DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1958 str. 16 <-- 16 --> PDF |
Analysing a well-managed forest of the Littoral Beech it was established that the share of the technical timber in the total volume of standing crop amounts to 54%, and even to 70% if mining timber is included. As regards the forest of the Littoral Beech it is possible and necessary to introduce into it conifers as Silver Fir and Spruce. Silver Fir can be considered as a species which is to be grown in the stand together with Beech while Spruce as an improvement species in openings. We can distinguish between three characteristic zones in which Silver Fir can be grown: 1) A zone in which the Silver Fir can be established under the crowns of Beech by sowing, and raised enjoying favourable microclimatic conditions under the Beech stand. Diameter growth of Silver Fir finishes with 10—15 cm., and it does not seed at all. 2) A higher zone, in which occurs the natural regeneration of Silver Fir from higher regions. It grows there only to the crown height of the Beech and then finishes abruptly its growth in height and in diameter.(20—30 cm. d. b. h.) without seeding at all. 3) The highest zone, where Silver Fir propagates naturally occupying more favourable places in the stand and establishing mixed stands with Beech in groups or stem-wise, while the trees produce seeds. On the basis of the increment and quality analyses of the diameter classes as well as by their mutual comparison it was established that the Beech even after a high decrease of increment does not degrade in quality. In contrast Silver Fir and Spruce after the decrease of their increment — and even earlier — degrade also in quality, so that for these two species it is necessary to establish for individual site classes by a quality analysis the limits of the rotation. GOSPODARENJE U LISTOPADNIM PRIMORSKIM ŠUMAMA NISKOG UZGOJA I NJIHOVO MELIORIRANJE Ing. Boris Regent — Rijeka UVOD U pogledu florističkog sastava šuma, priobalno područje Kvarnerske oblasti spada među najzanimljivije krajeve naše domovine. Na razmjerno neznatnim prostranstvima razvijene su ovdje različite šumske zadruge. Idući od mora prema unutrašnjosti, te se zadruge nižu od sredozemske do visokoplaninske šumske vegetacije. Geološki je veći dio ovog područja sastavni dio t. zv. krške, a daleko manji, eocenske formacije. Teren se od mora naglo uzdiže do 200—300 m nad morem, a potom postepeno do nekih 700 m. Veoma česti su karakteristični nadzemni kraški fenomeni: doći, doline, vrtače, uvale i drugo. Kvarnerski bazen se nalazi na granici dvaju klimatskih područja: sredozemskog i pontskog. Tipična je razlika u klimi obala i unutrašnjosti. Blažu klimu imaju niži predjeli, oštriju viši. Štetno djelovanje bure osjeća se manje-više u čitavom području. Velika disproporcija postoji između oborina i otjecanja vode. Uzrok toj pojavi su jaka evaporacija i priroda kraškog terena. Nestašicu površinskih voda uvjetuje geotektonski sastav kraške formacije. Oborine su veoma obilne (god. prosjek: Rijeka 1593 mm, Opatija 1726 mm, Veprinac 2053 mm, Učka 3170 mm). Njihova razdioba tokom godine je nepovoljna, naročito u odnosu na vegetacijski period. Tako na pr. na proljeće otpada od 25,0—29,4% ukupnih godišnjih oborina, a na ljeto tek 16,5—17,0%. Najviše oborina pada u jesen (32,4—38,8%). |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1958 str. 17 <-- 17 --> PDF |
