly visible an ever greater proportion of final products, i. e. furniture, woodwares and sports requisits. |