DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1958 str. 17 <-- 17 --> PDF |
Prilike klime i tla jasno se odražavaju u vegetaciji. Niži dio područja vegetacijski pripada u oblast mediteranske, a viši u oblast srednjo-evropske regije. U šumsko-vegetacijskom pogledu ovdje razlikujemo 4 pojasa. Uz more se prostire pojas vazdazelenih šuma. Taj pojas izostaje na hladnijim staništima. Na njega se nado vezuju: pojas listopadnih primorskih šuma, pojas planinskih i pojas visokoplaninskih šuma. Nas u ovom slučaju zanima pojas listopadnih primorskih šuma. Upravo je ovaj pojas, kao dio submediteranskog područja, veoma raznolik po svom geomorfološkom izgledu, tipovima šuma, florističkom sastavu vegetacije i t. d. Tlo je uglavnom kraška crvenica ili smeđe primorsko tlo. Fliša ima samo duž sinklinale Vipava—Klana—Bakar—Novi Vinodolski. U nižem dijelu spomenutog područja razvijena je biljna zadruga šume hrasta medunca i bjelograbića (Querceto-carpinetum orientalis croaticum H-ić), a u višem šuma hrasta medunca i crnog graba (Quercetoostryaetum carpinifoliae Horv.). To su ujedno klimaks zadruge tog pojasa. Tek mjestimično unutar pojasa je rasprostranjena acidofilna šuma pitomog kestena (Querceto-castanetum croaticum Horv.). Postojeće šume čitavog pojasa listopadnih primorskih šuma su dobrim dijelom jače ili slabije degradirane. Genetski, one potječu od ranije uništenih, uglavnom srednjih šuma hrasta medunca (ponegdje cera ili kitnjaka). Glavni šumsko uzgojni oblik danas ovdje pretstavlja niska šuma. Uzrok toj degradaciji je djelovanje ljudi i stoke, ponajviše ovaca. Zapravo, ovdje se i ne može govoriti o nekim manje-više pravilnim niskim, a niti o srednjim šumama, već o međutipovima, koji se mijenjaju od predjela do predjela. Regresija šumske vegetacije je mjestično toliko napredovala, da je priličan dio nekadašnjih šuma pretvoren u rjeđe šikare ili u takve šikare sa po kojim odraslim stablom hrasta medunca, cera i dr. Glavni šumski proizvodi su ogrijev i vinogradsko kolje; od pričuvaka se dobiva i nešto seljačke građe. Rentabilitet tih šuma je veoma nizak, zaštitna funkcija na tlo je ograničena, a relativno neznatna je i njihova retenzivna snaga. Ponešto prostranije odraslije šume nalazimo samo u ograđenim prostorima. Po vrsti vlasništva veći dio tamošnjih šuma otpada na privatnike, a manji na državu (ranije općinske šume). Ovakve kakve su danas, niske šume i šikare ne mogu služiti za racionalnu proizvodnju ogrijeva, kolaca, krme, a niti za dobru pašu. Potrebe pučanstva i privatnih vlasnika šuma na vinogradskom kolju diktirale su poseban, preborni način gospodarenja. Veće praznine na koje nailazimo u postojećim šumama i šikarama nastale su uglavnom na onim mjestima^ gdje su u nekadašnjim srednjim šumama bila posječena stara nadstojna stabla malene ili nikakve reproduktivne snage panja. Uslijed specifičnog načina sječe i neprekidne paše, postepeno se je prorjeđivao i sklop ranije podstojne sastojine. Prilikom sječe posjeklo bi se u visini od desetak i više cm od panja samo najjače i najljepše razvijene izbojke. Nadzemni dio panja je uslijed toga »rastao« i često poprimao upravo bizarne oblike. Stoka je pasući odgrizala vrlove mladih, tek istjeralih izbojaka. Panjevi su se vremenom iscrpljivali, njihova izbojna snaga je sve više slabila, dok konačno nije sasvim prestala. Veći priliv svijetla i topline dovodio je i do jačeg isušivanja i ispiranja tla. Promjenom životnih uslova došlo je do 95 |