Prilike klime i tla jasno se odražavaju u vegetaciji. Niži dio područja vegetacijski pripada u oblast mediteranske, a viši u oblast srednjo-evropske regije. U šumsko-vegetacijskom pogledu ovdje razlikujemo 4 pojasa. Uz more se prostire pojas vazdazelenih šuma. Taj pojas izostaje na hladnijim staništima. Na njega se nado vezuju: pojas listopadnih primorskih šuma, pojas planinskih i pojas visokoplaninskih šuma. Nas u ovom slučaju zanima pojas listopadnih primorskih šuma. Upravo je ovaj pojas, kao dio submediteranskog područja, veoma raznolik po svom geomorfološkom izgledu, tipovima šuma, florističkom sastavu vegetacije i t. d. Tlo je uglavnom kraška crvenica ili smeđe primorsko tlo. Fliša ima samo duž sinklinale Vipava—Klana—Bakar—Novi Vinodolski. U nižem dijelu spomenutog područja razvijena je biljna zadruga šume hrasta medunca i bjelograbića (Querceto-carpinetum orientalis croaticum H-ić), a u višem šuma hrasta medunca i crnog graba (Quercetoostryaetum carpinifoliae Horv.). To su ujedno klimaks zadruge tog pojasa. Tek mjestimično unutar pojasa je rasprostranjena acidofilna šuma pitomog kestena (Querceto-castanetum croaticum Horv.). Postojeće šume čitavog pojasa listopadnih primorskih šuma su dobrim dijelom jače ili slabije degradirane. Genetski, one potječu od ranije uništenih, uglavnom srednjih šuma hrasta medunca (ponegdje cera ili kitnjaka). Glavni šumsko uzgojni oblik danas ovdje pretstavlja niska šuma. Uzrok toj degradaciji je djelovanje ljudi i stoke, ponajviše ovaca. Zapravo, ovdje se i ne može govoriti o nekim manje-više pravilnim niskim, a niti o srednjim šumama, već o međutipovima, koji se mijenjaju od predjela do predjela. Regresija šumske vegetacije je mjestično toliko napredovala, da je priličan dio nekadašnjih šuma pretvoren u rjeđe šikare ili u takve šikare sa po kojim odraslim stablom hrasta medunca, cera i dr. Glavni šumski proizvodi su ogrijev i vinogradsko kolje; od pričuvaka se dobiva i nešto seljačke građe. Rentabilitet tih šuma je veoma nizak, zaštitna funkcija na tlo je ograničena, a relativno neznatna je i njihova retenzivna snaga. Ponešto prostranije odraslije šume nalazimo samo u ograđenim prostorima. Po vrsti vlasništva veći dio tamošnjih šuma otpada na privatnike, a manji na državu (ranije općinske šume). Ovakve kakve su danas, niske šume i šikare ne mogu služiti za racionalnu proizvodnju ogrijeva, kolaca, krme, a niti za dobru pašu. Potrebe pučanstva i privatnih vlasnika šuma na vinogradskom kolju diktirale su poseban, preborni način gospodarenja. Veće praznine na koje nailazimo u postojećim šumama i šikarama nastale su uglavnom na onim mjestima^ gdje su u nekadašnjim srednjim šumama bila posječena stara nadstojna stabla malene ili nikakve reproduktivne snage panja. Uslijed specifičnog načina sječe i neprekidne paše, postepeno se je prorjeđivao i sklop ranije podstojne sastojine. Prilikom sječe posjeklo bi se u visini od desetak i više cm od panja samo najjače i najljepše razvijene izbojke. Nadzemni dio panja je uslijed toga »rastao« i često poprimao upravo bizarne oblike. Stoka je pasući odgrizala vrlove mladih, tek istjeralih izbojaka. Panjevi su se vremenom iscrpljivali, njihova izbojna snaga je sve više slabila, dok konačno nije sasvim prestala. Veći priliv svijetla i topline dovodio je i do jačeg isušivanja i ispiranja tla. Promjenom životnih uslova došlo je do 95 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1958 str. 18 <-- 18 --> PDF |
znatnih izmjena u sastavu same biljne zajednice. Prevladali su oni drvenasti elementi, koji su uglavnom tvorili potstojnu sastojinu nekadašnjih šuma. Biološki jače i otpornije vrste su postepeno uzimale maha. Pod stalnim utjecajem čovjeka i stoke, takve su vrste sukcesivno zamjenjivale one slabije. Da nije nakon sječe bilo utjecaja stoke (ovaca), iz izbojaka i izdanaka stvorila bi se ovdje mlada niska šuma normalnog izgleda. Analiza biljnosociološkog sastava današnjih šuma i šikara pokazal bi nam, da je izvjestan dio postojećih vrsta sekundarnog karaktera i da su te vrste rezultat regresije šumske vegetacije i degradacije tla