DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1958 str. 21     <-- 21 -->        PDF

rodi tla i kamene podloge, morfologiji terena i o lokalnim ekološkim prilikama.
Unošenjem stranih vrsta ne smijemo zamijeniti masovno domaće
(postojeće) vrste, već to treba smatrati kvalitativnim obogaćenjem sastojine.
Zbog paše, bolje je na prazninama osnivati grupe stabala, nego li
pojedinačna stabla. Postojeće prestarjele pričuvke i one lošeg izgleda i
vitaliteta, ukoliko takvih ima, trebat će postepeno vaditi i zamjenjivati
novim meliorativnim vrstama.


Takav postupak bi se imao primjenjivati i kod niskih šuma visokog
uzrasta sastavljenih uglavnom iz isto takvih stabala hrasta medunca i dr.
Gdje je u takvoj šumi tlo jače isprano i nema postojne autohtone sastojine
trebat će unositi meliorativne domaće vrste kao: c. grab, rašeljku i dr.,
već prema ekološkim prilikama.


U pogledu melioriranja i gospodarenja u potstojnoj sastojini vrijedi
ono što je o tome rečeno u prethodnoj točci.


C. Potpuna konverzija niske šume u kulturu četinjača
U slučaju ovakve konverzije problem se identificira sa pošumljavanjem.
Ona dolazi u obzir samo kod niskih šuma na veoma lošim staništima,
gdje je uz to i šumska vegetacija jače regredirana i prorijeđena.


Melioriranje niskih šuma bi u prvom redu trebala vršiti država na
svom posjedu. Nema dvojbe, da bi se kod privatnika naišlo na izvjestan
otpor i teškoće zbog izgubljenih prihoda. Stoga bi ove trebalo stimulirati
ev. oprostom od poreza kroz stanoviti broj godina, nagradama ili na neki
drugi način.


Kod izbora meliorativnih vrsta za unošenje i potpunu konverziju
trebat će uzeti u obzir samo one koje, pored ostalih neophodnih svojstava,
imaju i znatan kvantitativni prirast, kvalitetno drvo, veliku brzinu zastiranja
i poboljšanja tla i koje odgovaraju ekonomskim potrebama pučanstva.
Veoma je malen broj domaćih listopadnih vrsta, koje bi odgovarale
postavljenim uvjetima. Pa i te samo na boljim staništima. Dosta je skučen
i broj stranih vrsta, U obzir dolaze uglavnom slijedeće domaće i strane
vrste listača i četinjača:


a) na lošijim i svijetlijim staništima bez bure: Abies cephalonica
Loud., A. ceph. var. Apollinis, A. pinsapo Boiss., A. cilicica Carr., A. con-
color Lindl., Cedrus atlantica Man., donekle C. deodara Laws., Pinus
nigra Arn. var. Villetta Barrea;


b) na isto takvim buri izloženijim, pa i kiselim terenima: Cupressus
arizonica Greene;
c) na svježim i dubljim tlima: Libocedrus decurrens Torr., Cedrus
deodara Laws., Ulmus camprestris L.;


d) na najtoplijim, nižim staništima: Pinus brutia Ten.;


e) na rastresitim, svježijim i dubokim tlima i svjetlijim položajima:
Juglans regia L., J. nigra, L., Quercus cerris L. (ne pati mnogo od pepelnice),
Robinia pseudoacacia L., Populus nigra L., P. canadensis Moench.,
Acer pseudoplatanus L., Platanus orientalis L., P. occidentalis L., Fraxinus
oxycarpa W. (i na silikatima), Quercus rubra L. (silik. i kisela tla),
Castanea sativa Mili. (terra rossa, silikati);


f) u višim položajima, na svježijim staništima, gdje je tlo duboko,
zračna vlaga velika i nema bure: Pseudotsuga taxifolia Britt. v. glauca
Aschn.,. P. douglasii Carr.


99