izazvanih biotskoekološkim faktorima. Ta bi nam analiza pokazala da te niske šume i šikare nose u sebi više ili manje obilježje one biljne zajednice iz koje su nastale. SI. 1. Na golim kraškim površinama podižu se nove šume. (Foto: M. Rajčić). Degradacija nekadašnjih šuma dovela je do poremećenja ravnoteže fizičkih i bioloških snaga, koje djeluju na površini zemlje. A to je negativno djelovalo na fito- i pedoklimu. Smanjena je vlaga mikroklime, dok su termičke amplitude povećane. Usporen i prekinut je proces progresivnog razvoja tla, koji je u tijesnoj vezi sa matičnim supstratom, morfološkim tipom tla, karakterom klime i biljnog pokrorva. Regresijom šumskog biljnog pokrova ekološki uvjeti su se ponegdje toliko izmjenili, da oni više ne. odgovaraju ni mnogim autohtonim tamošnjim vrstama. Degradacija tla i šumske vegetacije ovdje i danas traje. Naša bi dužnost bila, da tu degradaciju zaustavimo i da stvorimo uslove za progresivni razvoj i šumske vegetacije i tla. Kao rezultat navedenih antropo-ekoloških faktora imamo danas u pojasu listopadnih primorskih šuma 3 glavna šumsko-uzgojna oblika: 1. nisku šumu (ponegdje u vidu šikare). 2. nisku šumu sa pričuvcima (hrasta medunca, cera, kitnjaka, maklena i dr.) 3. nisku šumu visokog uzrasta (najčešće hrasta medunca, rjeđedrugih vrsta: cera, maklena, c. jasena i dr.). Pitanju racionalnog gospodarenja i poboljšanja takvih šuma na ovom području do danas se je pridavalo dosta malo pažnje. U tom pravcu se je Ofi |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1958 str. 19 <-- 19 --> PDF |
malo ili ništa uradilo. Razloga tome ima više. Jedan od glavnih nedvojbeno leži u našem razmjerno neznatnom praktičkom iskustvu u tom pitanju, a drugi u tome, što se radi uglavnom o privatnom šumskom posjedu. Detaljnijem studiju te problematike se još nije pristupilo. Rezultata pokusa nemamo. Pokusi u toku, koje vrši Institut za šumarska i lovna istraživanja NRH, .su tek u početnoj fazi i zasada koncentrirani na razmjerno uskom području. Stoga se operativi ne mogu dati točno određene smjernice za rad. Neophodno je, da se poduzmu odgovarajuća opsežnija istraživanja. Ekološke i šumsko-florističke osobitosti tretiranog područja isključuju »slijepu« primjenu rezultata analognih istraživanja u inostranstvu. Usprkos pomanjkanju rezultata odgovarajućih pokusa kod nas, pokušat ćemo ipak, da na osnovu iskustava u drugim zemljama (koja će nam iskustva poslužiti jedino u svrhu orijentacije), vlastitih iskustava, kao i na temelju zasada šumarske nauke, zacrtamo bar osnovne puteve i smjernice, koje bi nas najbrže i najsigurnije mogle dovesti do postavljenog cilja — kvantitavnog i kvalitativnog poboljšanja takvih šuma. POBOLJŠANJE PROIZVODNJE DRVNE MASE I GOSPODARENJA U NISKIM ŠUMAMA. Zaštita tla i hidrološkog režima su baza na kojoj treba da temelji gospodarenje i melioracije šuma u tretiranom području. Postojeće stanje tla predstavlja polaznu točku svih šumsko-uzgojnih i meliorativnih mjera. Poboljšanje kvantitativne i kvalitativne proizvodnje drvne mase usko je povezano sa poboljšanjem tla i hidrološkog režima. Bez poboljšanja tla ne može biti ni poboljšanja proizvodnje drvne mase. I jedno i drugo poboljšanje je moguće izvesti samo postepeno, a ne odjednom. A. Ophodnja Činjenica je, da mediteranska i submediteranska klima pogoduju očuvanju vitaliteta reproduktivne snage panjeva i žilja, a time i većoj proizvodnji drvne mase u niskim i srednjim šumama. No ta snaga i ovdje podliježe općim fiziološkim zakonima. Normalno, ona se smanjuje sa starošću stabla odnosno panja. Ophodnja u tamošnjim niskim šumma danas varira između 10 i 12 godina, već prema ocjeni i potrebi samih vlasnika šuma. Niskim ophodnjama znatno se iscrpljuje tlo i reproduktivna snaga panjeva. Nemoguće je naprečac reći, koja bi ophodnja bila ovdje najpovoljnija. U tu svrhu bi trebalo izvršiti opsežna istraživanja. Na osnovu okularnih praktičkih zapažanja o reproduktivnoj snazi panjeva postojećih autohtonih vrsta na tlima raznih boniteta smatramo, da bi ta ophodnja trebala biti oko 20 godina. Produženje ophodnje od 10—12 godina na 20 godina bi, kao jedna od prvih uzgojnih mjera, svakako povoljno utjecala na stanište, a time i na povećanje produkcije i kvalitet drvne mase. B. Pretvaranje niskih šuma u niske šume sa pričuvcima i u srednje šume Niska šuma s pričuvcima i srednja šuma s nadstojnim stablima plemenitih vrsta drveća listača i četinjača su tipovi šuma, koji bolje od niske šume objedinjavaju potrebna svojstva ekonomske i ekološke prirode. 97 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1958 str. 20 <-- 20 --> PDF |
Kratki turnusi proizvodnje daju tim šumama izvjesnu, iako samo subjektivnu, prednost pred visokom šumom. , 1. Prirodna pretvorba niskih šuma u niske šume s pričuvama ili u srednje šume dolazi u obzir jedino kod onih postojećih niskih šuma i šikara, koje su dobro očuvane i sklopljene (od 0,6 na više), a imaju i povoljan floristički sastav, kao i kod onih šikara kod kojih ostaci drvenaste vegetacije nisu prerijetki, a očuvali su svoju izbojnu snagu. Obzirom na skoro posvemašnje pomanjkanje stabalaca iz sjemena, prva faza pretvorbe odnosno melioracije bila bi pretvaranje niskih šuma i šikara u niske šume sa pričuvcima, a samo u iznimnim slučajevima pretvorba u srednje šume. Kod izvođenja te pretvorbe naročitu pažnju će trebati obratiti izboru i rasporedu izbojaka za pričuvna stabla. U obzir dolaze samo najkvalitetniji izbojci vrijednijih vrsta drveća (medunca, cera, kitnjaka, c. graba, maklena i dr.) približno jednoliko, pojedinačno ili u manjim grupama, raspoređeni po čitavoj površini. Takve izbojke trebat će po potrebi potpomagati u rastu i dati im bar 2-3-struku ophodnju niske šume. Preborni način sječe u niskoj šumi (podstojnoj sastojim) bio bi ovdje najpogodniji iz ekonomskih razloga, a i zato, jer bi na taj način tlo bilo neprestano zaštićeno.. To pogotovo vrijedi za strme terene. Sječu bi u pravilu trebalo vršiti što niže, po mogućnosti u razini zemlje, pod kraj zime, kako bi panjevi bili što manje izloženi prirodnim nepogodama, a strmi tereni i položaji, izvrgnuti buri, što više zaštićeni od ispiranja i odnošenja tla i listinca. Ako na rjeđim mjestima ima loše izraslih i oštećenih izbojaka i izdanaka valja ove posjeći resurekcionom sječom. I ovu sječu se preporuča vršiti u razini zemlje. Pritom posjeći odjednom sve izbojke na istom panju, a ne samo pojedine. Takav način sječe znatno pogoduje i ubrzava rast izbojaka u visinu. Dobre mjere za povećanje sklopa su još: stavljanje na čep i pojedinačnih loših izbojaka i izdanaka, stvaranje povaljenica, sječa u zemlji starijih panjeva, koji su očuvali izdanačku snagu, ozlijeđivanje žilja i t. d. Poboljšanjem sklopa šumske vegetacije stvorili bi se povoljni uslovi za progresivan razvoj tla. To bi nam omogućilo, da provedemo prirodno pomlađivanje sjemenom sa pričuvnih stabala i da tako pređemo na daljnju r fazu meliorativnog rada t. j . na prirodno pretvaranje tih šuma u srednji šumsko-uzgojni oblik. Gdje je to moguće, bolje će biti niske šume izravno pretvarati u srednje, a ne prethodno u niske šume sa pirčuvcima. Potpuna zabrana svake paše na sječinama i meliorativnim površinama bar dotle dok izbojci ne odrastu toliko, da im stoka ne može pregrizati vrhove, je preduvjet za uspješno melioriranje postojećih niskih šuma i racionalno gospodarenje u budućim niskim šumama s pričuvcima i u srednjim šumama. 2. Umjetna pretvorba ovdašnjih jače degradiranih i rjeđih, pretežno hrastovih niskih šuma sa ili bez pričuvaka i takvih niskih šuma visokog uzrasta u srednje šume djelomičnim unošenjem odgovarajuih domaćih i stranih vrsta listača i četinjača, kao budućih nadstojnih stabala, je jedna od najprikladnijih meliorativnih mjera, kojom možemo najbrže i najbolje postići neophodnu zaštitu tla, poboljšanje mjesnih ekoloških prilika i poboljšanja proizvodnje drvne mase. Kod popunjavanja odnosno obogaćenja šumske flore takvim vrstama trebat će strogo voditi računa o postojećoj vegetaciji (t. j . točno utvrditi šumsko-vegetacijske zone), pri |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1958 str. 21 <-- 21 --> PDF |
rodi tla i kamene podloge, morfologiji terena i o lokalnim ekološkim prilikama. Unošenjem stranih vrsta ne smijemo zamijeniti masovno domaće (postojeće) vrste, već to treba smatrati kvalitativnim obogaćenjem sastojine. Zbog paše, bolje je na prazninama osnivati grupe stabala, nego li pojedinačna stabla. Postojeće prestarjele pričuvke i one lošeg izgleda i vitaliteta, ukoliko takvih ima, trebat će postepeno vaditi i zamjenjivati novim meliorativnim vrstama. Takav postupak bi se imao primjenjivati i kod niskih šuma visokog uzrasta sastavljenih uglavnom iz isto takvih stabala hrasta medunca i dr. Gdje je u takvoj šumi tlo jače isprano i nema postojne autohtone sastojine trebat će unositi meliorativne domaće vrste kao: c. grab, rašeljku i dr., već prema ekološkim prilikama. U pogledu melioriranja i gospodarenja u potstojnoj sastojini vrijedi ono što je o tome rečeno u prethodnoj točci. C. Potpuna konverzija niske šume u kulturu četinjača U slučaju ovakve konverzije problem se identificira sa pošumljavanjem. Ona dolazi u obzir samo kod niskih šuma na veoma lošim staništima, gdje je uz to i šumska vegetacija jače regredirana i prorijeđena. Melioriranje niskih šuma bi u prvom redu trebala vršiti država na svom posjedu. Nema dvojbe, da bi se kod privatnika naišlo na izvjestan otpor i teškoće zbog izgubljenih prihoda. Stoga bi ove trebalo stimulirati ev. oprostom od poreza kroz stanoviti broj godina, nagradama ili na neki drugi način. Kod izbora meliorativnih vrsta za unošenje i potpunu konverziju trebat će uzeti u obzir samo one koje, pored ostalih neophodnih svojstava, imaju i znatan kvantitativni prirast, kvalitetno drvo, veliku brzinu zastiranja i poboljšanja tla i koje odgovaraju ekonomskim potrebama pučanstva. Veoma je malen broj domaćih listopadnih vrsta, koje bi odgovarale postavljenim uvjetima. Pa i te samo na boljim staništima. Dosta je skučen i broj stranih vrsta, U obzir dolaze uglavnom slijedeće domaće i strane vrste listača i četinjača: a) na lošijim i svijetlijim staništima bez bure: Abies cephalonica Loud., A. ceph. var. Apollinis, A. pinsapo Boiss., A. cilicica Carr., A. con- color Lindl., Cedrus atlantica Man., donekle C. deodara Laws., Pinus nigra Arn. var. Villetta Barrea; b) na isto takvim buri izloženijim, pa i kiselim terenima: Cupressus arizonica Greene; c) na svježim i dubljim tlima: Libocedrus decurrens Torr., Cedrus deodara Laws., Ulmus camprestris L.; d) na najtoplijim, nižim staništima: Pinus brutia Ten.; e) na rastresitim, svježijim i dubokim tlima i svjetlijim položajima: Juglans regia L., J. nigra, L., Quercus cerris L. (ne pati mnogo od pepelnice), Robinia pseudoacacia L., Populus nigra L., P. canadensis Moench., Acer pseudoplatanus L., Platanus orientalis L., P. occidentalis L., Fraxinus oxycarpa W. (i na silikatima), Quercus rubra L. (silik. i kisela tla), Castanea sativa Mili. (terra rossa, silikati); f) u višim položajima, na svježijim staništima, gdje je tlo duboko, zračna vlaga velika i nema bure: Pseudotsuga taxifolia Britt. v. glauca Aschn.,. P. douglasii Carr. 99 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1958 str. 22 <-- 22 --> PDF |
LITERATURA: "i.:A;n´ić M.: Pogledi na šumsku vegetaciju Istre i susjednih zemalja, Zagreb, 1945., Ol str. 13—23. J2...Depoli G.: La provincia del Carnaro, saggio geografico, Fiume, 1928. .3, Ca l da r t F.: L´Abete greco,. L´Alpe, Firence, 1934., str. 288—295. 4,´Mer´endi A.: La difesa vegetale, Firenze, 1936. 5. Passavall i P.: Gli Abeti mediterranei, L´Alpe, Firenze, 1934., str. 282—287. 6. Patak y Lj.: Prilog proučavanju bosanskih šikara, Sarajevo 1953. 7, P a var i A.: L´Abete di Douglas o Douglasia o abete đ´America, L´Alpe, Firenze, 1934., str. 304—314. ´ ´ SUMMARY .´-.;_-:. In giving a short review of the geological, climatic and forest-vegetation characters of the coastal territory of the Kvarner region the author establishes that the existing forests in the whole zone of the deciduous littoral forests of this region find themselves in various stages of degradation. The main silvicultural system here today is represented by coppice forests derived genetically from once devastated coppices mainly with standards of Pubescent Oak. A considerable area is occupied by scrub woods. For the degradation are responsible harmul actions of both man and animals mostly of sheep. Rentability of these forests is low, their protective function as regards the soil restrained, and their water conservation effect relatively small. The needs of the population for vine props conditioned the selection form of management. Fellings were carried out in an irregural manner. The standards were largely cut down. Through further action of the anthropo-ecological factors and a permanent grazing also the canopy of the underwood was thinned. The life conditions changed essentially. There prevailed the biologically stronger and more resistant species. Disarrangement of the equilibrium of physico-biological forces had a negative influence on the phyto- and pedoclimate. Hence in this zone we encounter three main silvicultural forms: a) coppice forest (here and there in the form of scrubwood), b) coppice with reserves, c) coppice with a long rotation. There remains also today an open question how to manage rationally and to improve such forests. The experiments which are being carried out to this purpose by the Institute of Forest and Wildlife Management Research of the PR of Croatia are still in its initial stage. The author considers that the protection of the soil and water regime represents the base for the improvement of timber production and management of those coppice forests. The existing condition of soil represents the starting point for all silvicultural and amelioratve measures. Without soil amelioration there can be no improvement of the production of the standing crop. The improvement of the production of standing crop and of management can be performed in various ways: by increasing the present rotation of 10—12 years fo about 20 years, conversion (by natural or artificial way) of coppice forests into coppice forests with reserves or with standards as well as by a total conversion of coppice forests into coniferous plantations. The natural conversion of coppice forests into the coppice forest with reserves can be considered only in well-preserved and well-stocked (from 0.6 and more) coppice forest and scrubwoods which, besides, possess also a favourable composition and considerable sprouting power of wood elements. For reserved trees only the best shootings of more valuable species can be taken. These should be reserved for the whole of 2—3 rotations of the coppice forest (underwood). As a rule the selection felling should be performed at ground level. In order to increase the stand density one should apply layers, cutting back also the poorer shootings, wounding roots etc. The improvement of density of forest vegetation would result in a progressive development of soil and make possible a natural regeneration with seeds from reserved trees and thus also a transition towards the system of coppice with standards. Where possible, it is better to transform the coppice forest directly into the coppice with standards. Prohibition of any grazing on felling areas during a certain time is a prerequisite for successful improvement. More degraded and thinly stocked forests can be converted into coppice forests with> standards only by introduction of suitable native and foreign conifers and |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1958 str. 23 <-- 23 --> PDF |
broadleaved species as future overwood. Such introduction should be considered only as a high-grade enrichment and not as a mass replacement of the existing autochthonous forest flora. A complete conversion of coppice forests into coniferous plantations can be taken into consideration only in highly degraded and sparsely stocked coppice forests and scrubwoods. The improvement species used in the introduction and complete conversion should besides other things display a considerable quality and volume increment, high-grade timber, capacity of quick sheltering and improving soil as well as to meet the economic needs of the population. Into consideration come the following indigenous and foreign conifers and broadleaved species: a) on poor and thinly stocked sites not exposed to strong NE-winds (»bura«): Abies cephalonica Loud., A. cephalonica var. Apollinis, A. Pinsapo Boiss., A. cilicica Carr., A. concolor Lindl., Cedrus atlantica Man., and to some extent, C. Deodara Laws., Pinus nigra Arn. var. Villetta Barrea. b) on the same sites as in a) but more exposed te NEt-winds, and even on acid soils: Cupressus arizonica Greene; c) on fresh and deeper soils: Libocedrus decurrens Torr., Cedrus Deodara Laws., d) on warmest, lower sites: Pinus Brutia Ten. e) on loose, fresher and deep soils and sparsely stocked sites: Juglans regia L., J. nigraL., Quercus Cerris L., Robinia pseudoacacia L., Populus nigra L., P. canadensis Moench, Acer pseudoplatanus L., Platanus orientalis L., P. occidentalis L., Fraxinus oxycarpa W. (also on silicate soils), Quercus rubra L. on silicate and acid soils), Castanea sativa Mill, (terra rossa, silicates). f) at higher altitudes, on fresher sites with deep soil, high air humidity and without NE-winds: Pseudotsuga taxifolia Britt. v. glauca Ashn., P. Do.uglasii Carr. DRVO U NAŠOJ VANJSKOJ TRGOVINI Ing. David Kabalin, Rijeka Sveukupna vrijednost jugoslavenskog izvoza u 1957. godini iznosila je cea 118 milijardi dinara. U toj cifri proizvodi grana 122 i 313 učestvuju sa cea 21 milijarda dinara ili cea 18%. U vrijednosti pomenutih grana u okviru FNRJ, učestvuje drvna industrija i šumarstvo Hrvatske sa cea 35%. Uočimo li značaj tih vrijednosti, dali smo ocjenu važnosti naših šuma i na šume vezane industrije za naš vanjsko-trgovački a i ekonomski život naših naroda uopće. Svaka analiza, koja bi htjela da zahvati bilo predratni period, bilo pak vrijeme proteklo u FNRJ, morala bi bezuvjetno dovesti do zaključka, da je učešće šumarstva i drvne industrije u vanjsko-trgovačkom poslovanju tako snažno, da je često oko tih naših proizvoda formirana glavna prihoda, koji su se iz međunarodne trgovine očekivali. Taj je proizvod često davao pečat našim međunarodnim trgovačkim vezama, ta je grana naše međunarodne trgovine smatrana nekako našim jugoslavenskim specijalitetom, a drvarski svijet kako bližeg tako i šireg mediteranskog bazena, pa i prekomorskih evropskih i vanevropskih tržišta akceptirao je naše uzance, naš asortiman kao i naše poslovne principe kao mjerilo u međunarodnoj drvarskoj razmjeni. |